Cosan je gadna stvar. Nikad nisam volio miris sumpora. Točnije, znam da bi trebao biti tu, u nosnicama, a ako ga nema, to samo znači da sam se već naviknuo. Lišće je spaljeno. A pazio sam. I na koncentraciju i na rokove. Negdje je i trula. Pomiješali su mi se oni prije i poslije kiše. Dok je otac još bio živ, on je vodio brigu o tome. Samo bi me dozvao, natovario mi teret na ramena i rekao otkud početi. - Prvo onaj kod Petrača, poslije budemo skupa. - Zrak je vlažan i vruć. Ne valja to. Prije nego li je rodila, Ivanka se često motala ovuda. Ne bi oni nikad baš razgovarali, to ne. Ali bi se gledali. Više je Tomo, ustvari, gledao nju nego ona njega. Ta bi samo, s vremena na vrijeme, provjeravala vidi li je on dobro. A imalo se što i vidjeti. Onakva jedra i punašna, raskopčane košulje da joj kaplje znoja cure u nju. Tamne podignute kose, rukom bi često masirala vrat i uzdisala od vrućine i napornog rada. Jednom ju je promatrao u trgovini, vrhovi noktiju bili su crni. I iako je to prihvatio bez pitanja, nikada je nije vidio da radi što drugo osim što se tako gipko savija. U struku. Ili bi čučala i pretvarala se da čupa kakav korov. Ne bi Tomo rekao da je Ivanka lijena. Pa, koliko je samo volje i truda potrebno nebrojeno se i u svim smjerovima tako gibati. Sjeća se kad se ono, jednom, tako nagnula da se košulja raspolovila njoj sprijeda i dugmad se nagnula na jednu, a rupice na drugu stranu. A ispod košulje sama divota. Dvije oble i pune dojke. Kako su se samo njihale. Ivanka je tada samo prešla rukom preko njih i prašina je sa znojem na koži napravila blijede blatne mrlje. Dobro da više ne dolazi, tada bih još i češće špricao.
| < | srpanj, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ponekad možda i ne znaš odmah što jest i što nije, ali dogodi se vrijeme kada samo znaš i ne pitaš, smiješiš se i učini ti se da čuješ ptice, iako svi tvrde da ih nema, a nebo je daleko i modro. Svi ti poklanjaju cvijeće, to jadno, malo, odrezano cvijeće, a ti mu se svejednako sebično raduješ, gledaš tu ljubav kraj sebe. I raduješ se.
Tjedni hodaju za mnom poput prijatelja. Ovi posljednji. Sunčani. Na kraju dana. Konačno smo izbrojali moja čudovišta. I poslagali ih na policu uz krevet. Tako svakom mogu zaželjeti laku noć prije spavanja.
Sjedim do tebe, s glavom u ruci. Varam te pogledima dok ne gledaš. U daljini, zvuci nekog tuđeg rata i hladovina ispod dva hrasta. Golih nogu, suha trava bode mi bedra. Pretvaram se da spavam i slušam ptice, a one uporno šute, bez glasa i bulje natrag u mene.
Ne gledajte me, ja sam riba na toplom kamenu. Slana i nejestiva.
Zagrliš me kroz natpise na zidovima. Ljubav je luda koja me troši, udara jastucima i škaklja. Ja želim natrag. Nedostaju mi lomače na kojima su me spalili, ljestve pod prozorom moje spavaće sobe i prodane misli nagurane ispod tepiha. Okrećem se na bok, ruku ostavljam ispod sebe.Vjetrovi su me slučajno raznijeli na dvije strane. Moje sjeme na zemlju koja je došla od vatre. Po ustima su ga premetali gmazovi. Žvakali moje golo tijelo i davali ga slinavoj mladunčadi. Ovo što sada držiš u ruci, samo je dio mene. Ostatak potraži u predgrađu. U videoteci.
Moji zidovi više nisu prazni, njima šaraju djeca. U bojama! Razlili su čaj na tepih u dnevnoj sobi. Bio im je pregorak. Razmotali su dvije role toaletnog papira, snijeg u stanu. Trebam čvrstu mušku ruku koja će počistiti nered. Žarulje su izgorjele, nisu potrebne, ovdje sjaje neki novi osmijesi. Smiju se oni, smijem se ja. Golubovi se časte na prozorskoj dasci, mašemo jedni drugima. Premale cipelice poredane u hodniku. Šareni jastuci i perje. Puno perja. Pjesme koje inače ne slušam, ne razumijem ih. Razigrani prstići i iskre u okama pokazuju i objašnjavaju. Uče me. Strpljenje i igre bez granica. Napuhujemo balone i slažemo dvorce od karata. Krokodili ispod kreveta, lijane u ormaru. Kada puna divljih pataka i leptiri na ogledalima. Pokazuju mi crtež na kojem imam predugačke noge i šest prstiju na lijevoj ruci, ljubičastu kosu i plave oči. I osmijeh koji obara. S visine na meko.
Svi tekstovi, dijelovi teksta i naslovi na fss.blog.hr zaštićeni su Zakonom o autorskom pravu.