24.02.2005., četvrtak

Johnov novi video spot

- 22:50 - Napiši nešto! (3) - Pokaži drugima! - Šalji dalje do...

22.02.2005., utorak

Cover Songs

- 20:53 - Napiši nešto! (0) - Pokaži drugima! - Šalji dalje do...

18.02.2005., petak

News Flash

- 15:35 - Napiši nešto! (16) - Pokaži drugima! - Šalji dalje do...

15.02.2005., utorak

News Flash

- 18:20 - Napiši nešto! (4) - Pokaži drugima! - Šalji dalje do...

13.02.2005., nedjelja

WOM Magazine- clanak

- 19:04 - Napiši nešto! (2) - Pokaži drugima! - Šalji dalje do...

12.02.2005., subota

John ovdje i ondje

- 21:25 - Napiši nešto! (0) - Pokaži drugima! - Šalji dalje do...

10.02.2005., četvrtak

Zanimljive stvari koje sigurno niste znali o Johnu!

Mda mali uvod... Većina nas zna koliko je John komplicirana osoba, puna iznenađenja, ne predvidivih djela, te se samo možemo pitati do kada!? Naravno sve ima svoj kraj, ali nećemo sad o tim tužnim temama. Dakle kako smo kod prvog posta imali njegovu biografiju, ovdje sad imamo B stranu njegove biografije; sve što jedan fan može poželjeti ili saznati o svom najdražem glazbeniku je tu, dakle najzanimljivije cake koje ni ja naravno nisam znao, ali eto sad sam se malo potrudio i prisjetio svega što znam. Vjerovatno toga ima još čega se ne mogu sada sjetit, ali ja ću ovaj post s vremena na vrijeme obnavljati, te dodavati nove informacije o Johnu. A vi ako imate što zanimljivog o njemu a da mi to ne znamo, obavezno mi se javite na mail kako bih to mogao dodati, te vam se javno na blogu zahvaliti na timskom radu ;). Možda i jest najzanimljivija priča o Johnu i požaru, te kako je tu umalo poginuo, ali to drugom prilikom uživajte! ;) Možda je malo poznato koji su Johnovi uzori prema kojima je radio albume 6 u 6. Za DC EP nisam uspio naći podatke, ali mislim da i ne postoje, jer John nije ni producirao niti je svirao na svojim instrumentima, tako da sumljam da ima ikakvih ovdje uzora. Ista stvar je i sa albumom A Sphere..., a možda i imaju nekakvi uzori, ali ih ja nisam uspio pronaći, kao ni za curtains, žao mi je no uglavnom: Will To Death: - Talking Heads: Fear of Music - Nico: The End - The Velvet Underground - John Cale - Fear - Cat Stevens - Mona Bone Jakon - Van Der Graaf Generator - Godbluff Inside of Emptiness: - Velvet Underground: White Light/White HEat - Iggy Pop: Lust For Life -Aleister Crowley (za pjesme “Emptiness”, “I’m Around” i “666” ) -Empire (Emptiness) Automatic Wrinting: -Pita -The Velvet Underground -Max Neuhaus -Iaanis Xenakis -David Tudor -Joe Strummer Simbol na glavnoj Johnovoj gitari nije broj 7, već slovo F za "Fender" (vrsta gitare). *klikom na sliku vidjet ćete "F" na gitari ;) John voli mačke, u jednom je intervjuu iz 2004 izjavio da bih volio imati mačku, ali da ne bih bio dobar skrbnik jer mnogo putuje. Prije priključenja RHCP-u John je vježbao gitaru 15 sati na dan. Ako pjesmu "Well I've Been" sa albuma "Smile From The Streets You Hold" pustite unatrag (potreban neki program), možete čuti monolog preminulog mladog glumca, pjevača i najvažnije dobrog prijatelja Johna, Rivera Phoenixa. Po priči jednog novinara John je skoro postao model! (zbog sve one šminke i sličnog šta je sve činija) John svira gitaru na pjesmu "Sweet Baby" sa albuma Marcy Gray ID. Na Rolling Stone top listi od 100 gitarista John zauzima 18 mjesto. Kada je Johnu upućeno pitanje na forumu tko je Lou Bergs, rekao je da ne zna (jedan od njegovih idola najdražih glazbenika lol). Album "Smile From The Streets You Hold" izbrisan je sa tržišta i moguće ga je jednino kupiti na Ebay-u ili sličnim siteovima (nema ga na amazonu ili takvim siteovima) Album "Niandra LaDes And Usually Just A T-Shirt" posvećen je Flea-inoj kćerki Clari koja je tada imala 5 godina i Toni Oswald bivšoj Johnovoj djevojci. John je jednom rekao da je bolje biti rock zvijezda nego političar (1994-1997 tu negdje je to izjavio, dakle kao teški ovisnik) John je sudionik organizacije "Children Od The Future". U ožujku 2004 kad je obrijao glavu donirao je svoju kosu "Locks Of Love"u (mora da je dostigla veliku cijenu ma koliko to glupo zvučalo [sjetite se samo žvake od b. spears]) John je imao jednu od glavnih uloga u filmu svoje stare frendice Toni Oswald koja glumi glavnu ulogu. Nažalost film do sada još nije pušten u kina ili bilo gdje... :( Johnovo omiljeno piće je "kava", ali ne kava ili kafa kako mi kažemo već je kava biljka koja je dio tkz "black pepper" loze. Njena glavna svojstva su suha korijenja pretvorena u prah. Ako taj prah pomiješamo sa vodom tekućina postaje gorko ljuta tekućina. Također ju je moguće nabaviti u pilulama. Neki dan jedan je fan pitao Iana (producent DC EP-a) što on misli o suradnji sa Johnom, a ovaj nije ni mogao vjerovati da netko uopće zna za taj njihov mini projek i prema riječima fana Ian je stvano bio oduševljen i optvrdio je glasine o daljnjim projektima sa Johnom. Iz vremena albuma 6 u 6 ostalo je još 30 ne objavljenih pjesama. Za njih 5,6 se zna da su dio albuma ATAXIA, jer John je rekao kako je ukupno napravljeno 90 minuta svirke za taj dupli album, koji nažalost nije ispao dupli već jedan obični; no bilo kako bilo ove godine, ako fanovi uspiju nagovorit Johna, izaći će ATAXIA part 2. Dakle sve je na Johnu. Dalje John je uvjeren kako bez obzira kad izašao novi album RHCPa, on je rekao da će do kraja godine izdat još jedan album. Dakle ajmo reći da je to još nekih 10tak pjesama. i! dolazimo do zaključka da preostalih 15tak pjesama će također biti objavljeno na još jednom albumu. Dakle još 3 albuma u ovoj godini od Johna! Zašto je John paravio 6 u 6? Da sad ne kopam po raznim intervjuima reći ću ukratko. Naime Johnu nije bilo ni do kakve love, niti slave, jer naravno to već ima, a svi znamo kako on ne voli nastupati pred velikom publikom koja ga uopće ne poznaje, već ga zna samo kao gitaristu RHCPa. Stoga je John na jedan savim nekomercjalan način izdao 6 albuma u 6 mjeseci kako bih dao svojim fanovima (kojih na svijetu ima oko 100 000) dobru glazbu. Prema njegovim riječima John smatra kako danas više nema dobre glazbe, te se sjetio kako je on kao teenager kupovao albume Franka Zappe (koji je isto tako izdavao albume svaki mjesec) i podario i nama fanovima taj neopisivi filing vrhunske glazbe kroz 6 mjeseci. A najbolje je što priči nije kraj.... John je do sada objavio samo dva službena postera narano prvi nikdje ne možete naći (sumljam da ga ima i na ebayu) a potječe iz Smile ere evo i slike: Drugi ipak dolazi iz 2004te. Napravili su ga momci iz Record Collection diskografke kuće (objavila sve albume 6 u 6), te po meni poster je mogao biti puno bolji sa puno boljom slikom i to, al kao šta sam vidio poster se razgrabio u rekordnom roku i više ga nema; barem dok ne dođu nove zalihe. Iskreno se nadam da će biti još Johnovih postera jer je ovaj postigao velik uspijeh, te da će ga biti moguće kupiti i u manjim zemljama Europe kao šta je Hrvatska ili Nizozemska. Eh da imaju dostavu za Hrvatsku ne bi mi promako, a ovako ostadoh uskraćen :( evo i slike koja nije bog za što: Također, možda ste i primjetili John ima par tetovaža koje je, neke od njih, mijenjao, zbog loših uspomena i sveg toga šta mu je bilo po glavi. Samo ne kužim odakle mu lova sobzirom da je morao izdati album jer nije imao za drogu i bio je u dogovima, ali nije bitno evo vam i slika da ja puno ne mudrijam: Također bih zamolio redovite čitače mog bloga da ostavljaju svoje prijedloge o čemu da pišem, jer ovaj je blog prvenstveno za vas! Meni ovo osobno ne treba. Hvala na pomoći! Pozdrav od Flea-e!

- 23:31 - Napiši nešto! (7) - Pokaži drugima! - Šalji dalje do...

08.02.2005., utorak

Maškare ca može John

Vrijeme je maškara karnevala itd. Danas u utorak 8. veljače u Splitu ima neki glavni program gdje će spalit krnju i te glupe fore. Uglavnom o čemu se radi. Da se i mi ne bih odvajali od tradicije maškara evo vam par slika Johna iz razdoblja od 1995-1997 gdje je John rabio puno šminke i predstavljao se kao svoj ženski alter ego Niranda LaDes, po uzoru na svog idola iz teenagerskih dana David Bowiea. Pa evo par slika kako se i John maškarao, ali ipak svaki dan :) Uglavnom meni ove slike jako teško padaju i ne volim se prisjećati baš obih dana Johnovog života al eto neka... PS za vidjeti sliku u pravoj veličini samo kliknit na sliku ;) Za mali dar stavio sam vam par clipova sa Johnom kao opciju downloada, te malo niže covere svih albuma u stvarno velikim formatima eto potrudio sam se to sve skenirati i dati vam front i back covere. također dovoljno samo klikniti na sliku za punu veličinu tj za downloadanje

- 19:12 - Napiši nešto! (0) - Pokaži drugima! - Šalji dalje do...

06.02.2005., nedjelja

Johns paintings

- 19:05 - Napiši nešto! (12) - Pokaži drugima! - Šalji dalje do...

05.02.2005., subota

Going Inside & Estrus

Godina bješe 2001 i John Frusciante odluči prvi put komercjalno izdati singl za svoj novi album "To Record Only Water For Ten Days" sa pjesmom Going Inside, ali kao i uvijek limited edition iliti ograničen broj kopija- nažalost ne znam o kojoj se brojci radi. Naravno John ne bi bio John kad bi singl (kao i svaki drugi šta glazbenici izdaju) imao samo jednu ili dvije pjesme. Ali ne! On osim naravno pjesme Going Inside John stavlja još i 4 nove ne objavljene pjesme, što "singl" sada ćini multi singl ili još službenije "Maxi CD Going Inside". Dvije pjesme su sa "The Sound From The Inside" (free internet album), ali su alternativne verzije ili po naški drugačije od onih šta smo imali prilike čuti na već spomenutom albumu. Razlike nema u ničemu osim u malo lošijem zvuku više je lo-fi nego onaj sa albumske verzije, što ih čini jako zanimjlivim i boljim nego onim sa albuma. E da radi se o pjesmama "So Would Have I" i "Beginning Again". Druge dvije pjesme su nove i nigdje drugdje nisu izdane osim naravno ovdje. Radi se o pjesmama "Time Is Nothing" i "The Last Hymn" koje sve skupa traju nešto manje od 4 minute ali to nije bitno. Bitna je činjenica da smo dobili jednu instrumentalnu skladbu (radi se o pjesmi "Time Is Nothing") koja je odsvirana na akustičnoj gitari popraćena umjerenim efektima kao što je tipično za to razdoblje tj za to record. Druga pjesma "The Last Hymn", naime više podsijeća na free internet album tj vjerovatno je bila dio njega ali eto stavljena je ovdje na maxi cd singl. Što reći opet specifični zvuk gitare sa efektima i baš onim pravim karakterističnim glasom Johna na kakav smo navikli na free internet albumu. Mislim da nemam više što reći ovdje osim toga da ćete jaaako teško naći ovaj singl na ebay-u a u trgovinama ga naravno uopće nema jer su svi primjerci rasprodani; idemo na pjesme: 01. Going Inside- mislim očiti izbor za singl, pjesma zvuči najkomercjaliziranije, no uglavnom možda i nije najbolja na albumu to record ali ovdje svakako da 02. Time Is Nothing- lijepa instrumentalna skladba nije u rangu Murduresa ili Rampartsa ali svejedno lijepo 03. So Would've I- opet jedna bolja pjesma zanimljivog zvuka imate ju priliku poslušati cijelu ali samo sa albuma from the sounds... 04. The Last Hymn- kratka pjesma više podsijeća na album from the sounds i jako se lijepo uklapa među ostale pjesme 05. Beginning Again- nije nešto ali može proći posebno istaknut specifičan Johnov glas kao i glazba Preporučujem: *Time Is Nothing *The Last Hymn Going Inside Singl Drugi odnosno prvi singl kojeg je John izdao je bio "Estrus" ili ti u orginalnom imenu "Estress". Riječ je o zadnjoj pjesmi sa davno izdatog albuma "Smile From The Streets You Hold" i jednoj novoj ne objavljenoj pjesmi "Outside Space". Zanimljivo je kako je i ovaj singl bio ograničen ali samo na 500 primjeraka tako da su stvarno rijetki sretnici koji imaju orginalnu ploču ovog singla. Kolika je vrijednost ovog singla ili ploče kako hoćete je ta da mu cijena postiže i do 30$ a cijena raste i dana u dan i samo se preprodaje sa kupca na kupca. Naravno ja ću vam pokazati slike koje su slikane digitalcem da vidite i to čudo. Idemo na singl. Dakle prvu pjesmu više manje znamo ali druga "Outside Space" je jedna vrlo zanimljiva i lijepa pjesma. Mogu sa sigurnošću reći da je bila objavljena na albumu smile from sigurno bi bila jedna od najboljih. Ovako ipak ostaje jedan još rijeđi biser. Pjesma je nadasve briljantna. Prekrasan zvuk električne gitare sa jednominutnim solom na početku te jako lijepim glasom Johna. Najbolji dio pjesme je ipak taj što se jedna dionica početnog soloa ponavlja kroz cijelu pjesmu popračena akustičnom gitarom... Tko nije čuo ne zna što propušta. Ali nema nikakve šanse da će te ovo igdje naći (osim u mene), osim naravno ako niste spremni izdvjiti minimlno 30$... 01. Estrus- ili ti Estress nema razlike, ako se sijećate pjesma je nastavak nirvanine pjesme "Come As You Are" ali nije cover jer je tekst promjenjen i na estrusu/estressu zvuk tj glazba 02. Outside Space- pjesma sa odličnim dvominutnim solom te blago pjevanje uz konstantno ponavljanje jednog dijela soloa popračeno akustičnom gitarom, također zanimljiva "igra" sa Johnovim glasom na kraju :) Preporučujem: *Outside Space Evo i slika tog singla. Nema na čemu! FRONT: BACK: Toliko do čitanja!!!

- 00:57 - Napiši nešto! (0) - Pokaži drugima! - Šalji dalje do...

04.02.2005., petak

The Brown Bunny Soundtrack

The Brown Bunny by Vincent Gallo, je film koji nažalost mi Europljani nismo imali priliku, no nadam se da će doći i do naših videoteka jednog dana, jer film mislim da je snimljen 2003. Uglavnom nas ne zanima film odličnog redatelja i dobrog prijatelja Johna Vincenta Galloa, već nas zanima njegov soundtrack. Naime stvar bi bila jednostavnija da se na soundtracku nalazi jedna ili dvije pjesme, no ne ovdje su stvari drugačije. Dok Vincent (također je i manje više uspješan glazbenik) svira na prvih 5 pjesama sa raznim izvođačima na preostalih 5 John ima glavnu riječ. Dakle možemo govoriti o nekavom maxi singlu ili još bolje bonus cdu. No kako bi stvar bila još undrgroundnija (koja rič...) na filmu se ne pojavljuje ni jedna Johnova pjesma, što je i logično je je film nekakva problematična teenagerska drama ili tako nešto, a ove Johnove pjesme su stvarno velika suprotnost tome. No još je nešto poznato, a to je možda nebitna stvar ali zanimljiva, uglavnom radi se o tome da su ove pjesme dar od Johna Gallu, valjda jedan mali znak pažnje za njegov novi film. No idemo dalje. Pjesme na Brown Bunnyu su što isntrumentalne što vokalno instrumentalne i spoj su jenog stvarno do tada meni nepoznatog Johnovog stila. Većina pjesama je odsvirana sa backwords gitarom i popraćena je neobičnim johnovim glasom što sigurno neće biti za svakoga, ali za fanove svakako novo iskustvo. John je posao oko svirke briljantno odradio. Nema naglih pokreta ili "bezveznog" ponavljanja tonova sve je jako lijepo i stvarno mogu reći da je da su ove pjesme jedne od najboljih što sam čuo od Johna. Naravno nije uvijek sve super i da ne bi ispalao da je sve odlično moram reći da samo na jednoj pjesmi John u potpunosti pjeva, dok na drugima samo svira- dakle instrumentalne stvari. Errr od tih izdvoio bih briljantu stvar "Leave All Days Behind" koja je odsvirane bez greške! 01 Dying Song- dakle jedina pjesma na kojoj se u potpunosti pjeva. John je sa ovom pjesmom još jedamput dokazao da je briljantan pjevač- čitaj savršeni tonaliteti, boja glasa ma sve, također john pjeva i backvokale gdje se još jedamput pokazao kao veliki majstor balansa... Ugalvnom pjesma je izvrsna obavezno preslušati ili poslušati (u čem je razlika?) 02 Leave All Days Behind- Insturmentalna pjesma duljine od nekih 6:42 minute i vrhunski odsvirana! Nešto fantastično još je tome pridodan Johnov glas koji ne pjeva već samo pjeva Hey! i Oh! very very lijepo. Ja sam osobno veliki ljubitelj pjesama koje traju više od 6 ili 7 minuta, jer samo pravi veliki glazbenici mogu raditi tako dugo pjesme bez prekida zanimljivosti ili nečeg sličnog (idealan primjer meni osobno drag Fela Kuti izdaje album sa dvije pjesme a svaka traje 20 minuta ili pak Ataxia 11 pjesama 90 minuta). E da da se vratim na pjesmu John ipak postane malo naporan pri kraju sa nekakvim jako tankim krivljenjem ne znam šta mu je to trebalo, ali ništa bitno da bi pokvarilo ugođer 03 Forever Away- najkraća pjesma, eeerr ovo mi već govori (poznavajući Johnov glas) da je pjesma nastala ranije negdje eerr oko 2000 godine, opet neloša pjesma ako ste ljubitelji "The Sounds From The Inside"a ova pjesma može proći 04 Prostitution Song- a ono prva full instrumentala skladba, ime pjesme ništa posebno ne znači tako daaa... eerr onda a šta reć malo je dosadnjikava ali prosjek ono ništa extra, ili je možda problem u meni šta ne volim backwords gitaru koja dosta nalikuje onoj sa "Smile From The Streets You Hold" 05 Falling- dosta slična prošloj samo što je backwords gitara dosta slična ako ne i indentična onoj sa Curtainsa. Malo dosadnjikava jer se 2,3 dijela stalno ponavljaju kroz cijelu pjesmu ali ja sam više nego zadovljan sa ovim šta sam čuo Preporučujem: *Dying Song *Leave All Days Behind Da ne bi bilo zabuna ovaj soundtrack je izdan 2003., ali sam ga namjerno stavio zadnjeg (tj predzadnjeg) od recenzija jer mislim samo bi stvrilo zbrku pa onda bolje ovako. Da još malo kažem o budućim projektima na blogu. Dakle ovo svakako nije kraj sutra ide singl "Going Inside", pa ću početi sa radom na temi "Jeste li znali?" pa onda "Johnove Slike" pa "Cover projekti" i tako dalje. Uglavnom neće mi biti dosadno a to hoće li ovo tko čitat ili ne baš me briga ja sam ponosan na sebe šta sam napravija ovako dobar blog. Vaš problem šta slušate MTV ili Iron Maiden ili neke druge heavy metal samo zato jer svi to slušaju. E da ni tekstove ni samplere na žalost nisam našao za ove albume... Toliko

- 00:25 - Napiši nešto! (4) - Pokaži drugima! - Šalji dalje do...

03.02.2005., četvrtak

Curtains

Mislim da bi bilo u redu da se završi kako se i počelo, no ipak u nešto veselijem ritmu sa drugim društvom. Naravno pričam o zadjnjem za sada albumu iz "Record Collection" izdavačke kuće koja se potrudila da sve manje više prođe bez grešaka kojih je naravno bilo. Prije svega odmah je Ataxia kasnila iako to niko ne spominje ali nema veze pa je sve išlo glatko, e onda problemi sa zadnja dva albuma. Prvo "A Sphere In Heart Of Silence" je trebao ozaći u 11 mjesecu a izašao je početkom 12. i odmah tako odgodio poslijednji "Curtains". No ipak je opće poznato kako je Curtains odgođen za prvi mjesec zbog nedovoljno ištampanih primjeraka onih lijepih covera :) što možda i je bilo točno i datum je prebačen na 24.1. Ajde dobro Božić, Nova Godina sve to prošlo kao i "Sphere" koji nas je zaista razočarao no počelo se šuškati kako će "Curtains" biti najbolji... Mi fanovi čekasmo taj daleki 24.1 '05. ali tamo negdje oko 15tog razni sajtovi prije svega Amazon.uk i Amazon.de počeli prebacivati datume na 1.2. Isuse koje razočaranje no ipak je neki vrag izaša tog 24.1. Ok to kod nas nije moguće nabaviti radi se o vinil izdanju "Curtains" albuma. Vinil ili ti ga ploča je odmah lansirala samplere koje sam vam JA ekskluzivno prvi dan čim su pušteni ponudio, no vidia ja da tu na blogu nema tople vode pa tako se vratija među "svoje" i počele rasprave koje su pjesme najbolje. Odluka pala na "Anne" i to svi ama baš svi en en i en... Ajde dobro meni upala u uho "Ascension" i još neke, no to i onako nije bitno. Ali svi su ipak znali da sampleri gotovo ništa ne otkrivaju što je ovdje bia slučaj u 99,99% tako da me "Curtains" kada sam ga dobio 29.1 (čak tri dana prije službenog izlaska ipak je jedna firma neću reklamirat pokazala najbolja šta se tiče isporuke na vrijeme) ugodno oduševio. No polako svi su ga nabavili u ova pet šest dana i krenuše pohvale. Evo i mojih mišljenja. "Curtains" je zadnji i najbolji album iz serije 6 u 6. Album koji je iznenadio količinom orginalnosti i malom ali ipak bitnom vraćanju korijenima što se većini svidjela ali meni i ne previše. Radi se o načinu sviranja električne gitare koja je po meni sasvim suvišna na ovom predivnom albumu. E da način sviranja električne jel? E pa ovako stvari stoje...Rijetki su oni koji imaju album "Niranda LaDes & Usually Just a Tshirt" ili još bitnije "Smile From The Streets You Hold", jer na tim se albumima većinom svira tkz "backwards guitar" sistem. Radi se o normalom sviranju gitare samo što je je backwards ili ti unazad snimljena snimka tj presnimljena. Moram priznat da je John meštar u tome ali ja to ipak ne volim previše. Ali ako ste voljeli Nirandu ili kao što rekoh još bitnije Smile (mislim na glazbu) voljet ćete i te dvije tri pjesme u kojima se pojavljuje "backwards guitar". Na pjesmi "Time Tonight" se pojavljuje čista kopija glaazbe "backwards guitare" sa Brown Bunny soundtracka (to ću sutra recenzirat) što je ispalo jako lijepo tako da mogu reći da je ova pjesma vjerovatno tada nastala ili barem ideja za nju. No idemo dalje. Kao i prvi album iz serije i ovaj zadnji je Lo-Fi, što me oduševilo u svakom pogledu. Mislim zar ima što bolje nego kad čujete na početku pjesme Johnov glas "one two three four" ili "I'm just gonna do another hold one stedy ready?" i još par caka koje ne želim otkriti da vam ne uništim slšanje albuma. Dakle kao i "Will To Death" prevladavaju akustična glazbala ali manje je izražen sintisajzer a više klavir koji se sa Johnom slaže ko ruka sa rukavicom kako bi se reklo. Još stvari šta su se pokupile sa "Will To Deatha" su poprilično opet tužni tekstovi ali "Curtains" je dosta veseliji od "Will To Deatha" no ne kažem da nema laganijih pjesama. Nadalje osjetiti se i mali utjecaj "Inside Of Emptiness"a koji na svu sreću nije izražen kroz onu histeričnu atmosferu koju album ima već samo neki tonovi gitare prije svega na "Lever Pulled" koji je ono meni sasvim stoto od ostatka albuma. Poznato je svima kako je John talentiran glazbenik ali da osim gitare u prvom redu svira još i klavir te po prvi put (ja sam mislio da je harmonika no ipak je) melodika koja izgleda nešto kao ovo. No to nije sve! John isto tako pjeva, svira akustičnu i električnu gitaru, električni bass, melodiku, klavir, sintisajzer, string ensemble, mellotron, treatments (nažalost ne znam kako se ova glazbala kažu na hrvatski). Šta? Ma ne općenito nego na ovom albumu! Eeee tako. I moram priznat da mi je malo neugodno kad pomislim kako je bilo Carli i Omaru kraj takvog Johna :). Tko su Carla i Omar? Uf oprostite... No ipak John nije sve svirao kao što su npr bubnjevi! E njih svira Carla Azar cura iz Autolux grupe. i odmah da kažem da nije imala pretjeranog posla na ovom albumu tako da ne shvačam što je John htio reći rečenicom "I love having feminine energy.". Tom dvojcu se pridružio i po ko zna koji put Omar Roudrigez iz odlične grupe "Mars Volta"; kažem pridružio jer ovaj tip ne znam ni sam zašto svira na bilo kojem albumu ili performanceu od Johna samo na kapaljku i to svira gitaru kaoi John pa možda zbog toga... Uglavnom taj trojac je cijela postava izvođača albuma "Curtains"a. Možda ste primjetili kako nema Josha Klinghoffera i mogu vam reći FALA BOGU! Stvarno mi se popea na vrh da ne kažen čega kad se nako počea poigravat na "Sphere"u i to je dokaz da John može i bez njega. Šta se mene tiče već sam to i reka- sidi i sviraj ok?! Ali vratimo se svi opet samom "Curtains"u. Album ima 11 pjesama sasvim dovoljom saaaaaaaamo da nisu tako-KRATKE! Fenomenalan album koji nema većih mana za koje bi se uopće moglo reći da su propusti nego dužina albuma. Siromašnih 30 minuta je premalo i u prosjeku pjesme traju 3 minute čak i manje ali ima i onih od priližno dvije minute ("Hope") i onih dužih od 4 minute ("Control"), ali sve jedno da je album duži barem 10tak minuta bio bi još bolji nego šta je, prije svega kad to kažem mislim na pjesmu "A Name" koja je definitivno ošišana i to dobro. Nažalost prekrasna pjesma koja završava solom melodike (:D) slobodno se iz toga mogla razraditi i trajati barem još dvije minute, tako da me ova činjenica najviše rastužila. Evo prik kraju smo samog opisa albuma još samo da kažem par stvari; Album odiše puninom, orginalnošću, prekrasnim (tužnim) tekstoviama čak i jednom brojalicom, te prekrasnim Johnovim glasom koji je sve bolji i bolji i ne znam koliko ga još može usavršiti jer sam ja mislio još na "Will To Deathu" da je to to. No kao što rekoh album ima i par mana prije svega mana mu je dužina, te možda mala ne definiranost. Imam osjećaj kako album nema ni glavu ni rep tj ni početak i kraj. Ja možda jesam ljubitelj albuma koji odišu kao skladna cjelina ali kada imate ovakvo dobre i kvalitetne pjesme ipak imate osjećaj kao da slušajte nešto kao "Best Of", ali ipak priznajem malo pretjerujem. 01.The Past Recedes-album se otvara jednom od najboljih pjesama na albumu odsvirana samo na akustičnoj gitari sa u par navrata višeglasjem tj backvakalom kojeg također pjeva john jako lijepa pijesma pri kraju se upoznamo sa melodikom 02.Lever Pulled- onda jedna loša pjesma milim nakon onakvog uvoda tjsa konstantnim veselim ritmom akustične gitare ubaci se ovdje električna gitara i bubnjevi lako je loše ispalo sve to :( ali pjesma sama za sebe nije loša, upoznajemo se sa backwards guitarom 03.Anne-opet se vračamo di smo stali dakle na kraj prve pjesme i vraćamo se lijepom zvuku akustične gitare, što je interesatno za ovu pjesmu je to što su to zapravo dvije pjesme jedna kraća i druga duža među njima je pauza od sekunde dvije ali ugalvnom sve je to skupa jedna pjesma zanimslite to kao akustični uvod... odlična pjesma koju pri kraju zase*e el gitara sa nekim solom te na kraju ona backwards guitar 04.The Real- pjesma samo tako podsjeća na vibru sa Insidea nešto kao interior two, no nije nimalo loše 05.A Name- jedna vesela pjesmica slična prvoj jako mi se sviđaju stihovi koji sadržavaju brojilici ini mini majni mo :) moram priznat da je najbolji backvokal ipak john samom sebi hehe također odličan solo na melodici na kraju da je barem pjesma duža uf! 06.Control-uuu najduža i najgora pjesma mislim šta je ovo!? pjesma počme pa dva takta odsvira pa opet tišina par sekundi i tako izmjenično do kraja užas! kad tamo pri kraju počme prava pjesma opet puno podsijeća na "Inside of emptiness" posebno mi je drago čuti bubnjeve imate osječaj ko da neko lupa na vrata ono neki freaky osjećaj :) 07.Your Warning- jedna laganija i lijepaša pjesmica odsvirana uz akustičnu gitaru, te uz klavir fenomenalna balada jedna od najboljih sa svih albuma 08.Hope- najkraća pjesma opet jako lijepa super odsvirana backwards gitara šteta što nije duža 09.Acension- eee najveselija pjesma uopće sa svih albuma prekrasan melodičan ritmičan ritam i dobar tekst odsvirano perfekstno na akustičnoj sa mislim sintisajzerom ali samo tu i tamo efektima 10.Time Tonight- jako lagana pjesma dosta slična pjesmama sa brown bunnya prepuna ipak lijepo odsviranog backwards guitara 11.Leap Your Bar- eh zadnja pjesma odličan odjav amo tako to nazvat, pjesma odsvirana samo uz klavir i jako mi se svidjelo kako na preskoke pjeva john a klavir ga prati tj kako john pjeva tako klavir svira ma nešto najbolje šta sam ikad čuo u ovakvoj izvedbi Preporučujem: *The Past Recedes *Anne *A Name *Acension *Leap Your Bar Mislim što reći još!? Najbolji album je tu pred vama samo imate skoknit do cd shopa i uzet ga i prekrasnih 30tak minuta preslušati x puta! Eto gotovo je nema za sada više Johnovih official albuma ali dužan sam vam još reći kako se u ovoj godini očekuju sigurno 2 albuma, a fanovi se bave mišlju da bi trebalo izaći još 4 albuma, jer je ostalo 40 ne objavljenih pjesama i to je u prosjeku 10 pjesama po albumu svako 3 mjeseca jedan album znači 4 albuma iako ja osobno suljam da će ih toliko bit. No jedno je sigurno Ataxia Part 2 će izaći i još jedan ako sam dobro shvatio 5. album Johna ne računavši ovih 6 dakle nastavak Shadowsa, Frusciante je rekao kako će album izaći sigurno krajem godine bez obzira kad izašao novi album RHCPa (a to bi trebalo biti ljeto). Eto uglavnom neće biti dosadno. A nas u budućnosti što se tiče bloga očekuje Brown Bunny i singl "Going Inside" kojeg sam zaboravio recenzirati prije al eto događa se i najboljima. Dragi moji ovo već pari ko da prićan sam sa sobom, jer nitko živ ne posjećuje blog... A štaš toliko o našem ukusu o glazbi.... E da evo vam dolje sampleri moram i to stavit. Ajde pozdrav! Curtains

- 00:17 - Napiši nešto! (1) - Pokaži drugima! - Šalji dalje do...

01.02.2005., utorak

A Sphere In The Hearth Of Silence

OK uozbiljimo se. Dosta je prošlo vremena a bogami neki su se i načekali ali eto u moje ruke je početkom 12 mjeseca došao jedan album koji je amo reć kasnio. Kako kasnio? Pa ono ako su pjesme sa albuma došle sa performance-a npr #1 i #4 onda znaš koja je ura... Ili ne? Ok ne znate. Dakle mili nam i dragi John opet nam je priredio iznenađenje i to ovaj put neugodno, ali bože moj i rukometaši su izgubili protiv Norveške ne može uvik pobjeda. Dakle ona Johnova poznata "ne brinite najbolje tek dolazi" tada se nije prikazala u najboljem svjetlu. "A Sphere In The Hearth Of Silence" je novi ovaj put predzadnji ili ti peti album iz kolekcije "6 u 6". Album kao što rekoh priredio je barem meni ugodno iznenađenje, premda sam znao da će album biti elektronički, no ipak sam očekivao nešto poput albuma "shadows collide with people", al da će ovako daleko zalutati ne. Dakle prva pjesma "Sphere" je izvedena na performanceu #1 i samim time imala je veliki utjecaj SCWPa. Errr to se osjeti i kroz samu pjesmu koja podsjeća sada već legendarni Carvel i ne samo to zanimljivo je to šta je orginalna verzija pjesme u trajanju od pola sata, vjerujte nakon 10 preslušavanja postaje dosadna kao i uvod u Carvel tako da nije ni čudo šta se samo jedna osoba "zatekla" kada je p#1 bio održan. No da se vratim na album. Sphere je ono čisti elektronični album u kojeg se očito nije puno ulagalo sobirom da smo dobili spoj nekakvog tehna i melankoličnog zvuka album koji je slobodno mogao šta se mene tiče biti i krači ako se već nije imalo šta stavit na njega. Mislim da je previše Josh umješao svoje svoje šape u ovaj album, jer brate da se mene pita on ne bi ni usta otvorija- sid doli sviraj bubnjeve sintić radi ono šta ti ide a vokal prepusti Johnu. O čemu ja to? Jednostavno na albumu 3 pjesme pjeva John a dvije Josh i jednu pjevaju zajedno- ok to je već puno bolje no o tome poslije. Dakle razločarala me nedefiniranost aluma. Materijal koji nema ni početak ni kraj ni nekakvi balans između svih pjesama pokazala se kao jaka loša solucija riješavanja očito problema koji su nastali. Navikli smo do sada da su sve pjesme barem na neki način povezani ili vokalom ili ritmom što je ovdje slučaj samo u prve tri pjesme, a ostatak je i više nego prosječne ili čak loše. Dosta je toga na albumu izmješano veselog tužnog opet veselog ritma, brzog laganog ritma te na kraju vokala. Iako je Josh napisao svu glazbu i svu ju odsvirao, John je ovdje samo pjevao što je odmah rezultiralo katastrofom. Mislim ipak je John gitarista helooow??? Dakle nakon šta sam čuo ovaj album shvatio sam kako ipak nije samo glas kojeg volim na Johnovim albumima već i nesvjesna ljubav prema njegovom pristupu glazbi, jer John kako joj priđe on puno ne komplicira i u tome grmu leži majstorstvo velikih glabenika, dok se ovdje pokazalo kako Josh ima još puno toga za naučiti. Prije svega svaka mu čas za prve tri pjesme koje su vraški odlično odsvirane i slobodno mogu ići pod ruku sa nekom od grupa kao što je npr Prodigy. Odlični zvukovi kompjuterskih programa te raznih sintisajzera kao i zvuk koji dolazi poput titrajućih vibracija do uha, ostavit će dojam i na malo veće sladokusce ovakve vrste glazbe. Ostatak je više nego žalostan. Tek što smo se rasplesali i počeli njihati našim glavama u ritmu glazbe (za ples) uleti Josh sa svojim klavirom počme mumljati neki tekst opet popračeno "elektronikom" i totalnom dosadom koja se nastavlja na opet drugu pjesmu. Mislim ako su ove pjesme elektronične šta su one prije!? Smiješno... Dalje dođemo do predzadnje pjesme koja je opet nastavila u istom stilu no ovdje i John pjeva i odmah se svima pjesma sviđa, moram priznat da ne znam zašto sam tako skepičan prema Joshu. Uglavnom dragi John da si ovdje stavio točku na i sve bi bilo ok, ali ne. Zadnja pjesma je ono totalno opet nešto treće. Hmmm... amo ovako: ja ću reć da je ovo bonus track ni manje ni više nego sa prvog "Record Collection" albuma "The Will To Death". Se sijećate tog albuma? Ma znateee onaj šta koristi većinom klavir i laganije zvukove gitara i te fore? E pa pjesma "My Life" je jedna od tih. No ipak mi je drago što je tu jer svaki put kad je poslušam naježim se i uhvati me nostalgija i misao zašto ja uopće slušam Johna; e pa radi ovakvog nečeg. Uglavnom bilo kako bilo ASITHOS je po meni dupli album kojeg su zajedno izdali John Frusciante i Josh Klinghoffer i tako izvršili onu poznatu "puka i osta živ", a sav moj komentar na to je bia "dobrooo jeee". I zaista je dobro, jer smo Sphere poslušali koloko tolko i otišli u iščekivanje najboljeg albuma "Curtains" koji je danas izašao na CD-u i već sutra možete očekivati recenziju. 01. Sphere- ako ste voljeli instrumentalne skladbe sa shadowsa kao npr uvod u carvel ili "Go Into End" ova će vam se pjesma svidjeti, meni se posebno sviđa drugi dio pjesme u koji se ubaci i električna gitara 8 minuta i 29 sekundi je više nego dovoljno za napraviti sok ili poslat sms i kad se vratiš da ništa nisi propustio/la 02. The Aftergllow- odlična pjesma, prekrasni zvuk kompjuterskih tonova koji su dali i malo efekata i Johnovom glasu prekrasna pjesma jako dobra šteta što nije duža od 5 minuta stvarno se ima što čuti na njoj. na momente postane laganije pa ponovno se vrati na stari dobri ritam prekrašno! također mi se sviđa dio pri kraju kada misiš da je pjesma gotova te ide kraći instrumentalni dio te ponovno iznenada Johnov glas moram priznat da me to oduševilo 03. Walls- prava žeža šta se tiče elektroničkog zvuka, tekst pjesme je fenomenalan i prekrasno je odvrištan :D dakle john nikad bolje nije koristio svoje glasnice koje ponovno iznenađuju prekrasna pjesma iako mislim da je malo pretjerao pri kraju minut kraća i super bi bilo. a da josh se iskazao kao odličan backvokal 04. Communique-isuse totalni pad ritma vibre uživancije svega drugim riječima novi album počinje ok slušali smo 10 tak minuta johna sad ćemo 10 tak slušati josha. ma i nije pjesma tako loša koliko se ona meni ne sviđa siromašni efekti previše klaira mumljanja bljedunjav nastup zaista 05. At Your Enemies- ok ova je malo bolja ali opet loše dosta slična kao prošla pjesma ako tko ovako na čisto uho prepozna šta ovaj ovdje govori nek mi se javi- vjerovatno neki šišmiš :D ok neću tako ipak... zanimljivo inuff? 06. Surogate People- ova je pjesma dosta dobra i ima zanimljiv zvuk kao i napokon dobar joshov vokal john u početku pjeva backvokale ali pri kraju on preuzme kormilo (galvnu riječ) i završi to jako lijepo. od ovih za sada 3 pjesme najbolja 07. My Life- jako kratka jako lijepa jako puna emocija jako romantična jako dobro odsvirana na kalviru jako mi se dopao johnov vokal pogotovo u drugom dijelu kada pjeva visokim tonalitetom jako ah gotovo :( e da sličnog ima i na "Curatains"u :D Preporučujem: *The Afterglow *Walls Eto to je to. Vidim da se još niste svi vratili na svoje blogove za svoje stolove vjerovatno još i ne znate da blog radi. No nije bitno. Još malo o ovom albumu. Ako ga do sada što i predpostavljam niste kupili (oprostite nabavili ili spržili) ja vam preporučujem da tih 130 kuna čuvate za "Curtains" ili si kupine neki drugi od Johnovih albuma jer ovaj je ipak uz DC EP najlošiji uradak iz ove serije ali i šire; pri tome mislim na sve dosadašnje Johnove albume. No da sve ne bude tako crno probajte si nabaviti pjesme koje sam vam preporučio ili jednostavno kliknite na link ispod i poslušajte samplere. Toliko A Sphere In The Hearth Of Silence

- 22:27 - Napiši nešto! (1) - Pokaži drugima! - Šalji dalje do...