31.01.2005., ponedjeljak

Inside Of Emptiness

Evo prvo da se ispričam šta sam dugo oklijevao sa novom pravom recenzijom. No kako vidim nitko ništa ne komentira al nema veze ja pišem radi sebe, a ko vidi dobro vidi. Dakle kao šta sam rekao nakon onih par van seriskih postova, vračamo se na već svima poznat projekt 6 u 6... Nakon šta smo smo u 9 mjesecu prošle godine imali priliku upoznati Johna kako zvuči bez svojih instrumenata i bez svoje produkcije, ja sam se obiljno počeo zabrinjavati misleći isuse još 3 albuma do kraja serije a on vako pa' sa kvaliteton tj u neku me ruku razočara. No izlaskom samplera za Inside of Emptines koji je ugledao svijetlo dana u 10 mjesecu oduševio sam se i shvatio kako je John jedna jako jako nepredvidljiva osoba i tom se čovjeku stvarno treba dignit spomenik ako ne na ovom našem malom komercjalnom svijetu onda barem u našim srcima i držati ovaj biser u našoj svakodnevnici. KHM! Uglavnom da ne duljim sa pohvalama na razini osnovne škole... Errr za razliku od prva tri albuma koja smo odlušali netko manje netko više, John je zakoračio u meni osobno najbolji dio svoje solo karijere. Inside Of Emptines je ponovno snimljen samo sa Joshom Klinghofferom i Omar Roudrigezom koji gostuje samo na pjesmi "666". IOE (Inside of Emptines) je pravi, ali i prvi Johnov hard rock album koji je oduševio fanove diljem svijeta svojom kvalitetom i energijom. O čemu se radi? Pa evo samo uzimimo činjenicu da su svi dosadašnji albumi bili blago rečeno- blagi. No ovaj to očito nije. IOE je samo takva žeža. Mislim nije ono sad da si kidaš žile ili tako nešto ali zvukovi gitare i bubnjeva samo tako rulaju. Ono čisti pravi rock album koji ima sve šta treba imati jedan R-O-C-K album. Opet na dalje nisamo mogao vjerovat kako dobar glas ima John. MIslim ovo šta sad govorim nema veze sa njegovom glazbom nego opčenito govoreći, ja ne znam nekog komercjalnog pjevača koji ima ovako dobar glas nešto vrhunski. Ne vjerovatno je ako mijenja dionice spušta glas deračine na glasić za uspavanke, ali nikad nemojte zaboraviti da su svi ovi albumi demo snimke mislim demo, nisu snimljeni u studiju i svaka je pjesma snimljena u komadu nema rezanja ponavljanja ili takvog šta, te ta činjenica doprinosi njegovoj kvaliteti kao pjevaču. No da se vratim na album. IOE odiše puninom, odličnom svirkom za svakog ljubitelja pravog rocka no ipak su se zavukle 3 laganije pjesma ali ništa da bi pokvarilo ugođaj onog življeg dijela. Svaka pjesma je uglavnom snimljena sa backvokalima mislim da i njih većinom pjeva John. Izuzetno me iznenadila pjesma 666; osim jako dobre svirke po meni najžešća pjesma na albumu oduševio me Johnov glas koji evo sada vidim ipak nije bila slučajnost da se nako dere ko da mi je ko zna šta, te nakon toga pjeva glasom ko sa "Will To Death"a. Ovdje se ljudi moji puno toga da naučit, prije svega kako se svira gitara bez puno opterećenja hoće li to šta sad sviraš bit dobro ili ne- e to se zove improvizacija i inspiracija, te kako napraviti dobar album u 5 daqna. Ništa idemo na opis pjesama dalo bi se tu još toga bajat al neman volje... 01. What I Saw- barem meni malo intro saka... ne znam malo mi je pre oštro za otvaranje albuma i snimka pjesma nije jednaka kao i ostale... no pjesma je sama za sebe jako dobra sa dorim solom na kraju pjesme puno očekujemo i nakon poprilično živahne pjesme dobijemo 02. World's Edge- tanki galsić jako lijep uvod u pjesmu i onda se raspali samo tako, ali ove prve dvije pjesme mi nisu nešto neeekakooo šta ja znan- možda jednostavno nisu ritmične ali ovaj je jako dobra sve rula od zvuka do 03. Inside Of Break- treće pjesme koja je ono bog i batina... sve šta se treba očekivat sa ovog albuma je tu baš u ovoj pjesmi. na početku ako pozorno slušate može se čuti glas "one two three four" :D ok jedan nebitan detalja l nema veze. ugalvnom ovjde počinje pravi IOE pjesma je vraški dobra ima sve uvod refren dobru svirku energičan prijelaz i rep ili ti kraj. tekst je fenomenalan svirka također super 04. A Firm Kick- malo lošiji uvod ali pjesma je odlična mislim šta još reći održava se vibra sa prijašnje pjesme, ali opet nema veze sa prošlom, nije ništa ekstra jednako dobra kao i svaka Johnova pjesma iz serije "A" pjesama 05. Look On- najduža pjesma i odmah se vidi da nešto ne valja, meni se osobno ova pjesma nešto posebno ne sviđa ali ako vam je draže slušajte stotinjak ostalih fanova Johnove galzbe i poslšajte slijededeći komentar na ovu pjesmu: "WOW kako dobar solo" ok dobar solo al ostalo? 06. Emptiness- malo podsijeća na Inside Of Break i odmah mi je bolja; na početku kraći instrumentalni prijelaz i postane malo žešća pa se nagla smiri ali pri kraju ono ko da pukne i raspištolji se samo tako-odlično! 07. I'm Around- jako lijepa pjesma malo me podsijeća na DC EP pjesme tako neka vibra 08. 666- uuuuuuu! samo to ok? imate je dolje na link cijelu pa poslušajte 09. Interior Two- opet laganija pjesma mislim da je tako i red da se album završi laganijim pjesmama, ali ovo je ipak mislim najkraća pjesma i nako poprilično veselog karaktera :) 10. Scratches- errr nažalost mislim da je ova pjesma previše barem za mene uvijek nakon interior two ugasim player jer ova zadnja pjesma mi se nikako ne uklapa u ovaj album i cjelukupnu priču... prespora i mislim da je trebala biti ubačena mnogo prije :) A ono mislim vidim i ja sam da mi pada koncentracija i da pišem sve lošije i lošije... Nema veze idemo dalje! Do kraja tjedna će bit recenzija i "The Sphere In The Heart Of Silence" i onda onaj tamo tjedan Curtains nadam se ako uhvatim volje jer je album opet hmm odličan. Dakle poštovani i poštovane nadam se da sam vam barem nekako uspio predočiti sliku Inside Of Emptinesa i da ćete ga što prije nabaviti i odslušati, jer album je jedan od najboljih što je John ikad snimio! Dakle ne okljevajte ili se meni javite ili trk do najbližeg music shopa i kupite frušantea insajd of emptines :D Preporučujem: *Inside Of Break *I'm Around *666 *Interior Two

- 21:34 - Napiši nešto! (2) - Pokaži drugima! - Šalji dalje do...

15.01.2005., subota

The DC EP

"Ove pjesme su napisane dok sam bio na turneji [sa RHCPom] By The Way. U to vrijeme sa puno slušao Velvet Underground. DC EP sadrži sam 4 pjesme i traju 15 minuta. Navikao asm sam producirati svoje albuma, ali kada sam to prepustio Ian MacKaye-u iz Fugazia, koristeći opremu koja nije moja i svirajući instrumente koji nisu moji sve je bilo drugačije." Upravo tako... Dakle ovdje sam izcitirao Johnove komentar na njegov novi album tj sada svi vidimo EP... Dakle nakon "The Will To Death" i "Automatic Writting" svi smo očekivali još jedan album prepun dobrih pjesama svirke tekstova itd... Ali dobili smo na prvi pogled razočaravajući EP... Koji kako i gore stoji ima samo 4 pjesme i traje 15 minuta... Prava je šteta što DC EP nije postao DC Album jer to i zaslužuje! Ove četri pjesme su opet nešto sasvim treće i nikako ih ne možete povezati sa bilo kojim prijašnjim uradkom Johna. Prvi i možda jedini razlog je što je ovo prvi "album" kojeg je John u zadnjih 5,6 godina snimio bez sintisajzera, što ga čini jedinstvenim i potvrdom kako John zvuči jako dobro i bez njih... Ovo je također prvi uradak na kojem nije sudjelovao Josh, već samo Jerry Busher (gitara) i Ian Mackaye (bubnjevi). Valja napomenuti kako je EP snimljen u Inner Ear studios u Washingtonu (po čemu je valjda i EP dobio ime DC) gdje redovito snima i grupa Fugazi itd. Sve su pjesme (a ko da ih ima puno) snimljene i izmiksane u dva dana, što se nimalo ne osjeća slušajući DC EP. Dapače, pjesme su jako kreativne i maštovite iii čak ih mogu povezati kao obradu par pjesama sa "The Will To Death", ali to su sitni detalji koji tek imaju par dionica sličnih (ili istih) kao neke stvari sa "The Will To Death". Također, ovdje mi se najviše do sada dopao Johnov glas kojem se često upaci backvokal i svi štima za +5, osim naravno činjenice da smo očekivali više (pjesama). Dakle DC EP je jako dobar EP sa 4 jako dobre pjesme i sa jako dobrom produkcijom na kojoj još jedamput spominjem nije sudjelovao John, već je sve konce prepustio drugome i poslušno je radio sve što mu se reklo :). Pročitao sam još i informaciju da je John rekao kako želi i kako će najvjerovatnije bit još suradnje sa Ianom i Jerryem, ali otom potom. Naravno standardno sada ide opis pjesama link za samplere i zaključak... 01. Dissolve- da budem iskren najgora na ovom EPu, što ne znači da je loša već se ne slaže sa ostalim pjesmama ali da nisam čuo ostale rekao bih ovo: dobra pjesma sa par kraćih soloa i dobrim duetima i to je to dalje? 02. Goals- e sad nakon one malo življe pjesme dolazi jedna lagana baladica jako nježna koja će se svidjeti svakom uhu, ali i onim malo zahtjevnim... ima i caka iliti problem; imam dojam da je pjesma puuuuno skraćena što ju je uništilo; naime, ide lagani intro pa onda malo jači prijelaz i 03. A Corner-onda treća pjesma... dakle ovo je druga pjesma koja u imenu ima "A"... možda nebitno ali takvih pjesama u Johna ima skoro na svakom albumu i u pravilu su sve te "A" pjesme najbolje ili barem među najboljima... ali ova zasigurno i je najbolja, puno podsijeća na ako se ne varam na "Far Away" (nisam siguran ako sam pogriješio obavezno mi recite) 04. Repeating- super pjesma počinje samo vokalom lagano se ubace bubnjevi i električna gitara i John prekrasno pjeva i šta još reći? a ništa osim da pjesma ima i par kraćih soloa koji su neloši... Eto to bi bilo to kratko je al šta kad nam John nije ništa više ponudija za 10. mjesec prošle godine... Zaključak? Jako kratko, jako lijepo, jako dobro napravljeno, jako i još jače smo se (tada) unervozili šta će bit sa ostala tri albuma :) Stay tuned for more! Toliko Preporučujem *Repeating DC EP

- 23:02 - Napiši nešto! (0) - Pokaži drugima! - Šalji dalje do...

10.01.2005., ponedjeljak

Curtains Exkluziva!

Da upravo tako exkluziva! Naime danas su pušteni sampleri sa novog Johnovog albuma Curtains!! Don't worry dat ću vam link. Vjerovatno ovo sada dalje nećete ni čitati ali ja ću ipak napisat jer ne smijem pasti na statistici 1000 riječi po postu. Dakle, ja osobno sam čuo za sve Johnove albume prvo samplere pa bih onda kupio album tek toliko da čujem i nikad se do sada nisam razočarao kad bi ih čuo. Naravno ne bi to bilo to da pravila ne potvrđuju izuzetci. Ovi sampleri su me razočarali šta ja znan... Nekako bezveze zvuče... Prvo iz onog šta sam čuo prevladava akustična gitara i klavir a John pjeva bezveze... Ne znam možda sam samo umoran a da ne duljim evo vam link pa slušajte- preporučio bi da koristite opciju WMA. Pozdrav! PS ovaj post će biti izbrisan kada recenzija albuma Curtains bude poslana na blog Curtains!!!!!!!!!!!!!!!!

- 23:33 - Napiši nešto! (12) - Pokaži drugima! - Šalji dalje do...

09.01.2005., nedjelja

ATAXIA- Automatic Writing

Već uhodanom dvojcu Johnu Fruscianteu (RHCP) i Joshu Klinghofferu (Bicycle Thief ) ovaj put se pridružio i Joe Lally (Fugazi). Njih trojica napravili su album koji je također uvršten u "proces" 6 albuma u 6 mjeseci, ali pod zajedničkim imenom Ataxia. I mogu vam reći da je ovo ispalo drugačije i to dosta od prijašnjeg albuma The Will To Death. Samim time John je održao, za sada, obećanje na održavanju orginalnosti bez značajnog pada kvalitete. Album "Automatic Writing" je čisti pravi tkz Experimental Rock album, što sasvim ide u drugom smjeru od prijašnjeg albuma koji je bio alternativni pop/rock i lo-fi... No to ne znači da je ovaj uradak loš. Dapače! Ovo je fantastičan album i svidjet će svima koji vole duže pjesme cca 8 minuta po pjesmi iako ima i onih od 10 odnosno 12 minuta. Dakle ovdje se dolazi do izražaja maksimalna ozbiljnost, znanje i prije svega zrelost kako Johna tako i dvojice mu kompanjona. Dakle na albumu se (nažalost) nalazi samo 5 pjesama koje sve ukupno iznose duljunu trajanja oko 40 minuta. Da se mene pitalo ja bi ovih 5 pjesama još produžio jer stvarno ima se tu šta produžiti, no neću žaliti jer najvjerovatnije u trećem mjesecu 2005te izlazi Ataxia2 (neslužbeni naziv) tako da nema straha. A sad malo više o svemu šta sam ja našao na albumu i što ćete nadam se i vi pronaći ako se odlučite za kupnju ovog odličnog albuma. Dakle spoj uglavnom laganih ritmova, uz malo teksta puno dobre svirke i dobrih dueta... Pjesme koje su dužeg trajanja pogotovo one od 10tak minuta znaju imati dosta djelova koji se ponavljaju, te s vremenom postati dosadne, ali (naravno) to ovdje nije slučaj, dapače nema dionica koje se ponavljaju ili koje postaju dosadne mooožda jedino je to slučaj u pjesmi "Montreal", ali ništa ozbiljno da bo ugrozilo kvalitetu pjesme. Svaka pjesma šta sadrži osim električne gitare i bubnjeva našli su se također i zvukovi sintisajzera, pojačala i bassa prvi put u ovoj seriji koji daje svakoj pjesmu određenu dubinu tako da ni jedna pjesma nije površna ni jednosavna. Tekstovi pjesama uglavnom ne možete razumjeti i nisu nešto pretjerano depresivni, već se tekstovi ili mumljaju ili tiho pjevaju. Ovo je album koji možda nije potpun i nema sve što bi jedan album trebao imati, ali svaka pjesma za sebe predstavlja nešto posebno i svaka pjesma će drugačije drugom prirast srcu i rado ćete ovaj album slušati u komadu! Dakle za sve one koji su ljubitelji chill out glazbe, laganijih i dubljih ritmova, te iznimne kvalitete ovo je pravi izbor za vas. Također ću naglasiti kako je pjesma "The Sides" jedina veselijeg ritma koju pjeva John kojem je glas postao savršen po meni jedan od najboljih glasova koje sam ikad čuo... Nevjerovatno je kako je netko tko je samo mogao krištat prije 7,8 godina sada pjevati kao slavuj i mjenjati boju glasa kad hoće... Također je to vidljivo na RHCP live albumu "Live In Hyde Park" gdje John doduše pjeva backvokale ali 10 puta bolje od Anthonya. No to sad nije bitno... Dakle ATAXIA- Automatic writing je jedan jako dobar album za sve ljubitelje Johnove glazbe, ali i za one koji su željni nečeg novog i neobičnog! Također evo i track list: 01. Dust- prva pjesma odmah malo žešćeg pristupa najprije se to odnosi na zvuk električne gitare i jako ozbiljnog Johnovog glasa, također pri kraju John se malo i "krevelji" tako tako 02. Another- odlična pjesma mislim da ju pjeva Josh... tj to je više mumurno mrmljanje sa prekrasnom glazbom, pri kraju se ubaci i John sasvim ne očekivano i stvar postane vraški dobra 03. The Sides- najveselija pjesma na albumu, koja je ponovno jako lijepo odsvirana potrebno naglasiti kako su efekti ovaj put zahvatili bubnjeve tako da svaki zvuk bubnja dolazi do uha sa titranjem... jako dobra pjesma 04. Addition- pjesma prepuna sintisajzera, zvukova pojačala ima dojam ko da slušaš nepravilne frekvencije nekog uređaja jako lijepo, također John pjeva ovu pjesmu ali u duetu mislim sa Joshnom 05. Montreal- ovu pjesmu koja i najduže traje pjeva mislim Joe Lally ako se ne varam nisam siguran... no uglavnom jako lijep zvuk gitare koji se ponavlja u dva dijela jedan koji je duži i jedan koji stalno ponavlja par istih tonova, nije loše uglavnom tekst se zasniva na riječima "Selling out my records what a stupid thing to do" nisam skužio zašto valjda nešto ima veze sa komercjalom; pjesma završava zvukovima sintisajzera teško je to opisat ali tako zadnje dvije minute sigurno... Moram priznati da mi je ovaj alubum bilo jako teško opisati, jer je prepun glazbe koju nije lako opisati dakle samo vam ovaj album mogu preporučiti uz najbolje želje i uz garanciju da se nećete razočarati ako volite laganiju glazbu ozbiljnijeg sadržaja. Album za neke možda je depra ali nikad glazbu ne gledajte površno pogotovo ovakvu koja ne podliježe publici već muzika koja podliježe čovjeku koji ju svira. E to je prava čar glazbe! Natjerati sebe da se prilagodimo glazbi a ne ona nama. Preporučujem: *Addition *The Sides Automatic Writing

- 09:43 - Napiši nešto! (6) - Pokaži drugima! - Šalji dalje do...

08.01.2005., subota

The Will To Death

"The Will To Death" je prvi u nizu od šest albuma u šest mjeseci. Svi naredni albumi kao i ovi izdani su pod krovom diskografse kuće "The Record Collection Albums" koja koliko ja znam nije baš poznata po nekim udarnim naslovima no to i nije bitno. Khm dakle vratiom se na album. "The Will To Death" je uglavnom kao i svi ostali albumi nastao na bazi performansea, ali je sniman u Johnovoj kući kao i svi ostali albumi. Odmah da kažem da nijedan album nije studisko djelo već su to gotovo savršene demo snimke. Dakle nema ponavljanja prekidanja i sličnih stvari koje su prisutne kod studiskih albuma. Prvi, The Will To Death je snimljen u samo par dana (ako se ne varam mislim da je to 3 dana) i nakon toga je pušten u prodaju u šestom mjesecu prošle 2004te godine. "The Will To Death" je klasični Lo-Fi album koji za razliku od prethodnog "Shadows Collide With People" osim što nije studiski uradak nema poznatih faca već sve instrumente sviraju John i Josh. Album kroz svih 11 pjesama odiše depresivnim i tužnim kako tekstovima tako i glazbom. Izgleda da je ovo pravi primjer koliko je tragova ostavila Johnova narkomanska prošlost i još što je gore kolike su posljedice toga. No glavu gore nije sve tako crno. Dapače! Sve su pjesme alternativnog pop/rock sadržaja i jako su zanimljive svaka na svoj način. No nakon nekoliko preslušavanja počinjete uviđati dubinu i smisao ovog albuma. John prvi put progovara o svojim osjećajima što će biti slučaj i na narednim albumima doduše u manjim količinama, razmišljanjima koji su prekrasno prikazani uglavnom kroz elektičnu gitaru i bubnjeve, ali ima i tu sintisajzera koji u par pjesama čine vrhunsku atmosferu i podižu pjesmu na višu razinu slušanosti. Npr pjesma ide jako tiho i sporo a onda odjedamput ulete zvukovi sintića koji ražešće pjesmu i odmah sve ponovno postaje zanimljivo. Svaka je pjesma "pjesma za sebe" i nema nikakve povezanosti između njih osim što sve veže atmosfera i tekstovi tj jednostavnije rečeno sve su različitog stila a opet iste što mi malo liči na lutanje i traženje novog njima dvojici specifičnog stila. Kao što sam rekao pjesme nisu savrešene tako da ćete npr na pjesmi "The Will To Death" moći čuti listanje listova (valjda lyricsa), a za druge stvari neću reći jer taj posebni osjećaj koji je kao da ulazite u Johnov dom i tu sjedite i slušate njih dvojicu kako sviraju pa stoga na vama je da pronađete sve čari albuma kojih ima naizobilje! Također primjetio sam kad slušam "The Will To Death" na discmanu da u jednoj slušalici čujem samo glazbu a u drugoj johnov glas. Nisam siguran ali to je vjerovatno zbog toga što su pjesme sniamne na dva recordera (?). S ovim albumom počinje biti tradicjonalno da John pjeva savršeno sve i svašta; od dugih visokih tonova to niskih tankih tonaliteta; tako da će to biti još jedan razlog da kupujete i čujete ostale njegove uradke ma koliko vam to bilo skpo ili ne pristupačno (kao što je kod mene bio primjer). Također na albumu se nalazi i jedan instrumentalna skladba "Helical" koja je jako tiha i kratka i parvi je biser među ovim ostalim pjesmama. Što ne znači da nema više instrumentalih djelova... dapače skoro sve pjesme sadržavaju barem jednu solo točku na raznim električnim gitarama. Mislim da više nemam što reći osim toplo preporučiti ovaj album svim nježnim osobama, koji su u fazi da slušaju laganiju glazbu a da to nije klasična muzika :). Ljudi moji i svi ostali ovo je jedan jedini primjerak do sada Johnovih albuma koji je toliko nježan, savršen i nadasve kvalitetan! Stoga ništa vam drugo ne preostaje nego nastaviti čitati opise svake pjesme ili jednostvano kliknuti na link below kako bi se reklo i sami poslušati par pjesama u potpunosti a ostale samo po običajnih 30 sec. 1. A Doubt- pjesma počinje kraćim solom mogao bih reći da nema nekog ritma a opet ima hmm ne znam posebno je zanimljiv johnovo glano pjevanje koje je odlično nema kraštanja a pogotovo ne dioncia koje ne može odpjevati 2. An Exercise- ova stvar nudi malo žešći uvod a poslije john ubaci takno pojevanje poput slavuja a opet se sve to nastavlja svirkom bubnjeva koji prevladavaju u ovoj pjesmi kao i popratni zvučni efekti 3. Time Runs Out- da baš tako kao da vrijeme ističe... takav dojam daje pjesma jako dobra pjesma pogotovo dio kada se ubaci Josh sa sintićima ma milina 4. Loss- jako ritmična pjesma lijepog teksta koja završava riječima ladadada i tako do kraja sa solom cca minutu traje 5. Unchanging- jedna od najbolji pjesama na albumu, jako potresnog teksta prekrasne svirke još boljeg refrena i još boljeg kraja, također su zanimljivi i backvokali Johsha koji se tu i tamo ubace... usotalom imate liryc pjesme ovdje na blogu pa pogledajte ;) 6. The Mirror- prva stvar sa klavirom kojeg bez ikakve greške svira Josh, poslije se ubace standarno gitara i bubnjevi i opet efekti pojačala koji se odraze kao titranje Johnovog glasa i povremenih šumova 7. A Loop- malo dosadna pjesma no poslije pri sredini john samo pjeva "I cant wait for life" jedno 10tak puta pa onda sve galsnije i glasnije možda i najžešća pjesma na albumu... ne znam ali imam dojam da se nije baš uklopila ali nije loše 8. Wishing- najveselija pjesmica na albumu slobodno mogu reći, ne znam šta je bolje Johnov simpatični glasić ili fantastični zvuk vibrafona koji se pojavljuje kao "bonus" na ovoj pjesmi- zakon! 9. Far Away- pa još jedna dobra pjesma (a koja nije) ponovno sa kalvirom i konstantnim ritnom bubnjava i gitare, također primjetio sam da se ovdje john pokušao zaderati ali mu nije ispalo baš kako je zanislio :D 10. The Days Have Turned- pjesma koja nema nekog posebnog ritma ali je svakako među najboljima sa ovog albuma ; početak poput nekog monologa, kasnije se ubace baubnjevi laganom pratnjojm i ponovno neko pojačalo 11. Helical- mislim što ovdje mogu reći osim kao i sve ostale nježnog sadržaja i jako tiha- radi se o jedninoj instrumentalnoj skaldbi sa albuma stoga thumps up! 12. The Will to Death- šlag obično dolazi na kraju, a to je i ovdje slučaj odlična pjesma s kojojm imate osjećaj kao da vam John šapće na uho ma fantastično završava prekrasnim solom Možda ova prva recenzija nije bila toliko opširna kao što ste možda očekivali ali jednostavno ovo su stvari koje se moraju čuti i imate ih u svakom CD shopu tako da i nije potrebno da više pišem. No nakon recenzija već najjavljujem prave biografije ovih albuma tako da se vi ništa ne morate brinuti za sudbinu ovog bloga! E da evo i link gdje možete preslušati The Will To Death. Preporučujem: *Unchanging *Wishing *The Days Have Turned *The Will To Death The Will To Death

- 00:50 - Napiši nešto! (2) - Pokaži drugima! - Šalji dalje do...

07.01.2005., petak

Shadows Collide With People

Nakon duge turneje sa RHCP-om John je, zajedno sa svojim (mogu slobodno reći najboljim) prijateljem Joshom Klinghofferom počeo stvarati legendarne što pjesme što albume! Njih dvojica su se našli kao savršena kombinacija virtuoznosti i stvarnosti (barem se zna ko je ko jelda?). Njihov prvi zajednički album na kojem je sudjelovao i bubnjar RHCPa Chad Smith, te face poput Flea-e, Greg Kurstina, Ryan Hewitta i Omar Rodrigueza, ispao je savršeni spoj odlične vibre tijekom cijelog albuma, nevjerovatno dobrih tekstova, atmosfere i prije svega glazbe preko razninih gitara, bassova, pojačala, keyboarda i prvi put u potpunosti bubnjeva. Svaka je pjesma na svoj način savršena, odiše puninom i ni za jednu ne možete reći ne sviđa mi se ovo ili ono. Naravno ima boljih i lošijih pjesama ali to su nijanse koje se mijenjaju od uha do uha. Shadows Collide With People je čisti alternativi pop/rock album sa elementima Sprawlinga, Enigmatica, Confidenta, Ambitiousa, Quirkya, Reflectivea, Passionatea, Playfula, Trippya i Rousinga. Ali nemojte vi stariji misliti kako su ovo pjesmuljci za klince. John se i za to potrudio i stvorio jednu ozbiljnu atmosferu na cijelom albumom tako da ne postoji ni jedna pjesma koja bi mogla eventualno postati singl, što mislim i nije bila namjera Fruscianteu. Jedina zamjerka koju sam uspio naći na ovom albumu su instrumentalne pjesme koje je John ubacio na album koji bi mogao i bez toga. Naime ne radi se o solažama ili jamu JFa i Kinghoffera sa gitarama već skladbama sa Doepfer A100, Mellotron choir i Moog Voyager. I ja prvi put čujem za takvo što i vjerujte mi kad sam prvi put čuo te pjesme nisam se baš nešto oduševio, jer vjerovatno ih je John dobio za Božić pa tada još ih nije svladao (što nije stvar na petom solo albumu od njih šest no sve u svoje vrijeme). Dakle Doepfer A100, Mellotron choir nikako se nisu pojavili u ugodnijem svjetlu za razliku od Moog Voyagera koji se pojavljuje na svim pjesmama i idealno stvara background zvukove kao što je bio slučaj i kod TROWFTDa, ali ovdje je to puno puno bolje. No to se neda riječima opisat jednostavno savršeno... Ali opet sa druge strane dvije od tri te pjesme se nastavljaju na drugu pjesmu tako da ih nema izgubio bi se jedan osjećaj jedne vrste ja bih rekao chill out elektronike. No ni to nije približno sve; od pjesme do pjesme protežu se pjesme uglavnom veselog karaktera koje možda nećete uvijek pjevati ali ćete ih rado opet i opet slušati. Na par pjesama Josh se prvi put pojavljuje kao pjevač što se pokazalo kao odlična desna ruka sada već briljantnom glasu Johna. Kad sam već kod toga ne mogu a da ne spomenem kako se ovog puta John još više potrudio oko svog pjevanja i sada to postaje vrlo vrlo opasna konkurencija RHCPovom frontmenu Anthonyu (iako se to niakd neće dogodit...). Uglavnom sve savršeno funkcionira u bilo kojem pogledu i sada nakon što album imam skoro pa godinu dana rado ga slušam opet i opet, jer se ove ploče jednostavno ne možete zasititi. Još da kažem kako pjesmu "Of Before" nije moguće naći ne samo u Europi već i diljem svijeta osim Japanu. Radi se o "Japan Import Bonus Tracku" kod kojeg se vidi da nije u baš dio ovog albuma, ali pjesma je sasvim OK i zao mi je što je nećete imati priliku čuti (osim ako kod mene ne kupite Shadows hehe). E da još par stvari... Pošto je puno ljudi radilo na ovom albumu mnogi fanovi nisu znali tko što pjeva i tko što svira, pa sam ja našao i sastavio vam popis svih pjesama sa izvođačima; pa izvolte- nema na čemu: 01. Carvel John - Lead & backing vocals, acoustic guitar, synth bass, Mellotron flutes, Mellotron strings, Doepfer A100, Moog Voyager Josh - Electric guitar, synth strings, Moog Voyager Chad - Drum kit 02. Omission John - Lead & backing vocals, Acoustic & electric guitars, melodica Josh - Lead & backing vocals, bass, synth strings, Mellotron choir Chad - Drum kit, percussion 03. Regret John - Lead vocals, acoustic guitar, Mellotron strings, Doepfer A100, vocal treatments Josh - Bass, Nord synths, Mellotron strings Chad - Drum kit Charlie Clouser - String progamming 04. Ricky John - Lead & backing vocals, acoustic guitar, bass, Doepfer A100 Josh - Nord synths, Mellotron horns, backing vocals Chad - Drum kit, percussion 05. Second Walk John - Lead vocals, electric guitars Josh - Bass Chad - Drum kit 06. Everyperson John - Lead & backing vocals, acoustic & electric guitars, piano Josh - Mellotron horns, Casio SK-1 07. - 00 Ghost 27 John - Doepfer A100 Josh - Mellotron choir 08. Wednesday's Song John - Lead & backing vocals, acoustic guitar, Moog Voyager, synth voices/strings Josh - Bass, piano Chad - Drum kit, percussion 09. This Cold John - Lead vocals, electric guitars, bass Chad - Drum kit 10. Failure 33 Object John - Doepfer A100 11. Song To Sing When I'm Lonely John - Lead & backing vocals, acoustic & electric guitars, Doepfer A100 Josh - Bass, backing vocals Chad - Drum kit 12. Time Goes Back John - Lead & backing vocals, electric guitars, bass, Mellotron flutes Josh - Electric guitar, organ Chad - Drum kit 13. In Relief John - Lead & backing vocals, acoustic guitar, Moog Voyager Josh - Bass, Moog Voyager, Mellotron strings, drums, percussion Chad - Drum kit 14. Water John - Lead & backing vocals, electric guitars, Doepfer A100 Josh - Bass Chad - Drum kit 15. Cut Out John - Lead & backing vocals, acoustic & electric guitars, Doepfer A100, Nord synth Josh - Bass, Nord synths, synth strings, electric guitar, backing vocals Chad - Drum kit 16. Chances John - Lead & backing vocals, electric guitar, Josh - Bass, synth strings, backing vocals, keyboard oboe Chad - Drum kit, percussion Omar Rodriguez - Slide guitar 17. 23 Go Into End John - Doepfer A100, Moog Voyager Josh - Nord synth, piano, Mellotron flutes, Moog Voyager Omar Rodriguez - Slide guitar 18. The Slaughter John - Lead & backing vocals, acoustic guitars, Doepfer A100 Josh - Arp string ensamble, electric guitar, Chamberlain, Keyboard horns, typmany, Synare, vocoder, backing vocals Flea - Double bass Ryan Hewitt - Drum progaming, punching 19. Of Before (Japan only bonus track) John - Lead & backing vocals, electric guitar Chad - Drums Greg Kurstin - Wuritzer piano Nemojte misliti kako sam zaboravio na opis svake pjesme pa evo i toga uživajte: 01. Carvel- pjesma koja na početku ima nako tiši solo na Doepfer A100 i Moog Voyageru, nije baš nešto ali kad nakon cca minute počme prava svirka ostanete zapajneni, snažni vokal popračen jakim ritmom gitare i bubnjeva a u pozadini Josh sa svojim backvokalom 02. Omission- jako lijepa pjesmica s vremenom postane dosadnjikava radi refrena koji se ponavlja, manje važno šta ga Josh pjeva 03. Regret- pjesma bez početka i kraja cca dva tri stiha se stalno ponavljaju i ako malo bolje poslušate osjetit ćete kako pjesma kao da se vraća u prošlost i nazad u sadašnjos cool 04. Ricky- odlična pjesma sa dobrom svirkom i fantasničnim johnovim backvokalom koji staljno daje ritam ulalala itd :) 05. Second Walk- e ovo je prva pjesma malo žešćeg sadržaja i prave elektične gitare malo da vas razbumi nije loše ;) 06. Everyperson- pjesma samo sa akustično gitarom jako nježna i simpatična pjesmica 07. - 00 Ghost 27- najgora pjesma na albumu vjerovatno jer je John rekao da broj 27 sa naslova pjesme označava njgovu najgoru godinu u životu (1997) 08. Wednesday's Song- mislim da je ovo pjesma od Beatlesa... nisam siguran no uglavnom ovo je prava pjesma koju sam čuo sa ovog albuma i odma me zainteresirala za more and more 09. This Cold- opet jedna malo brža pjesma nako baš vuče na nešto ka šta pivaju "The Beach Boys" ili netko slični njima... 10. Failure 33 Object- opet instrumentalna skladbica jako zabavna teško ju je opisat moglo je i bez nje ali pošto se nastavlja na slijedeću bolje da je tu 11. Song To Sing When I'm Lonely- jedna baladica za svakog, pjesmu odlikuje odličan Johnov vokal 12. Time Goes Back- maaalo lošija pjesma od ostalih, jer je opet dosadnjikava, ali poslije dobije ritma što od backvokala što ritmova el. gitare 13. In Relief- ovom pjesmom album postaje naporan ako ga prvi put slušate, ali kasnije ovo će vam pjesma ostati u uhu zauvijek 14. Water- početak pjesme ima zvuk poput vode koja se probija kroz cijev i onda na kraju izbije na površinu, te počme opet jako dobar dio albuma uglavnom simpa pjesma puna ritma i dobrog refrena 15. Cut Out- lijepa pjesmica popraćena efektičima i akustičnom gitarom 16. Chances- pjesma sa cijelim orkestrom nešto slično smo imali i na TROWFTD albumu ;) koja se nastavlja na slijedeću pjesmu 17. 23 Go Into End- opet instrumentalna pjesma čak 6 minuta ako ne zaspete od opuštajućeg ritma poslušajte i zadnju pjesmu... 18. The Slaughter- ... koja zasluženo zatvara album jedna od najboljih pjesama na albumu a di neće bit kad je cijeli RHCP sastav na njoj tj bez Anthonya- ovo dokazuje da mogu oni i bez njega ako odapne papke kojim slučajem nadam se da neće još dugo :) 19. Of Before (Japan only bonus track)- opet jedna laganija pjesmica sa cool vokalom i lijepim laganim ritnom šteta što je nema nigdje osim u japanu (i mene :D) Eto to je to... Još da kažem da većina pjesama počinje laganim jamom uglavnom na onim spravicama što opet daje poseban ritam pjesmama. E da nakon ovog započinjemo sa tkz 6 albuma u 6 mjeseci nadam se da će izaći i šesti "Curtains" dok ja ostale recenziram. To bi bilo to dragi moji čujemo se uskoro. Jooj skoro zaboravih evo i linka ispod gdje možete poslušati sve pjesme, ali čak i tri cijele!!! ne propustite šansu i samo kliktajte i slušajte Preporučujem: *Ricky *Second Walk *Every Person *This Cold *Water *The Slaughter Shadows Collide With People

- 19:05 - Napiši nešto! (4) - Pokaži drugima! - Šalji dalje do...

06.01.2005., četvrtak

6 albuma u 6 mjeseci- Detalji

Dragi moji i svi ostali koji čitate ovo trenutno. Nakon nekoliko dana uvoda u Fruscianteov svijet i njegovu glazbu došlo je vrijeme za šlag na "kraju". No kraj još nimalo nije blizu hehe... Počinje veličanstvena avantura kroz sva godišnja doba prošle nam godine 2004te. Udobno se smjestite jer počinje biti škakljivo. Odmah upozoravam sve pametnjakoviće da ne misle kako ništa što je masovno ne može biti dobro. A John baš takve udara ravno u lice i kiselo se smješka dok su si takvi pregrizli jezik. O čemu se naime radi? John Frusciante je nakon RHCP turneje ByTheWay ponovno otišao u studio i u 11. mjesecu 2003 godine najavio svoj četvrti solo album. Svi su ga naravno jedva dočekali, ali samo nakon par mjeseci John ponovno izlazi pred svijet i kaže da će izdati 6 (šest) albuma u 6 (šest) mjeseci bez značajnog pada kvalitete ili gubljenja orginalnosti! Stvar se činila nemoguća i suluda, no John je sa svojim prijateljom Joshom Klinghofferom i još nekim ljudima poput Omar Rodrigez i Joe Lally (Fugazi) bez ikakvog presinga gostovao po SAD-u pod nazivima "Performace". Na tim Performansima kojih usput (za sada) ima 10 našle su sve sve pjesme koje će biti objavljene na tih čudesnih 6 mjeseci. Performansi su trajali negdje od studenog 2003 do travnja 2004 godine. Naravno neke su pjesme ostale do sada ne objavljene a ja vam sada za početak nudim popis svih performersa: 12.12.2003 Performance One: Svirali su: John Frusciante / Josh Klinghoffer Lokacija: Los Angeles, USA Na prvom performanceu je odsvirana samo jedna pjesma "Sphere" koja je doduše trajala 30tak minuta. Svirka je bila nenajavljena tako da se u tom momentu našlo samo nekoliko pobožnika /fanova Johnove glazbe Tracklist: 1. Sphere 05.01.2004 Performance Two: Svirali su: John Frusciante / Josh Klinghoffer / Flea Lokacija: Los Angeles, USA Siromašan Jam koji nije puno ponudio sve dok Josh nije sjeo za svoj sintisajzer i počeo svirati "Communique", također mu se pridružio John sa svojim bijelim Jaguar sintisajzerom proizvodeći tu i tamo zvukove. Nakon toga "Peon" (Captain Beefheart cover) kojeg je John energično odsvirao sa Flea-om Tracklist: 01. Jam 02. Communique 03. Jam 04. Peon 02.02.2004 Performance Three: Svirali su: John Frusciante / Josh Klinghoffer / Joe Lally Lokacija: Los Angeles, USA Trojka koja je poznatija pod imenom Ataxia. Na svojoj je prvoj izvedbi izvela skoro pa sve pjesme sa njihovog albuma "Automatic Writing". Nakon kraćeg čekanja John je svirao na svom Jaguaru "Dust" i "The Sides" koje su bile popraćne dugim jam-om. Dok je Joe Lally pjevao Montreal John je imao tehničkih problema sa svojim Amp-om, nedugo zatim John je bio toliko ljut da je napustio pozornicu. Tracklist: 01. Dust 02. The Sides 03. Jam 04. Unknown 05. Addition 06. Montreal 03.02.2004 Performance Four: Svirali su:John Frusciante / Josh Klinghoffer Lokacija: Los Angeles, USA Nažalost nisam našao ništa o ovm performancu... Tracklist: 01. Jam 02. Unknown 03. The Sides 04. Unknown 05. Montreal 06. Dust 07. Unknown 08. Unknown 09. Addition 12.03.2004 Performance Five: Svirali su: John Frusciante / Josh Klinghoffer Lokacija: Los Angeles, USA Ovaj performans je ponudio samo dvije instrumentalne skladbe koje su trajale otprilike 15tak minuta, što je mnogo kraće od verzija koje su ponuđene na albumima. Tracklist: 01. - 00 Ghost 27 02. Helical 19.03.2004 Performance Six: Svirali su:John Frusciante / Josh Klinghoffer Lokacija: San Diego, USA Također nema podataka o ovom performansu ali mogu predpostaviti da je pjemsa "My Life" sigurno bila duže od minute i pol koliko traje na albumu, što je naravno šteta jer je pjesma odlična no kasnije o tome... Tracklist: 01. Jam 02. My Life 20.03.2004 Performance Seven: Svirali su: John Frusciante / Josh Klinghoffer / Joe Lally Lokacija: Los Angeles, USA Tracklist: 01. Beat Down 02. Jam 03. Unknown 21.03.2004 Performance Eight: Svirali su: John Frusciante / Josh Klinghoffer Lokacija: Pomona, USA Tracklist: 01. Walls 02. The Days Have Turned 24.03.2004 Performance Nine: Svirali su: John Frusciante / Josh Klinghoffer / Flea / Eric Avery / Carla / Jon Brian Lokacija: Los Angeles, USA Tracklist: 01. Jam 02. The Days Have Turned 03. The Will To Death 18.05.2004 Performance Ten: Svirali su: John Frusciante / Omar Rodriguez-Lopez / Flea Lokacija: Los Angeles, USA Tracklist: 01. Unknown 02. Trumpet Solo 03. Unknown Znam da sada ništa ne kužite, ali kada sve recenzije dođu na vidjelo bit će vam drago znati i ove detalje. Nadam se da sam vas zagrijalo za nadolazeće recenzije, jer čeka nas velik posao... Albumi su izdani pod krovom diskografske kuće "The Record Collection Albums", koja je kako nedavno saznajem napokon rekla razlog zašto su ovi albumi (Will To Death, Automatic Writing, DC EP, Inside Of Emptiness, A Sphere In The Heart Of Silence, Curtains) uzeti kao studiski albumi te stavljeni u prodaju pod punom cijenom cca. 130 kn. Naime prvi je razlog što je količina svakog albuma ograničena. A zašto je ograničena? Zato jer albumi nisu izdani u standarnim plastičnim kutijama već u obliku malih knjižica. Korice kao i svi listovi koji dolaze sa CD-om štampani su nekom posebnom tintom na papiru za tempere koji je proizvodi samo u Italiji i jedan takav list košta 1$!!! Stoga ne očekujem od vas da ćete kupiti sve orginale ali jedan ili dva se svakako isplati imati u kolekciji. Zato još jedamput čitajte moje savjete i uživajte u pravoj glazbi.

- 16:04 - Napiši nešto! (2) - Pokaži drugima! - Šalji dalje do...

05.01.2005., srijeda

From The Sounds Inside

Nakon uspješnog odvikavanja od droge i snimanja multiplatinastog albuma Californication sa RHCP-om, John je krenuo sa mini solo turneju što po Americi što po Europi. Također je počeo sa radom na svom trećem solo albumu. Ali prije toga na svojoj bivšoj stranici John je objavio jedan mali darić za sve svoje fanove. Naime riječ je o "Free Internet Album"u na kojem se nalazi 21 dotad ne objavljena pjesma tj pjesme koje nisu našle mjesta na nedugo zatim izdanom trećem solo albumu. 21 pjesma je sasvim solidna mogu reći kolekcija... Pjesme su više manje sve odilčne prožete elektroničnim zvukom i naravno svim vrstama gitara. Moram također naglasiti da ovaj ajmo ga nazvat albumom ne nalikuje na nijedan album osim na "To Record Only Water For Ten Days" (album kojeg ću sutra recenzirati) tako ako i skinete koju pjesmu nemojte biti razočarani ili skeptični prema ostalim uradcima Frusciante-a, jer su prva dva pogotovo "Smile From The Streets You Hold" skroz drukčiji i depresivniji, dok je ovaj internet album vesel kao i pravi album "To Record Only Water For Ten Days". No opet s druge strane ove pjesme su jako kvalitete, OK možda ne tehnički usavršene ali sigurno je da nisu ni loše. Jer zar postoji Johnov uradak koji ne valja? I ja mislim... Među linkovima naći ćete dvije verzije pjesme "Fallout" pjesme koja je ipak objavljena na albumu "To Record Only Water For Ten Days", tako da je to jednistvena prilika koju vam nudim, nemojte to tek tako olako uzimati tj zdravo za gotovo. Također vokal Johna je sve bolji i nema promašaja ako downloadate ovaj album ili barem pjesme koje ću preporučiti. A da nisam naveo još da je album lansiran na internet 2001. godine. 01 So Would Have I 02 Three Thoughts 03 I Go Throught These Walls 04 Murmur 05 Saturation (Un-Mastered Version) 06 Interesante Sex 07 Dying (I Dont Mind) 08 The Battle Of Time 09 With Love 10 I Will Always Be Beat Down 11 Fallout 12 Penetrate Time (Lou Bergs) 13 Slow Down 14 Nature Falls 15 Begining Again 16 Cut My Self Out 17 Place To Drive 18 How High 19 Fallout (Alternative Version) 20 Leaving You 21 Saling Outdoors PS. za save-anje pjesama u PC desni klick pa "Save Target As" ili samo kliknuti za preslušat. Preporučio bih da je saveate ako nemate maxADSL ili nešto slično... ;) toliko Preporučujem: *Tree Thoughts *Saturation *The Battle Of Time *Penetrate Time *Cut My Self Out *How High

- 23:08 - Napiši nešto! (3) - Pokaži drugima! - Šalji dalje do...

To Record Only Water For Ten Days

Godina je 2001. John Frusciante je odavno već počeo novo poglavlje u svom životu i jedino što je nedostajalo je novi solo alnum. "To Record Only Water For Ten Days" (TROWFTD) ugledao je svjetlo dana 13.2. 2001. godine i sve fanove i one novo pečene slušatelje ostavio zapanjenima. Nešto opet sasvim drukčije od prva dva albuma. Slušanjem pjesme za pjesmom osjeća se veseli duh u Johnovom glasu, ali i zvukovima ovog puta akustične gitare, sintisajzera i ostalih vrsta pojačala... Kao što rekoh TROWFTD je album koji je ponudio mnogo toga; od izvrsnih tekstova za svaku pjesmu koje su nastale između studenog 1999te i travnja 2000te godine; pa preko novog i dosad ne ponovljenog stila Johnove glazbe sa puno melodike i ritma; do dvije neloše instrumentalne skladbe. Ovo je prvi Fruscianteov album kojeg je John snimao "organizirano". Da pojasnim? OK. Ovak na prijašnjim albumima John bi sjeo pred snimač (ili šta već) i pjevao i svirao šta mu dođe na pamet dok mu ne dosadi i to je kao što ste mogli vidjeti funkcioniralo fantastično i u neku ruku magično. Dok bi ovdje John sjeo i svirao, te pjevao jedo te istu pjesmu dok je ne bi usavršio tj dok mu se nebi svidjela. Također, John forsira svoj glas do tada ne vjerovatnih granica i otvara nove poglede što se tiče njegovog ovdje jako dobrog vokala. Ovo nije samo iznenadilo fanove, već i kritičare diljem svijeta :) No moram priznati koliko god album bio dobar, nakon nekog vremena postaje dosadan. Tj usred odlične vibre albuma uleti par lošijih pjesama poput "Win Up Space" koja je depra od pjesme i totalo se ne uklapa možda da je ostavljena za kraj albuma... pa onda "With No One" opet nekakva tužaljka... Kroz cijeli album se provlače jako ugodni zvukovi elektronike u koju ćete se upravo ovdje zaljubiti i nikad ju nećete prestat voljeti. Dakle kao što primjećujete ovo je veseli albumčić za svakog i sobziron na par propusta koji su se dogodili. Još da kažem da TROWFTD zvuči poput Depeche Modea ili New Ordera. Pa ko voli nek izvoli ovo je naslov kojeg bi bilo dobro preslušati i zavoljeti :) Također ć spomenuti i jednu zanimljivost. Naime možda prije nisam spominjao, ali John stalno tvrdi kako čuje glasove u glavi (u zaddnje vrijeme rijeđe), pa tako je rekao da su mu ti glasovi rekli ime albuma još prije nego je počeo uopće pisati textove za novi album tj TROWFTD... Btw: neću spominjati u narednim redovima sintisajzer jer je prisutan u svim pjesmama kao i druga pojačala... Evo i tracklista sa par sitnih komentara kao i obično: 1. Going Inside- nemojte čim stisnete play pomisliti ajme majko malo suroviji zvukovi koji će vam ući u uho i tu zavujek ostati kao i par specifičnih stihova koje ćete rado mumljati dok šetate gradom ili di već... inače not bad not bad 2. Someone's- počinje uživanje; someone's je prva u nizu pjesama koje su jako ritmične i rado ćete je ponovno reslušavati, također pri kraju John spušta tonalitet glasa što mu baš i ne uspijeva ali doći će i to na red- ali kasnije :) 3. The First Season- ova se stvar savršeno nastavlja na drugu stvar. puna akustiče gitare i sintisajzera neloša pjesma 4. Wind Up Space- uf ne znam što mu bi... elektirčna gitara blaži tonovi malo tužnija ma mi se baš ne ukalpa ali efekti rulaju 5. Away And Anywhere- jedna od najbolji pjesama odličan tekst kao i glazba čak se primječuju backvokali. elektirčna gitara odlično prati vokal što je dobro poslije pijesma malo ubrza ali savršeno prebacivanje brzina te ponovno vraćanje na početak mmm 6. Remain- opet jedna dobra pjesma malo tužnijeg Johnovog glasa ali za poludit ritmična, baš ono nabija bassove ako imate bolje zvučnike (a tek kućno kino :D) 7. Fallout- e ovu pjesmu imate u par verzija među linkovima tako da neću ništa reći 8. Ramparts- prva instrumentalna skladba koja je lošija od druge tj od "Murders" i ovdje kao da prestaje čarolija albuma no nastavimo dalje 9. With No One- opet jedna malo tužnija pjesma zvuči poput "Midnight" (RHCP-ByTheWay 2002) tj ima puno instrumenata pa zvuči jako lijepo kao i dva Johnova vokala jedan viši i drugi niži obaj jednako lijepa 10. Murders- druga instrumentalna skladba laganije sadržaja sa jednom elektirčnom gitarom koja daje prvi konstantni ritam i drugom koja se tu i tamo ubaci 11. Ivisible Movment- e ponovno počinje bolji dio albuma, otvara se sa laganiom ali jako lijepom pjesmom ponovno dva vokala jednom riječi odlično, ali malo glup refren 12. Representing- odlična stvar ponovno laganija no bolje ako uzmemo u obzir da album ubrzo završava, a usput pjesma je kratka tako da... 13. In Rime- pomalo dosadnjikava pjesma još jedna crna točka albuma ali na svu sreću nema ih mnogo; jedino što je dobro je kraj kada pjesma dobije ritma 14. Saturation- paaa šta reći ponovno malo dosadnjikava pjesmica laganije sadržaja koju ćete sigurno uvrstiti u sebi najdražu kompilaciju ;) 15. Moments Have You- i na kraju jedna simpatična pjesmica koja je nažalost došla prekasno, no bolje ikad nego nikad, simpatičan glas simpatična glazbica :) Eto nakon svega ovog preostaje vam preslušati barem preporučene pjesme sa dolje stavljenog linka i odlučiti se za kupnju :). Ili još uvijek ne vjerujete u nevjerovatnu reativnost Johna Frusciante-a. Nakon ove recenzije ulazimo u 2004. godinu, godinu u kojoj je John izdao 6 albuma a sedmi samo što nije izašao. Toliko Preporučujem: *Someone's *Away And Anywhere *Representing *Moments Have You To Record Only Water For Ten Days

- 15:46 - Napiši nešto! (2) - Pokaži drugima! - Šalji dalje do...

04.01.2005., utorak

Smile From The Streets You Hold

Godina 1997. John. Droga. Očekivanje. Smrt. Jad. Depresija. Dreka. Biseri. Bol. Glas. Tužan prizor. U najkračim crtama sam opisao album Smile From The Streets You Hold, drugi po redu Frusciante-ov samostalni album. Album kojeg je John snimao u motelu na običnom kazetofonu. Prije svega moram reći da ovaj album nije za svakog pa niti da ga samo preslušate, iako se na ovom albumu vjerovali ili ne nalaze par najboljih Johnovih pjesama. No o tome kasnije. Dakle fanovi Nirande LaDes očekivali su nastavak, ali su dobili nešto "maalo" drukčije. Tj. nešto sasvim drukčije, jer ovaj je album surov i oštar prema svakom slušatelju izravno ulazi u glavu ne pitajući volite li Ga ili ne. Spomenut ću još da je album izdan samo da bi John mogao prikupiti novac za drogu. Tako da ništa više od vrloo snažnih emocija i prikaza svijeta narkomana ne možete, ali smijete očekivati. Sve ovisi o tome kakva ste osoba. Ovo nije jedan od albuma uz kojeg se možete opustiti odmarajući ili ga slušati svaki dan, no sigurno je da ćete se vraćati po još, vama najdražim pjesmama. Uglavnom, sve pjesme su nastale između 1988 i 1997 kada je album i izdan (Johnu je bilo 27 godina). Nekoliko pjesama je snimljeno River Phoenixom, a na albumu se našla i prva Johnova pjemsa koju je snimio 1988- "Fall Thru The Ground". Dakle da se na albumu nisu našli "evergreeni" album bi bio neslušljiv. Ali kako ih ima i više nego dovoljno sobzirom na okolnosti neću se žaliti. Također na momente John postaje toliko surov, depresivan i crn da će teško koje uho izdržati krikove koje se nalaze prije sve na pjesmama "Enter A Uh" i "I Might Know John Agian" koje su ubiti i najduže pjesme 8 minuta u prosjeku svaka... Također mogu reći da se album sastoji od tri dijela. Prvi dio je bolan uvod od 8 pjesama sa puno dreke i oštrih tonova gitare. Drugi dio je dio sa River Phoenixom. Dio, koji je prepun akustične gitare pomješanih vokala neloših do duše i može se primjetiti da su pjesme veselije ali ništa bitno da bi ispalo iz ritma albuma. Treći i ujedno posljednji dio na kojem se nalazi cover Nirvaninog hita "Come As You Are" ovdje nazvanog "I Cant See Until I See Your Eyes" :), te još tri laganijeg tempa pjesme koje su neloše po kvaliteti. Sve u svemu možda sam vam dosadio sa ovim kako je album ovakav i onakav, ali nemojte se prevariti misleći kako je John zreliji. Da zreliji sobzirom na godine ali on je prestao živjeti daleko prije... Dobro došli u opis pjesama jednog umjetnika na rubu smrti :( 1. Enter A Uh- jako duga i jako surova poslušajte do kraja ako imate hrabrosti 2. The Other- vlada sablasta atmosfera sa dubokim i kratkim tonovima električne gitare 3. Life's A Baht- ...sex Is wather. šta mu god to značilo stalno to ponavlja u pjesmi ali ugalvnom niiije loše 4. Fall Thru The Ground- prva Johnova pjesma koju je ikad snimio i odmah se vidi kvaliteta prvi biser je lansiran iako je kratka po meni odlična 5. Poppy Man- prva instrumentalna skladba također neloša, nemojte da vas zbuni naziv ovo nije ali i je u neku ruku laganica 6. I Might Know John Again- uf šta reći rukom pod ruku sa "Enter A Uh" samo za one debljih živaca pokušajte poslušati do kraja ipak u zadnjoj minuti postane zanimljiva 7. I'Always- jako narušen Johnov glas se može primjetiti dobar refren kao i zvuk el. gitare- čitaj slušljivo ali vas možda Johnov glas udalji od ove pjesme 8. Nigger Song- ne nije neka rapp pjesma :) već jako jako ponovno surova pjesma sa interesantnim miješanjem tonaliteta glasova, kao i ponovno el. gitara zvuči kao neka metal pjesma[/B] 9. Feminity- e sad dolaze sve dobre pjesme. prva pa najbolja :) akustična gitara odličan Johnov vokal jako zabavna pjesma sa ritmičnim djelovima obavezno poslušati 10. Brethe- malo duža pjesma točnije oko 6 min. pa ako je ovo pjesma onda ono... al iman ipak nešto za reć odlična svirka akustične gitare i nakon toga John izbrblja dvije rečenice u ritmu prijašnje muzike i tako do kraja... simpa pari poput neke pričice 11. More- ponovno akustična gitara pjesma koja je sigurno nastala kasnije nakon prijašnjih par pjesama primjeti se pogoršanje Johnovog glasa ništa posebno osim refrena koji me podsijeća na neki MTV-ev hit... 12. For Air- prvo malo kašljucanja pa malo točenja vode kao i zuvka gutljaja vode tako negdje minutu i onda se smjesti u stolicu pred kazetofon i skuži da je upaljen kazetofon (LOL) i onda prekrasna svirka do kraja 13. Height Down- prva pjesma snimljena sa River Phoenixom u kojoj se vidi da je River ne samo bio talentiran glumac već i pjevač. odlična simpatična pjesma John se poslije ubaci i nastane prijateljski duet uz ritam akustične gitare 14. Well I've Been-jako zanimljiva pjesma. a zašto? jer ako imate neki program koji može pokrenuti pjesmu u nazad možete ću ti Riverov monolog! da da... mislim da vas nije oduševilo to al nema veze... sve jedno jako dobra pjesma koja pri kraju postaje poput prave lekcije gitare učite od ovog čovjeka ;) 15. Smile from the Streets You Hold- pjesma koja ujedno i objašnjava sam naslov albuma... John pjeva o nekoj osobi neloša pjesma koja ponovno nudi više lijepe glazbe nego kvalitetnog texta ali poslije o tome :) 16. I Can't See Until I See Your Eyes- e da sad cover... ubiti nije cover jer je samo glazba ista John je text promjenio nako vidi se da je rađena bezveze i nako za zafrkanciju ali simpa je čuti kako je ocrnija "Come As You Are" možda ne namjerno ali tako je ispalo (LOL) 17. Estress- zadnja pjesma sa ovog jako bolnog albuma koja nije ponudila ništa više nego obradu prijašnje pjesme. dakle John je razradio prijašnju pjesmu u malo dužu verziju sa drugim textom nije neki outro (kužite intro pa ka out-van :(uglavnom...) Eto to bi bili dragi/e moji/e. Znam da ova recenzija nije toliko opširna kao prošla ali pričekajte ne okljevajte najbolje tek dolazi. Nakon ovog albuma koji je 1999 godine povučen iz prodaje, te na neki način zabranjen ne možete ga kupiti nigdje osim na Ebay-u teško da će te naći pirata koji ovaj primjerak ima. Dakle John se nakon ovoga uspješno ostavio droge i vratio se u život i u samo 3 godine izdao je 8 albuma koji vjeruje nisu nimalo loši i sa užitkom ćete čitati naredne recenzije. Preporučujem: *Feminity *Fall Thru The Ground toliko Smile From The Streets You Hold

- 23:07 - Napiši nešto! (4) - Pokaži drugima! - Šalji dalje do...

03.01.2005., ponedjeljak

Niranda LaDes & Usually Just A T-shirt

Nakon odlaska iz RedHotChiliPeppersa, John se našao u stanu na LA-u, prepušten drogi i ozbiljnoj depresiji. Njegovi prijatelji poput Gibby Haynesa, River Phoenixa i Perry Farrella poduprijeli su Johna da izda solo album. On je to i napravio; izdao je svoj prvi solo album "Niandra LaDes and Usually Just a Tshirt" kojeg je izdala diskografska kuća American Recordings 1994te. Niandra LaDes and Usually Just a Tshirt je po meni zapravo kompilacija Johnovih pjesama koje je do tad snimao. Album se zapravo sastoji od dva dijela: prvi, Niranda La Des dobio je ime kako John kaže po njegovom ženskom "alter egu". Na njemu ćete naći 12 pjesama koje je John snimio tijekom godina dakle u razdoblju od 1989-1992. Niranda LaDes je poput šetnje kroz Johnov stan. On vas udobno smješta u naslonjač i servira vam sve svoje osjećaje, razmišljanja čak možete osjetiti kako se John osijeća u trenutku kojeg čujete. Album je prepun akustične gitare kao i elektirčne samo što je snimka električne puštena unazad te takva prepjevana (ako me kužite). Niranda LaDes je niježan dio albuma uz kojeg se možete itekako opustiti uživajući uz još uvijek ne loš glas Frusciantea a da ne govorim zvuk gitare i u nekim pjesmama klavira koji se savršeno uklapa u neke pjesme. Usually just a T-shirt je drugi dio albuma koji je nastao 1993/4. Da vas ne zbuni ni jedna pjesma nema naslov pa su jednostavno nazvane od 13-25 ili ako vam je draže od 1-12. Mnogo depresivniji dio albuma Johnov glas se polako pogoršava, tonovi gitare polako postaju kraći ili pretjerano dugi pa sve to skupa ne ide baš u prilog NirandeLaDes. No da vas sad ja ovdje ne razočaram Usually Just a T-shirt je neloš mogu opravdano reć album koji je pokazao pravo lice Frusciantea kroz godine 1993/4. Niandra LaDes and Usually Just a Tshirt sigurno ne možete preslušati i reći "isti je kao". Ovdje to ne postoji! John je sa Niandra LaDes and Usually Just a Tshirt stvorio zaseban komercjalni album koji nikada i vjerovatno nikada i neće imati oznaku "similar albums". Jedinstveni primjerak kojeg volite ili ga mrzite između ne postoji ništa! E da još jedna stvar: ovaj je album John posvetio Flea-ovoj kćerkici Klari koja je tada imala 5 godina i svojoj tadašnjoj curi a danas dobroj prijateljici Toni Oswald. Ukratko ću vam opisati svaku pjesmu i na kraju navesti meni osobno najdraže, dakle ovo je također i track list: 1. As Can Be- jako dobra pjesma odličan solo skoro pa cijela pjesma na kraju John malo i zapjeva. Kratki tonovi električne igtare pomiješani sa akustičnom gitarom :) 2. My Smile Is A Rifile- također laganica sa dugim solom i ponekim krištavim galsićem Johna ali ništa da bih vas natjeralo da prebacite na treću stvar po meni jedna od najboljih pjesama 3. Head (Beach Arb)- ponovno jedna laganica u kojoj se može primjetiti da John zvuči mnogo malđe ali zvuk gitare ostaje isti- jedinstven 4. Big Takeover- ako se malo boljeg sluha i kužite se u engleski jezik ili jednostavno mate tekst ove pjesme možete vidjeti kako John pjeva o svom životu i zasićenju svega... Također glazba je jako dobra. Ne kužim se baš u gitare i te stvari ali ovo što on svira na ovoj pjesmi sigurno nije akutična gitara tj ima i nje ali prevladava neko manje glazbalo nalik na mandolinu ili tako nešto (možda čak i klarinet :) 5. Curtains- manje bitno što će se ovako zvati 11. album Fruscinatea al eto nek se zna. Prva pjesma na kojoj se pojavljuje klavir tj samo klavir. Vjerovatno ga svira Frusciante i to jako dobro jako lijepo je John uskaldio tonalitete zvuka klavira i svog glasa 6. Running Away Into You- e ova pjesma je jako dobra samo da je John nije pogoršao miješanjem glasova i puštanjem elektirčne gitare unazad ali velikom brzinom. također i sa glasom se igrao te i njega izdulji do kraja. ova pjesma je poput hiptnoze takav imam dojam kad je slušam 7. Mascara- mogu reći prva vesela pjesmica također popraćena akustičnom gitarom. Mascara je prva pjesma (a možda i jednina tko zna) koja se dade pjevati :) 8. Been Insane- sad ponovno malo depre ali kao što rekoh ili voliš ili mrziš toliko 9. Skin Blues- pa nako neloša veseljkasta pjesmica malo baca na latino ritmove i te fore 10. Your Pussy's Glued To A Buliding On Fire- ne znam odakle je iskopao ovaj nazviv za pjesmu ali pjesma je neloš sentiš sa pomalo več istrošenim Johnovim glasom... 11.Blood On My Neck From Success- paaa hmm evo sam naziv upućuje da je i ovo depresivna pjesma ali samo po tekstu akustična gitara opet radi svoje 12. Ten To Butter Blood Voodoo- opet ne kužim odakle mu ovaj naziv al ok... e evo ovo je prvi duet na albumu ne znam skime ali čini mi se sa samim sobom vjerovali ili ne vjerovatno je prvo snimio jedan glas sopriji sa dužim tonalitetima a drugi brži sa kraćim tonalitetima ispalo je sasvim OK 13. Usually Just A T-Shirt: Untitled #13- pjesma se otvara tiho i tako nastavlja do kraja sa kratkim tonovima elektirčne gitare 14. Usually Just A T-Shirt: Untitled #14- također kratki tonovi el. gitare popračeni akustičnim tonovima 15. Usually Just A T-Shirt: Untitled #15- prva pjesma ovog dijela albuma na kojoj John pjeva ali jako malo i to nešto bez veze blebeće 16. Usually Just A T-Shirt: Untitled #16- jedina tužnija pjesma sa ovog dijela albuma ima dijelova koji će vas posjetiti na starije rock hitove koje svi znate (ali im ne znate ime kao ni ja ) 17. Usually Just A T-Shirt: Untitled #17- kratka melodična pjesma samo to mogu reći 18. Usually Just A T-Shirt: Untitled #18- još jedna melodična pjesma- neloša mislim John na "Usually Just A T-Shirt" samo preslikaje pjesmu na pjesmu sa maloim izmjenama 19. Usually Just A T-Shirt: Untitled #19- jaaako slična #17. mogao bih se okaldit da je ovo bila jedna pjesma koja je rascjepana na dvije 20. Usually Just A T-Shirt: Untitled #20- e sad opet malo eksperimentiranja kao i šta je bio slučaj kod "Running Away Into You" 21. Usually Just A T-Shirt: Untitled #21- još jedna u nizu similar pjesama pomalo album postaje dosadnjikav 22. Usually Just A T-Shirt: Untitled #22- namjerno sam ono ogre napisao jer sada dolazi osvježenje za kraj :) veselija pjesma u kojoj John ponovno pjeva 23. Usually Just A T-Shirt: Untitled #23- i kad se pitate kad je kraj John stavi dva giganta od pjesama u ovom slučaju pjesmu od 8 minuta ali barem lijepo pjeva i svira tako da... 24. Usually Just A T-Shirt: Untitled #24- malo elektirčne gitare za kraj neloš solo opet pjevanje sa background zvukovima 25. Usually Just A T-Shirt: Untitled #25- kratka pjesimca za kraj sa visokim tonovima i ponovno igra sa zvukovima zanimljivo. Preporučujem: *My Smile Is A Rifile *Big Takeover *Mascara Eto to bi bilo to nadam se da ste zadovoljni sa prvom recenzijom ispod ću još priložit link gdje možete preslušati sve pjesme ali samo 30 sekundi :) Niranda LaDes & Usually Just A T-shirt

- 23:05 - Napiši nešto! (11) - Pokaži drugima! - Šalji dalje do...

02.01.2005., nedjelja

Potresna biografija Johna Frusciantea

John Anthony Frusciante rođen je u Queensu, New York, SAD u utorak, 5.3 1970: kao prvo i jedino dijete njegovog oca Johna i majke Gail, koji su imali još dijece u drugom braku; dakle sa majčine strane, John ima brata Erika i sa očeve strane brata Michaela (1981. rođen) i dvije sester, Anna i Lilly (1989. rođena). John dolazi iz obitelji koja je , izgleda, svakako na neki način bila povezana sa glazbom. Njegov djedi i pradjed, svirali su violinu i mandolinu u restoranima po raznim gradovima; njegov otac je svirao klavir dok nije odlčio postati uspješan odvjetnik i njegova majka je vrlo talentirana pjevačica, koja se pojvaljuje sa još svoje dvije prijateljice na pjesmi od RHCPa "Under The Bridge". Dakle Johnov rani interes za glazbom bio je očit. Gitaru je počeo svirati sa 6 godina ali je prestao svirati jer njegov tadašnji učitelj gitare nije mu znao pokazati solo izvedbu "Stairway To Heaven". Iste godine obitelj mu se preselila u Arizonu na godinu dana gdje su mu se roditelji i rastavili, a John je otišao sa svojom majkom u Santa Monica, Kalifornija. Kada je saznao očito radosnu vijest oduševio se jer je znao da u Kaliforniji sviraju odličnu glazbu...Kao dijete John je bio jako zainteresiran sportom; čak je i godinu dana trenirao i baseball. Također je vozio i skateboard i slušao je tipičnu kalifornisku glazbu poput Germs, Black Flag, Fear, Sex Pistols. POnovno je počeo svirati gitaru iako je imao stanku od 4 godine i iako je imao novog tatu tj očuha također glazbenika. U petom razredu osnovne škole John je imao nekakvi bend u kojem je pjevao sa prijateljima preko odmora dok su jeli sendivče (LOL). Sa 14 godina snimio je svoje prve pjesme, a sa 15 godina prvi je put čuo za Red Hot Chili Peppers-e koji je odmah postao njegov najdraži bend. Đeparac je trošio na karte za gaže RHCP-a ali je vodio i svoje prijatelje kako bi pokazao svima svoj najdraži bend.Kao talentiran dječak, John je maturirao rano čak sa 16 godina iako neki izvori tvrde da je pobjegao iz škole, te je našai posao i stan u LA-u gdje je živo sa svojim prijateljom BIllom; uz sve to pohađao je i "Musicians Institute Of Technology". John je vježbao sviranje gitare po nevjerovatnih 15 sati na dan, te bih došao u školu i spavao u zadnjoj glupi (LOL). Između 1987/8 John je otišao na svoju prvu auduciju i to za Frank Zappu, ali nije imao prilike jer se prepao i otišao je prije nastupa. No kasnije je u intervjuima rekao da je oduvijek htio biti ro zvijezda koja se drogira i ima puno dobrih koka, što nije mogao u Zappinom bendu. U to vrijeme napravio je svoju prvu pjesmu "A Fall Thru The Ground" koja je objavljena 10 godina kasnije na njegovom drugom solo albumu "Smile From The Streets You Hold".Sredinom 1988. nakon tragične smrti Hillel Slovak-a od predoziranja, John se nekako našao sa Flea-om u graraži gdje su skupa svirali. Flea je pozvao Johna da dođe u Michigan da ga i Anthony Kiedis čuje kako "mali svira". Flea je priznao da nikad nije nikog vidio da svira tako dugo sa uvijek istom energijom. Nakon nekog vremena John je postao član RHCP-a i neko vrijeme su ga zvali klonom Hillel Slovak-a. Ali John je napustio Slovak-ov stil glazbe i počeo je stvarati svoj vlastiti. Slavna instrumentalna skladba RHCPa "Pretty Little Ditty" (kasnije obradili Crazy Town- Butterfly) nastala je na prvoj "jam" sezoni. U bend se pridružio i bubnjar Chad Smith i 1989 je izdan četvrti album RHCP-a "Mothers MIlk". John je izjavo kako za pjesmu "Knock Me Down" nikad nije čuo gluplji tekst za pjesmu (LOL)! Iako je album svojio zlatnu nakladu kod Billboarda nije baš dobro prošao. U to vrijeme John sa bendom odlazi na turneju nazvanu "Positive Mental Octopus". N toj je turneji John imao prilike i pjevati cover Eltona Johna "Tiny Dancer". U svibnju i lipnju 1991, RHCP je snimao ne samo novi album (Blood Sugar Sex Magik), već i video dokumentarac "Funky Monks" u kojem je John prikazan kao vrlo drag maldić koji je marljivo radio, napisao 60% glabe za sve pjesme te dolazio sa odličnim i orginalnim idejama. Album je prema tvrdnjama fanova ispao njhov najbolji album... Nakon snimanja spotova za "Give It Away" i "Suck My Kiss", RHCP je krenuo na novu turneju. No John se ponašao drugačije, zapravo imao je napadaje panike i dekoncentracije.. Za sve to je bila optužena tadašnja mu djevojka Toni Oswald za koju se tvrdi da je Johna upoznala sa kokainom i drugim drogama... 1992 RHCP je imao nastup na američkoj televiziji "Saturday Night Live" gdje se John derao umjesto da je pjeevao svoj dio u pjesmi "Under The Bridge", a tijekom pjesme "Stone Cold Bush" iznervirani Anthony ga je opalio mikrofonom po glavi (LOOOL)! Kako Chad Smith kasnije bjašnjava bilo je mnogo trenutaka kad su ostali čalnovi htjeli isprašit Johnovo dupe. U intervjuima John je stalno govorio kako jedva čeka da turneja završi kako bih se vratio kući sa svojom curom kako bi svirali klarinet (what the fuck!?). John samo što nije tada eksplodirao nakon snimljenog spota "Under The Bridge" na turneji u Japanu, John je rekao kako odlazi iz grupe i odbio je svirati do kraja sezone... Menageru je rekao da kaže javnosti kako je poludio. Tijekom prve godine nakon napuštanja benda John se samo izležavao po kauču sa svojom djevojkom u stanu na Hollywood Hills-u, Flea ga je često posjećivao i natjeravao ga je da opet zajedno sviraju no igleda da je tada John ostao bez inspiracije. u to vrijeme prouzročio je veliki požar koji ima velik broj verzija kako je izbio, ali srećom uspio je pobjeći sa teškim ozljedama. Sve je više padao u pakao droge i ovisnosti te se često družio sa mladom holiwoodskom nadom River Phoenixom koji je preminuo 31.10 1993. ispred sobe Johnny Deppa. Ovaj tragičan događaj Johna nimalo nije urazumio. Pisao je kratke pričice i slikao je slike. Očito je gubio na težini i oči su mu se nevjerovatno povečale i iskočile i očnih šupljina (brrrrrrr). 1994te Johnovi prijatelji Gibby Haynes (Butthole Surfers) i Perry Farrell (Jane's Addiction) nagovorili su ga na izradu svog prvog solo albuma. Album nazvan "Niandra LaDes And Usually Just A T-Shirt" izdan je u American Records-u. Za album su snimljena dva spota koja su prikazala Johnov dom. I umjesto da je svijet vidio onog mladog i veselog momka između 1989 i 1991 svijet je dobio šokantu sliku. John u svom malom stanu od 30tak kvadraat jedva govori jedva diše jedva živi (bolje vam je da niste to vidjeli brrrr). Iznenađujuće u nekim intervjuima John se šalio i pričao te se hvalio kako ima nove uzore prije svega slikare poput Leonardo DaVinci, Marcel Duchamps i Vincent Van Gogh. No sve u svemu početkom 1996 John se predozirao i umjesto da dobije potpunu dozu krvi koja mu je bila potrebna dobio je sam 1/12! Nakon nekog vremena što nije uzimao drogu, John se ponovo vraća drogi. Izbačen iz stana zbog ne plaćanja stanarine i duga od 30 000$ za drogu pod prijetnjom da će ga ubiti ako ne palti John je počeo bježati. Prvo se sakrio kod bivše djevojke, a nakon toga počinje mijenjati hotele. No našao ga je na sreću jedan novinar LA Times-a. Intervju je bio šokantan kao i slike. Na slikama se moglo vidjeti samo kostura u neurednoj odjeći navodno se mogo vidjeti kako mu krvi teče kroz vene (brrrr)!! Izjavio je kako ga nije briga jeli živ ili mrtav... Uglavnom u 8. mjesecu 1997 godine John izdaje novi album u diskografskoj kući Birdman "Smile From The Streets You Hold". John je povukao album iz prodaje nakon što je sakupio dovoljno novca za drogu... U studenom 1997 John je bio intervjuiran od Jamesa Rotondia . James je rekao kako John izgleda bolje nego godinu ranije ali mu je glas i dalje bio narušen i nije mogao a da ne primjeti kako John nosi umjetne zube umjesto pravih koji su mu naravno ispali od droge. No 1998 John odlazi u komunu kako kaže samo zato što nije imao mjesta za stanovanje. Također je rekao da će pokušati živjeti bez droge godinu dana i ako ne uspije da će se nastaviti drogirati te da će čekati smrt. Ali priči tj biografiji nije kraj ni blizu! 28. travljanj 1998 službeni je datum kada se JOhn vratio u RHCPe. 1999 John počinje pisati nove pjesme za svoj treći solo album. Paralelno s tim izlazi "Californication" koji je postalo best-seller i doživo je platinasta izdanja. John je na koncertima RHCPa izvdio svoje stare samostalne soloe i često je pjevao pjesmu "It's good to be back". 2001 izdaje svoj treći samostalni album "To Record Only Water For Ten Days" koji je izdan u veljači diljem svijeta. Singl "Going Inside" prikazan je na TV-u; zapravo postoji 15 video spotova sa tog albuma, ali su postali rijetki jer ih JOhnov prijatelj Vincent Gallo nikad nije objavio... 2002 John sa RHCP-om izdaje ByTheWay a dvije godine kasnije i svoj četvrti solo album "Shadows Collide With People". U među vremenu John sve više radi sa svojim očito najboljim prijateljem talentiranim mladićem Josh Klinghofferom s kojim je do sada izdao 5 albuma a očekuje ih se još.... Toliko

- 22:42 - Napiši nešto! (6) - Pokaži drugima! - Šalji dalje do...