Godina je 2001. John Frusciante je odavno već počeo novo poglavlje u svom životu i jedino što je nedostajalo je novi solo alnum. "To Record Only Water For Ten Days" (TROWFTD) ugledao je svjetlo dana 13.2. 2001. godine i sve fanove i one novo pečene slušatelje ostavio zapanjenima. Nešto opet sasvim drukčije od prva dva albuma. Slušanjem pjesme za pjesmom osjeća se veseli duh u Johnovom glasu, ali i zvukovima ovog puta akustične gitare, sintisajzera i ostalih vrsta pojačala... Kao što rekoh TROWFTD je album koji je ponudio mnogo toga; od izvrsnih tekstova za svaku pjesmu koje su nastale između studenog 1999te i travnja 2000te godine; pa preko novog i dosad ne ponovljenog stila Johnove glazbe sa puno melodike i ritma; do dvije neloše instrumentalne skladbe. Ovo je prvi Fruscianteov album kojeg je John snimao "organizirano". Da pojasnim? OK. Ovak na prijašnjim albumima John bi sjeo pred snimač (ili šta već) i pjevao i svirao šta mu dođe na pamet dok mu ne dosadi i to je kao što ste mogli vidjeti funkcioniralo fantastično i u neku ruku magično. Dok bi ovdje John sjeo i svirao, te pjevao jedo te istu pjesmu dok je ne bi usavršio tj dok mu se nebi svidjela. Također, John forsira svoj glas do tada ne vjerovatnih granica i otvara nove poglede što se tiče njegovog ovdje jako dobrog vokala. Ovo nije samo iznenadilo fanove, već i kritičare diljem svijeta :) No moram priznati koliko god album bio dobar, nakon nekog vremena postaje dosadan. Tj usred odlične vibre albuma uleti par lošijih pjesama poput "Win Up Space" koja je depra od pjesme i totalo se ne uklapa možda da je ostavljena za kraj albuma... pa onda "With No One" opet nekakva tužaljka... Kroz cijeli album se provlače jako ugodni zvukovi elektronike u koju ćete se upravo ovdje zaljubiti i nikad ju nećete prestat voljeti. Dakle kao što primjećujete ovo je veseli albumčić za svakog i sobziron na par propusta koji su se dogodili. Još da kažem da TROWFTD zvuči poput Depeche Modea ili New Ordera. Pa ko voli nek izvoli ovo je naslov kojeg bi bilo dobro preslušati i zavoljeti :) Također ć spomenuti i jednu zanimljivost. Naime možda prije nisam spominjao, ali John stalno tvrdi kako čuje glasove u glavi (u zaddnje vrijeme rijeđe), pa tako je rekao da su mu ti glasovi rekli ime albuma još prije nego je počeo uopće pisati textove za novi album tj TROWFTD...
Btw: neću spominjati u narednim redovima sintisajzer jer je prisutan u svim pjesmama kao i druga pojačala...
Evo i tracklista sa par sitnih komentara kao i obično:
1. Going Inside- nemojte čim stisnete play pomisliti ajme majko malo suroviji zvukovi koji će vam ući u uho i tu zavujek ostati kao i par specifičnih stihova koje ćete rado mumljati dok šetate gradom ili di već... inače not bad not bad
2. Someone's- počinje uživanje; someone's je prva u nizu pjesama koje su jako ritmične i rado ćete je ponovno reslušavati, također pri kraju John spušta tonalitet glasa što mu baš i ne uspijeva ali doći će i to na red- ali kasnije :)
3. The First Season- ova se stvar savršeno nastavlja na drugu stvar. puna akustiče gitare i sintisajzera neloša pjesma
4. Wind Up Space- uf ne znam što mu bi... elektirčna gitara blaži tonovi malo tužnija ma mi se baš ne ukalpa ali efekti rulaju
5. Away And Anywhere- jedna od najbolji pjesama odličan tekst kao i glazba čak se primječuju backvokali. elektirčna gitara odlično prati vokal što je dobro poslije pijesma malo ubrza ali savršeno prebacivanje brzina te ponovno vraćanje na početak mmm
6. Remain- opet jedna dobra pjesma malo tužnijeg Johnovog glasa ali za poludit ritmična, baš ono nabija bassove ako imate bolje zvučnike (a tek kućno kino :D)
7. Fallout- e ovu pjesmu imate u par verzija među linkovima tako da neću ništa reći
8. Ramparts- prva instrumentalna skladba koja je lošija od druge tj od "Murders" i ovdje kao da prestaje čarolija albuma no nastavimo dalje
9. With No One- opet jedna malo tužnija pjesma zvuči poput "Midnight" (RHCP-ByTheWay 2002) tj ima puno instrumenata pa zvuči jako lijepo kao i dva Johnova vokala jedan viši i drugi niži obaj jednako lijepa
10. Murders- druga instrumentalna skladba laganije sadržaja sa jednom elektirčnom gitarom koja daje prvi konstantni ritam i drugom koja se tu i tamo ubaci
11. Ivisible Movment- e ponovno počinje bolji dio albuma, otvara se sa laganiom ali jako lijepom pjesmom ponovno dva vokala jednom riječi odlično, ali malo glup refren
12. Representing- odlična stvar ponovno laganija no bolje ako uzmemo u obzir da album ubrzo završava, a usput pjesma je kratka tako da...
13. In Rime- pomalo dosadnjikava pjesma još jedna crna točka albuma ali na svu sreću nema ih mnogo; jedino što je dobro je kraj kada pjesma dobije ritma
14. Saturation- paaa šta reći ponovno malo dosadnjikava pjesmica laganije sadržaja koju ćete sigurno uvrstiti u sebi najdražu kompilaciju ;)
15. Moments Have You- i na kraju jedna simpatična pjesmica koja je nažalost došla prekasno, no bolje ikad nego nikad, simpatičan glas simpatična glazbica :)
Eto nakon svega ovog preostaje vam preslušati barem preporučene pjesme sa dolje stavljenog linka i odlučiti se za kupnju :). Ili još uvijek ne vjerujete u nevjerovatnu reativnost Johna Frusciante-a. Nakon ove recenzije ulazimo u 2004. godinu, godinu u kojoj je John izdao 6 albuma a sedmi samo što nije izašao.
Toliko
Preporučujem:
*Someone's
*Away And Anywhere
*Representing
*Moments Have You
To Record Only Water For Ten Days
Post je objavljen 05.01.2005. u 15:46 sati.