31.01.2005., ponedjeljak

Inside Of Emptiness

Evo prvo da se ispričam šta sam dugo oklijevao sa novom pravom recenzijom. No kako vidim nitko ništa ne komentira al nema veze ja pišem radi sebe, a ko vidi dobro vidi. Dakle kao šta sam rekao nakon onih par van seriskih postova, vračamo se na već svima poznat projekt 6 u 6... Nakon šta smo smo u 9 mjesecu prošle godine imali priliku upoznati Johna kako zvuči bez svojih instrumenata i bez svoje produkcije, ja sam se obiljno počeo zabrinjavati misleći isuse još 3 albuma do kraja serije a on vako pa' sa kvaliteton tj u neku me ruku razočara. No izlaskom samplera za Inside of Emptines koji je ugledao svijetlo dana u 10 mjesecu oduševio sam se i shvatio kako je John jedna jako jako nepredvidljiva osoba i tom se čovjeku stvarno treba dignit spomenik ako ne na ovom našem malom komercjalnom svijetu onda barem u našim srcima i držati ovaj biser u našoj svakodnevnici. KHM! Uglavnom da ne duljim sa pohvalama na razini osnovne škole... Errr za razliku od prva tri albuma koja smo odlušali netko manje netko više, John je zakoračio u meni osobno najbolji dio svoje solo karijere. Inside Of Emptines je ponovno snimljen samo sa Joshom Klinghofferom i Omar Roudrigezom koji gostuje samo na pjesmi "666". IOE (Inside of Emptines) je pravi, ali i prvi Johnov hard rock album koji je oduševio fanove diljem svijeta svojom kvalitetom i energijom. O čemu se radi? Pa evo samo uzimimo činjenicu da su svi dosadašnji albumi bili blago rečeno- blagi. No ovaj to očito nije. IOE je samo takva žeža. Mislim nije ono sad da si kidaš žile ili tako nešto ali zvukovi gitare i bubnjeva samo tako rulaju. Ono čisti pravi rock album koji ima sve šta treba imati jedan R-O-C-K album. Opet na dalje nisamo mogao vjerovat kako dobar glas ima John. MIslim ovo šta sad govorim nema veze sa njegovom glazbom nego opčenito govoreći, ja ne znam nekog komercjalnog pjevača koji ima ovako dobar glas nešto vrhunski. Ne vjerovatno je ako mijenja dionice spušta glas deračine na glasić za uspavanke, ali nikad nemojte zaboraviti da su svi ovi albumi demo snimke mislim demo, nisu snimljeni u studiju i svaka je pjesma snimljena u komadu nema rezanja ponavljanja ili takvog šta, te ta činjenica doprinosi njegovoj kvaliteti kao pjevaču. No da se vratim na album. IOE odiše puninom, odličnom svirkom za svakog ljubitelja pravog rocka no ipak su se zavukle 3 laganije pjesma ali ništa da bi pokvarilo ugođaj onog življeg dijela. Svaka pjesma je uglavnom snimljena sa backvokalima mislim da i njih većinom pjeva John. Izuzetno me iznenadila pjesma 666; osim jako dobre svirke po meni najžešća pjesma na albumu oduševio me Johnov glas koji evo sada vidim ipak nije bila slučajnost da se nako dere ko da mi je ko zna šta, te nakon toga pjeva glasom ko sa "Will To Death"a. Ovdje se ljudi moji puno toga da naučit, prije svega kako se svira gitara bez puno opterećenja hoće li to šta sad sviraš bit dobro ili ne- e to se zove improvizacija i inspiracija, te kako napraviti dobar album u 5 daqna. Ništa idemo na opis pjesama dalo bi se tu još toga bajat al neman volje... 01. What I Saw- barem meni malo intro saka... ne znam malo mi je pre oštro za otvaranje albuma i snimka pjesma nije jednaka kao i ostale... no pjesma je sama za sebe jako dobra sa dorim solom na kraju pjesme puno očekujemo i nakon poprilično živahne pjesme dobijemo 02. World's Edge- tanki galsić jako lijep uvod u pjesmu i onda se raspali samo tako, ali ove prve dvije pjesme mi nisu nešto neeekakooo šta ja znan- možda jednostavno nisu ritmične ali ovaj je jako dobra sve rula od zvuka do 03. Inside Of Break- treće pjesme koja je ono bog i batina... sve šta se treba očekivat sa ovog albuma je tu baš u ovoj pjesmi. na početku ako pozorno slušate može se čuti glas "one two three four" :D ok jedan nebitan detalja l nema veze. ugalvnom ovjde počinje pravi IOE pjesma je vraški dobra ima sve uvod refren dobru svirku energičan prijelaz i rep ili ti kraj. tekst je fenomenalan svirka također super 04. A Firm Kick- malo lošiji uvod ali pjesma je odlična mislim šta još reći održava se vibra sa prijašnje pjesme, ali opet nema veze sa prošlom, nije ništa ekstra jednako dobra kao i svaka Johnova pjesma iz serije "A" pjesama 05. Look On- najduža pjesma i odmah se vidi da nešto ne valja, meni se osobno ova pjesma nešto posebno ne sviđa ali ako vam je draže slušajte stotinjak ostalih fanova Johnove galzbe i poslšajte slijededeći komentar na ovu pjesmu: "WOW kako dobar solo" ok dobar solo al ostalo? 06. Emptiness- malo podsijeća na Inside Of Break i odmah mi je bolja; na početku kraći instrumentalni prijelaz i postane malo žešća pa se nagla smiri ali pri kraju ono ko da pukne i raspištolji se samo tako-odlično! 07. I'm Around- jako lijepa pjesma malo me podsijeća na DC EP pjesme tako neka vibra 08. 666- uuuuuuu! samo to ok? imate je dolje na link cijelu pa poslušajte 09. Interior Two- opet laganija pjesma mislim da je tako i red da se album završi laganijim pjesmama, ali ovo je ipak mislim najkraća pjesma i nako poprilično veselog karaktera :) 10. Scratches- errr nažalost mislim da je ova pjesma previše barem za mene uvijek nakon interior two ugasim player jer ova zadnja pjesma mi se nikako ne uklapa u ovaj album i cjelukupnu priču... prespora i mislim da je trebala biti ubačena mnogo prije :) A ono mislim vidim i ja sam da mi pada koncentracija i da pišem sve lošije i lošije... Nema veze idemo dalje! Do kraja tjedna će bit recenzija i "The Sphere In The Heart Of Silence" i onda onaj tamo tjedan Curtains nadam se ako uhvatim volje jer je album opet hmm odličan. Dakle poštovani i poštovane nadam se da sam vam barem nekako uspio predočiti sliku Inside Of Emptinesa i da ćete ga što prije nabaviti i odslušati, jer album je jedan od najboljih što je John ikad snimio! Dakle ne okljevajte ili se meni javite ili trk do najbližeg music shopa i kupite frušantea insajd of emptines :D Preporučujem: *Inside Of Break *I'm Around *666 *Interior Two

- 21:34 - Napiši nešto! (2) - Pokaži drugima! - Šalji dalje do...