OK uozbiljimo se. Dosta je prošlo vremena a bogami neki su se i načekali ali eto u moje ruke je početkom 12 mjeseca došao jedan album koji je amo reć kasnio. Kako kasnio? Pa ono ako su pjesme sa albuma došle sa performance-a npr #1 i #4 onda znaš koja je ura... Ili ne? Ok ne znate. Dakle mili nam i dragi John opet nam je priredio iznenađenje i to ovaj put neugodno, ali bože moj i rukometaši su izgubili protiv Norveške ne može uvik pobjeda. Dakle ona Johnova poznata "ne brinite najbolje tek dolazi" tada se nije prikazala u najboljem svjetlu. "A Sphere In The Hearth Of Silence" je novi ovaj put predzadnji ili ti peti album iz kolekcije "6 u 6". Album kao što rekoh priredio je barem meni ugodno iznenađenje, premda sam znao da će album biti elektronički, no ipak sam očekivao nešto poput albuma "shadows collide with people", al da će ovako daleko zalutati ne. Dakle prva pjesma "Sphere" je izvedena na performanceu #1 i samim time imala je veliki utjecaj SCWPa. Errr to se osjeti i kroz samu pjesmu koja podsjeća sada već legendarni Carvel i ne samo to zanimljivo je to šta je orginalna verzija pjesme u trajanju od pola sata, vjerujte nakon 10 preslušavanja postaje dosadna kao i uvod u Carvel tako da nije ni čudo šta se samo jedna osoba "zatekla" kada je p#1 bio održan. No da se vratim na album. Sphere je ono čisti elektronični album u kojeg se očito nije puno ulagalo sobirom da smo dobili spoj nekakvog tehna i melankoličnog zvuka album koji je slobodno mogao šta se mene tiče biti i krači ako se već nije imalo šta stavit na njega. Mislim da je previše Josh umješao svoje svoje šape u ovaj album, jer brate da se mene pita on ne bi ni usta otvorija- sid doli sviraj bubnjeve sintić radi ono šta ti ide a vokal prepusti Johnu. O čemu ja to? Jednostavno na albumu 3 pjesme pjeva John a dvije Josh i jednu pjevaju zajedno- ok to je već puno bolje no o tome poslije. Dakle razločarala me nedefiniranost aluma. Materijal koji nema ni početak ni kraj ni nekakvi balans između svih pjesama pokazala se kao jaka loša solucija riješavanja očito problema koji su nastali. Navikli smo do sada da su sve pjesme barem na neki način povezani ili vokalom ili ritmom što je ovdje slučaj samo u prve tri pjesme, a ostatak je i više nego prosječne ili čak loše. Dosta je toga na albumu izmješano veselog tužnog opet veselog ritma, brzog laganog ritma te na kraju vokala. Iako je Josh napisao svu glazbu i svu ju odsvirao, John je ovdje samo pjevao što je odmah rezultiralo katastrofom. Mislim ipak je John gitarista helooow??? Dakle nakon šta sam čuo ovaj album shvatio sam kako ipak nije samo glas kojeg volim na Johnovim albumima već i nesvjesna ljubav prema njegovom pristupu glazbi, jer John kako joj priđe on puno ne komplicira i u tome grmu leži majstorstvo velikih glabenika, dok se ovdje pokazalo kako Josh ima još puno toga za naučiti. Prije svega svaka mu čas za prve tri pjesme koje su vraški odlično odsvirane i slobodno mogu ići pod ruku sa nekom od grupa kao što je npr Prodigy. Odlični zvukovi kompjuterskih programa te raznih sintisajzera kao i zvuk koji dolazi poput titrajućih vibracija do uha, ostavit će dojam i na malo veće sladokusce ovakve vrste glazbe. Ostatak je više nego žalostan. Tek što smo se rasplesali i počeli njihati našim glavama u ritmu glazbe (za ples) uleti Josh sa svojim klavirom počme mumljati neki tekst opet popračeno "elektronikom" i totalnom dosadom koja se nastavlja na opet drugu pjesmu. Mislim ako su ove pjesme elektronične šta su one prije!? Smiješno... Dalje dođemo do predzadnje pjesme koja je opet nastavila u istom stilu no ovdje i John pjeva i odmah se svima pjesma sviđa, moram priznat da ne znam zašto sam tako skepičan prema Joshu. Uglavnom dragi John da si ovdje stavio točku na i sve bi bilo ok, ali ne. Zadnja pjesma je ono totalno opet nešto treće. Hmmm... amo ovako: ja ću reć da je ovo bonus track ni manje ni više nego sa prvog "Record Collection" albuma "The Will To Death". Se sijećate tog albuma? Ma znateee onaj šta koristi većinom klavir i laganije zvukove gitara i te fore? E pa pjesma "My Life" je jedna od tih. No ipak mi je drago što je tu jer svaki put kad je poslušam naježim se i uhvati me nostalgija i misao zašto ja uopće slušam Johna; e pa radi ovakvog nečeg. Uglavnom bilo kako bilo ASITHOS je po meni dupli album kojeg su zajedno izdali John Frusciante i Josh Klinghoffer i tako izvršili onu poznatu "puka i osta živ", a sav moj komentar na to je bia "dobrooo jeee". I zaista je dobro, jer smo Sphere poslušali koloko tolko i otišli u iščekivanje najboljeg albuma "Curtains" koji je danas izašao na CD-u i već sutra možete očekivati recenziju.
01. Sphere- ako ste voljeli instrumentalne skladbe sa shadowsa kao npr uvod u carvel ili "Go Into End" ova će vam se pjesma svidjeti, meni se posebno sviđa drugi dio pjesme u koji se ubaci i električna gitara 8 minuta i 29 sekundi je više nego dovoljno za napraviti sok ili poslat sms i kad se vratiš da ništa nisi propustio/la
02. The Aftergllow- odlična pjesma, prekrasni zvuk kompjuterskih tonova koji su dali i malo efekata i Johnovom glasu prekrasna pjesma jako dobra šteta što nije duža od 5 minuta stvarno se ima što čuti na njoj. na momente postane laganije pa ponovno se vrati na stari dobri ritam prekrašno! također mi se sviđa dio pri kraju kada misiš da je pjesma gotova te ide kraći instrumentalni dio te ponovno iznenada Johnov glas moram priznat da me to oduševilo
03. Walls- prava žeža šta se tiče elektroničkog zvuka, tekst pjesme je fenomenalan i prekrasno je odvrištan :D dakle john nikad bolje nije koristio svoje glasnice koje ponovno iznenađuju prekrasna pjesma iako mislim da je malo pretjerao pri kraju minut kraća i super bi bilo. a da josh se iskazao kao odličan backvokal
04. Communique-isuse totalni pad ritma vibre uživancije svega drugim riječima novi album počinje ok slušali smo 10 tak minuta johna sad ćemo 10 tak slušati josha. ma i nije pjesma tako loša koliko se ona meni ne sviđa siromašni efekti previše klaira mumljanja bljedunjav nastup zaista
05. At Your Enemies- ok ova je malo bolja ali opet loše dosta slična kao prošla pjesma ako tko ovako na čisto uho prepozna šta ovaj ovdje govori nek mi se javi- vjerovatno neki šišmiš :D ok neću tako ipak... zanimljivo inuff?
06. Surogate People- ova je pjesma dosta dobra i ima zanimljiv zvuk kao i napokon dobar joshov vokal john u početku pjeva backvokale ali pri kraju on preuzme kormilo (galvnu riječ) i završi to jako lijepo. od ovih za sada 3 pjesme najbolja
07. My Life- jako kratka jako lijepa jako puna emocija jako romantična jako dobro odsvirana na kalviru jako mi se dopao johnov vokal pogotovo u drugom dijelu kada pjeva visokim tonalitetom jako ah gotovo :( e da sličnog ima i na
"Curatains"u :D
Preporučujem:
*The Afterglow
*Walls
Eto to je to. Vidim da se još niste svi vratili na svoje blogove za svoje stolove vjerovatno još i ne znate da blog radi. No nije bitno. Još malo o ovom albumu. Ako ga do sada što i predpostavljam niste kupili (oprostite nabavili ili spržili) ja vam preporučujem da tih 130 kuna čuvate za "Curtains" ili si kupine neki drugi od Johnovih albuma jer ovaj je ipak uz DC EP najlošiji uradak iz ove serije ali i šire; pri tome mislim na sve dosadašnje Johnove albume. No da sve ne bude tako crno probajte si nabaviti pjesme koje sam vam preporučio ili jednostavno kliknite na link ispod i poslušajte samplere.
Toliko
A Sphere In The Hearth Of Silence
Post je objavljen 01.02.2005. u 22:27 sati.