Mislim da bi bilo u redu da se završi kako se i počelo, no ipak u nešto veselijem ritmu sa drugim društvom. Naravno pričam o zadjnjem za sada albumu iz "Record Collection" izdavačke kuće koja se potrudila da sve manje više prođe bez grešaka kojih je naravno bilo. Prije svega odmah je Ataxia kasnila iako to niko ne spominje ali nema veze pa je sve išlo glatko, e onda problemi sa zadnja dva albuma. Prvo "A Sphere In Heart Of Silence" je trebao ozaći u 11 mjesecu a izašao je početkom 12. i odmah tako odgodio poslijednji "Curtains". No ipak je opće poznato kako je Curtains odgođen za prvi mjesec zbog nedovoljno ištampanih primjeraka onih lijepih covera :) što možda i je bilo točno i datum je prebačen na 24.1. Ajde dobro Božić, Nova Godina sve to prošlo kao i "Sphere" koji nas je zaista razočarao no počelo se šuškati kako će "Curtains" biti najbolji... Mi fanovi čekasmo taj daleki 24.1 '05. ali tamo negdje oko 15tog razni sajtovi prije svega Amazon.uk i Amazon.de počeli prebacivati datume na 1.2. Isuse koje razočaranje no ipak je neki vrag izaša tog 24.1. Ok to kod nas nije moguće nabaviti radi se o vinil izdanju "Curtains" albuma. Vinil ili ti ga ploča je odmah lansirala samplere koje sam vam JA ekskluzivno prvi dan čim su pušteni ponudio, no vidia ja da tu na blogu nema tople vode pa tako se vratija među "svoje" i počele rasprave koje su pjesme najbolje. Odluka pala na "Anne" i to svi ama baš svi en en i en... Ajde dobro meni upala u uho "Ascension" i još neke, no to i onako nije bitno. Ali svi su ipak znali da sampleri gotovo ništa ne otkrivaju što je ovdje bia slučaj u 99,99% tako da me "Curtains" kada sam ga dobio 29.1 (čak tri dana prije službenog izlaska ipak je jedna firma neću reklamirat pokazala najbolja šta se tiče isporuke na vrijeme) ugodno oduševio. No polako svi su ga nabavili u ova pet šest dana i krenuše pohvale. Evo i mojih mišljenja.
"Curtains" je zadnji i najbolji album iz serije 6 u 6. Album koji je iznenadio količinom orginalnosti i malom ali ipak bitnom vraćanju korijenima što se većini svidjela ali meni i ne previše. Radi se o načinu sviranja električne gitare koja je po meni sasvim suvišna na ovom predivnom albumu. E da način sviranja električne jel? E pa ovako stvari stoje...Rijetki su oni koji imaju album "Niranda LaDes & Usually Just a Tshirt" ili još bitnije "Smile From The Streets You Hold", jer na tim se albumima većinom svira tkz "backwards guitar" sistem. Radi se o normalom sviranju gitare samo što je je backwards ili ti unazad snimljena snimka tj presnimljena. Moram priznat da je John meštar u tome ali ja to ipak ne volim previše. Ali ako ste voljeli Nirandu ili kao što rekoh još bitnije Smile (mislim na glazbu) voljet ćete i te dvije tri pjesme u kojima se pojavljuje "backwards guitar". Na pjesmi "Time Tonight" se pojavljuje čista kopija glaazbe "backwards guitare" sa Brown Bunny soundtracka (to ću sutra recenzirat) što je ispalo jako lijepo tako da mogu reći da je ova pjesma vjerovatno tada nastala ili barem ideja za nju. No idemo dalje. Kao i prvi album iz serije i ovaj zadnji je Lo-Fi, što me oduševilo u svakom pogledu. Mislim zar ima što bolje nego kad čujete na početku pjesme Johnov glas "one two three four" ili "I'm just gonna do another hold one stedy ready?" i još par caka koje ne želim otkriti da vam ne uništim slšanje albuma. Dakle kao i "Will To Death" prevladavaju akustična glazbala ali manje je izražen sintisajzer a više klavir koji se sa Johnom slaže ko ruka sa rukavicom kako bi se reklo. Još stvari šta su se pokupile sa "Will To Deatha" su poprilično opet tužni tekstovi ali "Curtains" je dosta veseliji od "Will To Deatha" no ne kažem da nema laganijih pjesama. Nadalje osjetiti se i mali utjecaj "Inside Of Emptiness"a koji na svu sreću nije izražen kroz onu histeričnu atmosferu koju album ima već samo neki tonovi gitare prije svega na "Lever Pulled" koji je ono meni sasvim stoto od ostatka albuma. Poznato je svima kako je John talentiran glazbenik ali da osim gitare u prvom redu svira još i klavir te po prvi put (ja sam mislio da je harmonika no ipak je) melodika koja izgleda nešto kao ovo. No to nije sve! John isto tako pjeva, svira akustičnu i električnu gitaru, električni bass, melodiku, klavir, sintisajzer, string ensemble, mellotron, treatments (nažalost ne znam kako se ova glazbala kažu na hrvatski). Šta? Ma ne općenito nego na ovom albumu! Eeee tako. I moram priznat da mi je malo neugodno kad pomislim kako je bilo Carli i Omaru kraj takvog Johna :). Tko su Carla i Omar? Uf oprostite... No ipak John nije sve svirao kao što su npr bubnjevi! E njih svira Carla Azar cura iz Autolux grupe. i odmah da kažem da nije imala pretjeranog posla na ovom albumu tako da ne shvačam što je John htio reći rečenicom "I love having feminine energy.". Tom dvojcu se pridružio i po ko zna koji put Omar Roudrigez iz odlične grupe "Mars Volta"; kažem pridružio jer ovaj tip ne znam ni sam zašto svira na bilo kojem albumu ili performanceu od Johna samo na kapaljku i to svira gitaru kaoi John pa možda zbog toga... Uglavnom taj trojac je cijela postava izvođača albuma "Curtains"a. Možda ste primjetili kako nema Josha Klinghoffera i mogu vam reći FALA BOGU! Stvarno mi se popea na vrh da ne kažen čega kad se nako počea poigravat na "Sphere"u i to je dokaz da John može i bez njega. Šta se mene tiče već sam to i reka- sidi i sviraj ok?! Ali vratimo se svi opet samom "Curtains"u. Album ima 11 pjesama sasvim dovoljom saaaaaaaamo da nisu tako-KRATKE! Fenomenalan album koji nema većih mana za koje bi se uopće moglo reći da su propusti nego dužina albuma. Siromašnih 30 minuta je premalo i u prosjeku pjesme traju 3 minute čak i manje ali ima i onih od priližno dvije minute ("Hope") i onih dužih od 4 minute ("Control"), ali sve jedno da je album duži barem 10tak minuta bio bi još bolji nego šta je, prije svega kad to kažem mislim na pjesmu "A Name" koja je definitivno ošišana i to dobro. Nažalost prekrasna pjesma koja završava solom melodike (:D) slobodno se iz toga mogla razraditi i trajati barem još dvije minute, tako da me ova činjenica najviše rastužila. Evo prik kraju smo samog opisa albuma još samo da kažem par stvari; Album odiše puninom, orginalnošću, prekrasnim (tužnim) tekstoviama čak i jednom brojalicom, te prekrasnim Johnovim glasom koji je sve bolji i bolji i ne znam koliko ga još može usavršiti jer sam ja mislio još na "Will To Deathu" da je to to. No kao što rekoh album ima i par mana prije svega mana mu je dužina, te možda mala ne definiranost. Imam osjećaj kako album nema ni glavu ni rep tj ni početak i kraj. Ja možda jesam ljubitelj albuma koji odišu kao skladna cjelina ali kada imate ovakvo dobre i kvalitetne pjesme ipak imate osjećaj kao da slušajte nešto kao "Best Of", ali ipak priznajem malo pretjerujem.
01.The Past Recedes-album se otvara jednom od najboljih pjesama na albumu odsvirana samo na akustičnoj gitari sa u par navrata višeglasjem tj backvakalom kojeg također pjeva john jako lijepa pijesma pri kraju se upoznamo sa melodikom
02.Lever Pulled- onda jedna loša pjesma milim nakon onakvog uvoda tjsa konstantnim veselim ritmom akustične gitare ubaci se ovdje električna gitara i bubnjevi lako je loše ispalo sve to :( ali pjesma sama za sebe nije loša, upoznajemo se sa backwards guitarom
03.Anne-opet se vračamo di smo stali dakle na kraj prve pjesme i vraćamo se lijepom zvuku akustične gitare, što je interesatno za ovu pjesmu je to što su to zapravo dvije pjesme jedna kraća i druga duža među njima je pauza od sekunde dvije ali ugalvnom sve je to skupa jedna pjesma zanimslite to kao akustični uvod... odlična pjesma koju pri kraju zase*e el gitara sa nekim solom te na kraju ona backwards guitar
04.The Real- pjesma samo tako podsjeća na vibru sa Insidea nešto kao interior two, no nije nimalo loše
05.A Name- jedna vesela pjesmica slična prvoj jako mi se sviđaju stihovi koji sadržavaju brojilici ini mini majni mo :) moram priznat da je najbolji backvokal ipak john samom sebi hehe također odličan solo na melodici na kraju da je barem pjesma duža uf!
06.Control-uuu najduža i najgora pjesma mislim šta je ovo!? pjesma počme pa dva takta odsvira pa opet tišina par sekundi i tako izmjenično do kraja užas! kad tamo pri kraju počme prava pjesma opet puno podsijeća na "Inside of emptiness" posebno mi je drago čuti bubnjeve imate osječaj ko da neko lupa na vrata ono neki freaky osjećaj :)
07.Your Warning- jedna laganija i lijepaša pjesmica odsvirana uz akustičnu gitaru, te uz klavir fenomenalna balada jedna od najboljih sa svih albuma
08.Hope- najkraća pjesma opet jako lijepa super odsvirana backwards gitara šteta što nije duža
09.Acension- eee najveselija pjesma uopće sa svih albuma prekrasan melodičan ritmičan ritam i dobar tekst odsvirano perfekstno na akustičnoj sa mislim sintisajzerom ali samo tu i tamo efektima
10.Time Tonight- jako lagana pjesma dosta slična pjesmama sa brown bunnya prepuna ipak lijepo odsviranog backwards guitara
11.Leap Your Bar- eh zadnja pjesma odličan odjav amo tako to nazvat, pjesma odsvirana samo uz klavir i jako mi se svidjelo kako na preskoke pjeva john a klavir ga prati tj kako john pjeva tako klavir svira ma nešto najbolje šta sam ikad čuo u ovakvoj izvedbi
Preporučujem:
*The Past Recedes
*Anne
*A Name
*Acension
*Leap Your Bar
Mislim što reći još!? Najbolji album je tu pred vama samo imate skoknit do cd shopa i uzet ga i prekrasnih 30tak minuta preslušati x puta! Eto gotovo je nema za sada više Johnovih official albuma ali dužan sam vam još reći kako se u ovoj godini očekuju sigurno 2 albuma, a fanovi se bave mišlju da bi trebalo izaći još 4 albuma, jer je ostalo 40 ne objavljenih pjesama i to je u prosjeku 10 pjesama po albumu svako 3 mjeseca jedan album znači 4 albuma iako ja osobno suljam da će ih toliko bit. No jedno je sigurno Ataxia Part 2 će izaći i još jedan ako sam dobro shvatio 5. album Johna ne računavši ovih 6 dakle nastavak Shadowsa, Frusciante je rekao kako će album izaći sigurno krajem godine bez obzira kad izašao novi album RHCPa (a to bi trebalo biti ljeto). Eto uglavnom neće biti dosadno. A nas u budućnosti što se tiče bloga očekuje Brown Bunny i singl "Going Inside" kojeg sam zaboravio recenzirati prije al eto događa se i najboljima. Dragi moji ovo već pari ko da prićan sam sa sobom, jer nitko živ ne posjećuje blog... A štaš toliko o našem ukusu o glazbi.... E da evo vam dolje sampleri moram i to stavit.
Ajde pozdrav!
Curtains
Post je objavljen 03.02.2005. u 00:17 sati.