kad odlučiš živjeti, sve se jednostavno događa. događa se i kad ne odlučiš ništa, ali drugačije.
začudno je koliko događanja teku, kao i procesi u tebi.
jedno vrijeme divno je i slobodno, radosno i poletno. tada bilo koje događanje dobro je, nosivo, pristaje.
u drugo pak vrijeme teško, je, glomazno, zaglušujuće, tupo, tromo. tada prema svemu postoji otpor.
učili su nas ne prihvaćati drugu skupinu životnih stanja. iako se obje izmjenjuju u nedogled,
manje ili više frekventno. i učeći neprihvaćanje težine, opiremo joj se, trudimo se izbjeći je i osjećamo
krivnju ako ona potraje, a drugi zbog nje moraju trpjeti uz nas. no što je to u toj težini toliko ružno i
neprihvatljivo? ona je stanje, kao i stanje sreće. po čemu je ona toliko loša kad traje? ne mislim na krajnosti
koje vode u bolest ili graniče s njom. krajnosti su opasne čak i u prvoj skupini stanja. od
konstantne euforije slabi nam srce, narušava se ravnoteža i s vremenom može odvesti u bolest.
ne jede se ne pije se ne spava se, zaboravi se, jer euforija pršteća je i zasljepljujuća i dovoljna je jer gura nas naprijed
a da i ne osjetimo da smo gurani, samo idemo, kamo god nas vodi. a ne mora biti da je to nešto dobro kamo nas vodi.
forsiranje dobrog, opiranje lošem. oba normalna stanja prisutna tijekom života, STALNO. u različitim stupnjevima, različitih
intenziteta koji se izmjenjuju, različitih trajanja. nije da ne možemo utjecati na to što ćemo doživljavati više i češće.
tuga, radost. ispunjenost, praznina. čežnja, žudnja, zebnja, težnja, lepršavost, težina, depresivnost, lakoća, bistrina,
tupost i zamor duše, vjetar u glavi i magla u očima, suze, sretne ili tužne. teško je nabrajati dalje jer iz jednog aktualnog stanja
teško se uživjeti u drugo. blistavost, opojna radost, prštava sreća, druželjubivo postojanje, grljenje umom svih ljudi na svijetu,
bezbrižnost i glazba u srcu, u duši u umu, glatkoća misli i pokreta, svemogućnost voljenja sebe i drugih, toplina, nježnost,
izgradnja... i tako u nedogled. i to je pretjerivanje. i ne mislim da je loše. život je doživljen
intenzivnije, kao da svako iskustvo mogu pojačati ili stišati koliko želim, iako češće imam tendenciju pojačavanja.

prva skupina stanja dobro utječe na zdravlje, prepuštanje, kreativnost, povezivanje, glatki tok energije...
druga skupina ne utječe tako dobro, ali ne mora ni loše. loš utjecaj
dolazi s opiranjem, potiskivanjem, zatrpavanjem. kad loša stanja ne izađu iz nas, kad se ne očituju suzama, uzdahom,
tužnim pogledom i riječima kojima ih izražavamo. to je zaista loše za zdravlje. i bilo kakav razvoj.
takvom su odgoju podvrgnuti jednako i muški i ženski, na različite načine. kad muškarac plače, on je slab. kad žena plače, luda
je i ne ponaša se normalno. ljudima je nelagodno. emotivna pražnjenja. navikli smo da nisu poželjna!


nije me briga.

evo Ti Brazil