kad odlučiš živjeti, sve se jednostavno događa. događa se i kad ne odlučiš ništa, ali drugačije. - To mi je izmamilo osmijeh na lice. :) Neki dan sam razmišljala baš o tom problemu. Došla sam do zaključka da su svi ljudi tužni, a osjećaj sreće je na neki način "umjetan" i "bijeg". Zvuči glupo. Zanemari, tada sam bila u nekom posebno tužnom stanju. Možda zato.
Pozdrave ostavljam
24.08.2012. (17:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
frulica, 15.08.2012. 18:50 ...kad mi je jako teško i kad ne znam kud bi sa sobom i želim izbrisati sve postojeće o sebi u ovom svijetu, cijeli svoj identitet, nestati. onda uvijek odem u dugu šetnju prirodom, sama. i spontano, obuzme me. neminovno mi privuku pažnju svi zvukovi, prirode i tišine između, osjećaj topline ili hladnoće na koži tijela i lica, dodir vjetra, pogled na jednostavnu ljepotu prirode. i osjetim radost i mir, jer u tom trenutku potpuno sam prisutna. osjećam sebe u potpunosti i vidim da sam zapravo divna, kakva jesam. um se smiri, samo dišem i osjećam sve što sada jest, oko mene i u meni. ljepota. radost. i mir postojanja...
mi smo ljudi konstantno paradoksalni. u odnosu sa svijetom i samima sobom. treba otic u prirodu, sjest pod neko drvo i zaspat. onda ces bit ujedinjen i sretan. :) (frulica05.05.2006. 08:38)
28.08.2012. (16:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sebi za ljubav
tko pokazuje emocije, taj nije normalan.
sviđa mi se ovo. da, sviđa mi se.
15.08.2012. (22:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neverin
tko je malo tužan ko da ima lebru
16.08.2012. (18:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ovaj komentar nije ovdje
al što će ti tko sam ja? anonimnost je nekako baš topla i sve nešto.
19.08.2012. (09:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
frulica
nema te baš. a lijepo je kad te ima. nekako baš toplo i sve nešto.
19.08.2012. (09:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ovaj komentar nije ovdje
hvala ti puno na svim tim lijepim riječima, znaš.
19.08.2012. (12:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
frulica
kad je čovjek zahvalan, može sve više i više i primiti. to je lijepo... i tebi hvala. -.-
19.08.2012. (14:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
AnaBanana
ovo je jedan od boljih blogova. o da.
23.08.2012. (22:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
D.
U pravu si ti.
kad odlučiš živjeti, sve se jednostavno događa. događa se i kad ne odlučiš ništa, ali drugačije. - To mi je izmamilo osmijeh na lice. :)
Neki dan sam razmišljala baš o tom problemu. Došla sam do zaključka da su svi ljudi tužni, a osjećaj sreće je na neki način "umjetan" i "bijeg".
Zvuči glupo. Zanemari, tada sam bila u nekom posebno tužnom stanju. Možda zato.
Pozdrave ostavljam
24.08.2012. (17:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ovaj komentar nije ovdje
frulica, 15.08.2012. 18:50
...kad mi je jako teško i kad ne znam kud bi sa sobom i želim izbrisati sve postojeće o sebi u ovom svijetu, cijeli svoj identitet, nestati. onda uvijek odem u dugu šetnju prirodom, sama. i spontano, obuzme me. neminovno mi privuku pažnju svi zvukovi, prirode i tišine između, osjećaj topline ili hladnoće na koži tijela i lica, dodir vjetra, pogled na jednostavnu ljepotu prirode. i osjetim radost i mir, jer u tom trenutku potpuno sam prisutna. osjećam sebe u potpunosti i vidim da sam zapravo divna, kakva jesam. um se smiri, samo dišem i osjećam sve što sada jest, oko mene i u meni. ljepota. radost. i mir postojanja...
mi smo ljudi konstantno paradoksalni. u odnosu sa svijetom i samima sobom. treba otic u prirodu, sjest pod neko drvo i zaspat. onda ces bit ujedinjen i sretan. :) (frulica05.05.2006. 08:38)
28.08.2012. (16:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...