Opet. Sve se vrti u krug.
Drugacije pisanje od ovoga mi ne pase trenutno, tako da… zasada samo plahutam.
Kao i inace.
PLA-HU-TAM.
Mozda je sudeno da budem Pale.
O mama, zasto me nisi nazvala Pale?
PALE.
Tada bi bilo logike. U mom Postojanju.
Nastajanju
. Odstajanju.
Nastojanju.
Odustajanju.
Nestajanju.
Mnogo odustajem. Mnogo nestajem.
Svaki dan nestanem barem jedanput.
Zidina se strasim.
Mnogo me pritiscu, a ja…
…premale ruke imam, da bi rusila zidine. Tako da…
…prolazim mimo njih.
Iskreno? Ni ne trudim se JER
S druge strane ne nailazim na otpor.
Ne prate me oci.
Pitanja mi nisu postavljena, odgovori nisu trazeni.
I zato…
…ODLAZIM.
Uvijek.
Zauvijek?
Kako kada.
Uglavnom…
Presrecemo se onkraj visokih redova cigala, debelog betona…
…sjecanja i umora.
Umorni smo, od zivota, a tek nam je…
… skoro 20.
Noznim prstima se hvatam za tanke niti, prozirne, poput suza koje ne klize.
Ne place mi se.
Ovaj put ne. Jer,
Jos uvijek nije proslo dovoljno.
VREMENA.
Da li da slusam? Da jos malo cekam? Ili da prilegnem,
Bez i da se priblizim zidinama, JER
Ionako sam navikla vec na tisinu.
Prazninu. S druge strane. Tisina.
O mama, zasto me nisi nazvala Pale?
PALE.
PALE.
PALE.
PALE.
PALE.
PALE.

Jer, navikni se. Ja sam Promjenjiva.
Izmjenjiva.
Neprihvatljiva.
Tugaljiva.
Presretljiva.
Susretljiva.
Sutljiva.

Navikni se.
Ili IDI. Odlazi.
Kada dolazis, okreni korak, promjeni smjer i… IDI.
TO JE BAR UVIJEK LAKO.
Otici.

I sto sad?