Saznala sam nedavno, i to sasvim slucajno, da mnogo osoba zna za moj blog. Pod time, mnogo osoba, mislim na osobe za koje ja ne bih htjela da znaju za moj blog, i to iz sasvim specificnih, nimalo sebicnih razloga. Stvar nije u tome da ja ovdje pisem neke tajne privatnog univerzuma (iako bi to mogla biti zgodna definicija) ili neke stvari koje neki ljudi nikako ne bi smjeli znati, vec je razlog taj sto ja na ovom mjestu dajem sebe na nacin da pisem sve sto mi je na umu. A neke stvari koje su mi na umu ne bih htjela podjeliti s njima, opet iz nimalo sebicnih razloga. Vec… jednostavno ne zelim i tocka. Neki se na takvo olaksavanje duse nece niti obazrijeti, neki ce zastati, promotriti i krenuti dalje, a neki ce zapamtiti i iskoristiti to kao moju slabost. To je ono sto me brine, jer takve osobe postoje i ja sam prilicno svjesna njihove prisutnosti, iskusila sam vec…
Stoga sam neko vrijeme, nakon sto sam saznala, razmisljala o tome da prestanem, da jednostavno napustim ovaj blog i preselim se negdje drugdje, gdje me nitko ne zna. Razmisljala sam podosta o tome, ali jos uvijek ne znam sto cu u konacnici uciniti.
Zasad ce biti ovako pa cu vidjeti sto dalje.
Mozda bih bas za inat trebala ostati ovdje i nastaviti i dalje, kao da se nista nije ni desilo, a s druge strane, mozda bi mi promjena bas dobro i dosla, to bi bila prilika da okrenem novu stranicu u zivotu, pa makar to bila stranica novog bloga.

Ovaj vikend jedna me frendica iznevjerila. Nije to bilo neko veliko razocaranje niti nesto sto mi je pokvarilo raspolozenje, dovelo me u smrtnu opasnost ili nesto slicno, no ipak nesto znaci. Sitna razocaranja (a ponekad i veca od sitnih), bas poput ovoga desavala su se i prije tako da, i kad se neko takvo desi opet, ne pogodi me mnogo, jer vec donekle znam sto mogu ocekivati. No, u svakom slucaju, sad definitivno znam, u nju se ne mogu pouzdati.

Sve je povezano!