The Book of Frozen Memories https://blog.dnevnik.hr/frozenmemories

ponedjeljak, 26.02.2007.

Lista Primljenih Likova

Evo likova koji su ušli u priču i koje budem ubacio u boxove nakon što objavim post. Svi koji nisu ušli a željeli su neka mi ostave komentar sa potrebnim kriterijima navedenim u boxu sa strane. Neću moći staviti pod likove one koji budu samo ostavili komentar tipa: "Moš' me ubacit u priču i ja ću tebe ako hoš'?". Pa odgovor bi bio "Mogu te ubaciti u priču, samo ostavi u komentarima šta je potrebno. I naravno da me možeš ubaciti u priču..." Thanx

Emanuelle Slytherin
- Nadimak: Emma
- Slytherin, 5. godina
- smeđa kosa, plave oči, nosi crno, obvezna crna šminka
-Naj predmeti: Obrana od mračnih sila, Čarolije i Preobrazba; Predmeti koje ne voli: Astronomija, Povijest magije i Čarobni napici
- ima mačku Puffy
- Nedavno mi je priznala da su joj roditelji zatvoreni u Azkabanu
- Jako je dobra frendica, i kad pričamo obično pričamo o muzici.
- Ne slaže se sa Ravenclawima (kao i ja), jer se prave pametni. Najfrendica joj je Melody Jones.

Irma Delacour
- 6. godina, Ravenclaw
- dosta je povučena, voli učiti pa stoga postiže dobre rezultate. Uvijek brani svoje prijatelje, ima dugu smeđu kosu, zelene oči i visoka je
- Za razliku od pojedinih Ravenclawa nije umišljena i do sada smo dobri prijatelji.
- Ima psa kokera španijela koji se zove šapica. Voli da čita i omiljeni sport joj je metloboj (iako ga ne igra), preobrazba najdraži a proricanje sudbine najgori predmet.
- Čuo sam da je u vezi sa Seamusom

Maggie Riddle
- Slytherin, 4. godina
kci lorda Voldemorta,
- Voli da se šali, lupa gluposti i ništa ne shvaća ozbiljno i predstavlja konačno osvježenje među Slytherinskom rajom. Najbolja frendica joj je Amanda Harrison (ona koju sam upoznao u New Yorku). Obozava zmije(?). Stalno upada u nevolje.
- Neki kažu da je nešta u rodu s Voldyjem, ali sumnjam jer joj Dumbledore ne bi dozvolio školovanje.

Arwen Evelyn Rose
- Gryffindor, 6. godina
- Rođena 18.11. u znaku škorpiona pa je zato tvrdoglava i kadkad uživa u svađi, što je to i dokazala. Nekoliko puta smo se raspravljali jer nemamo isti pogled na određenu situaciju, ali to brzo riješimo. Znatiželjna je pa često upada u nevolje. Ima crnog psa Sjenu. Ponekad mi je neugodno u njenom društvu jer imam osjećaj da ona sve vodi pod kontrolom, a ja volim spontanost.
- Visoka je, ima tamno smeđu dužu kosu i smeđe-maslinasto zelene oči. Voli plivati i družiti se.
- Ponosna je što je griffindorka (a ko to tamo nije). Sviđa joj se Harry (jeste baš koga našla, ali to je njena stvar), koji joj je ujedno i najbolji prijatelj baš kao i Ron.

Anith Davis
- 6 godina, ravenclaw
- sive oči, smeđa kosa, zgodna, misteriozna i čudna, slabo ko zna šta ona u određenom trenutku osjeća i retko kome voli da pokazuje prava osjećanja. Neki kažu da je ponekad užasna, i smisle da uživa mučiti druge. Ali ja ne mislim tako. Njen pogled na život je kao: najjači opstaju. Zna biti smotana i trapava.
Dobri smo prijatelji (!), slusamo istu muziku (nightwish, within temptatio) idemo zajedno na koncerte...
- Ljubimci: sovac Circe i vučica Sil. Omiljeni predmeti su joj Astronomija, Proricanje (zapravo, voljela ga je na 5. godini, kad nije bilo trelawneyeve).
- Miješane krvi - otac Daniel čarobnjak, majka Michele i brat Kayden bezjaci.
- Često govori da postoje stvari iz prostlosti o kojima nikome ne govori i greške koje ne mogu biti oprostene, od kojih ne može probjeći. «Proročanstva koja te vezuju iako želis da misliš da ona ništa ne znače, i da je važno samo ono sto ti osječaš i odlučiš da uradiš. Nije tako. Samim tim kada imaš krv Meral Dreamer, pretkinje koja mi lagano uništava život.» - povjerila mi se jednom prilikom kad je bila pijana.
- Najbolja frendica joj je Dante, i jedina osoba kojoj se povjerava.
- Jedna je od rijetkih koja ima sličnosti sa mnom pa je za to čuvam kao da je od zlata;)))

Dante Slytherin
- Slytherin, 6. godina.
- Nije u rodu sa Emom
- naj predmeti su joj Povijest Magije, Napitci
- obožava metloboj i igra ga na mjestu lovice za ekipu Slytherina...
- Naj frendica joj je Anith...
- Ne slaže se sa Dracom i njegovim roditeljima... zapravo, ne slaže se previše ni sa svojom mamom...
Uvijek je u društvu Anith i zajedno s njom idemo na koncerte

Luisiana Cornelia Ritchie
- Hufflepuf, 6. godina
Rođena 27.11.
Plavokosa i plavooka vještica. Na trbuhu, u blizini pupka ima malenu mrlju koja sliči na zub- očnjak. Zapravo izgleda jako slatko.
Super mi je frendica, ali ima jednu manu: ne slaže se s ljudima koji gledaju na život drugačije od nje.
Imala je brata blizanca kojeg je ugrizao vukodlak. Kada se to desilo i ona je zadobila malu ogrbotinu i bila je na smrt prestravljena, ali je Madam Pomfry otkrila da nije zaražena.
Namjerava se osvetiti bratu.

P.S. Melody ostavi mi svoj opis u komentarima da te ubacim...

četvrtak, 22.02.2007.

Vanredno Javljanje

Ne, nije nju post već samo da vam javim da sam promijenio dizajn (ko da već niste skontali;)). Dizaj djelimično otkriva šta će se dalje dešavati i glavnu temu priče. Dosta sam se potrudio oko njega, i po internetu tražio one siluete likova, i one elemente. Nažalost nije bilo elementa vode pa sam ga morao sam napraviti i nadam se da je dobar rezultat... Inače ovo nije moj prvi dizajn. Prije sam na mom pravom blogu mijenjao dizaj svake sedmice, jer mrzim monotoniju... Likovi su trebali biti stavljeni u prvi plan, ali kako sam ih trebao prilagoditi dizajnu (prije su bili veći), smanjio sam ih... Koristio sam se uzorkom od Bahate, ali NISAM ga preuredio. Ponavljam nisam ga preuredio već sam se samo potpomogao oko grafičkih proračuna za slaganje teksta na pravom mjestu. Ako neki niš ne kontaju ali ih interesuje mogu posjetiti Tutor.blog.hr, gdje je sve obajšnjeno na jedan jednostavan način i lahak za upotrebu.
Trebalo mi je poprilično vremena (oko 3 sata) da ga napravim pa bih vas stoga zamolio da ga ispod komentarišete, hvala.

Uskoro stiže novi post i izbacit ću vam u sljedećem postu pregled svih prijavljenih igrača, zajedno sa njihovim opisom, ali ukoliko se niste još prijavili možete to još uvijek učiniti (pa dobro, dokle god traje priča), pa vas ja naknadno ubacim.

I luv u all

Silver

srijeda, 21.02.2007.

Happy Birthday to ME!

Zagledao sam uokolo. Mjesečine stvarno nije bilo na vidiku, a čak ni oblaka iza kojih bi se mogli sakriti. Zemlja je bila crna, ali sam ipak mogao osjetiti kako je mehka.
- Kakvo je ovo mjesto? – upitao sam se.
- Prevareni smo – rekla je Nina – kako li na je samo onaj pinjo mogao nasamariti?
- Ljudi, ja stvarno ne znam šta se događa, ali... – rekla je amanda poprilično preplašenim glasom, ali sam je prekinuo.
- Ovo nije stvarno, ovo je smo trik, iluzija. –rekao sam
- Ali kako, ova trava je prava kao i zemlja, vidi – rekla je Nina koja je upravo iščupala malo trave zajedno s korijenom.
Bio sam sad baš uplašen. Šta li žele od nas? Ko? Kako? Bio sam gotovo u panici ali sam onda čuo glasno smijanje, više ljudi. Odjednom je sve počelo da blijedi, i jaka svijetlost i udari u oči. «Sretan rodjendan» povikali su i onda sam shvatio da sam bio upravu. Otvorio sam oči i ugledao sve te silne ljude oko sebe. Svi su bili tu. Ellie, Adrian, Pemma, Deniz, Melody, moja mama, tetka Rosemary i još dosta njih. Ove sam u prvi mah ugledao pa sam ih spomenuo.
- Adrian! – povikao sam – znao sam da je ovo još jedna od tvojih šala. Wow baš si se potrudio...
- Pa trebalo je vremena, ali rezultat mi se svidio, i tebi isto, zar ne? – rekao je Adrian, koji je uvijek volio da ga drugi pohvaljuju. Nisam mogao a da ne kažem kako me to tako nešta iznenadila da sam čak počeo misliti da se ovo stvarno događa.
Kada sam se sa svima pozdravio uslijedila je slasna večera koju je mama uz pomoć tetke spremila. Svi su bili gladni tako da su se tanjiri začas ispraznili. A onda je uslijedila torta kao poklon od Melody. Sama ju je napravila, ali bila je toliko ukusna i velika da sam čisto posumnjao. Prije nego sam izgasio sve svijećice, željeli su mi dati poklone. Od mame sam dobio set čarobnih boja za bojenje jer mi je znala da mi slikanje dobro ide pa je željela da razvijam taj talenat, od tetke duuuugi crno-žuti šal, a uz to je i rekla da će mi dobro pristajati uz Hufflepuffsku uniformu. Od Adriana sam dobio jedinstven poklon, bolje reći više njih – paket eksplozivnih žvaka (koje eksplodiraju nakon 10 sekundi žvakanja), paket «sekundarne otopine» žvaka (zalijepe se na neki predmeti i on se počne topiti) i imitirajućih žvaka koje dođu kao višesokovni napitak koje je on sam napravio (2 za pretvaranje za McGonnagolicu, 2 Flitwicka, 3 Snapea i čak 6 za Filcha); od Pemme sam dobio ogrlicu za pomoć (ukoliko je neko ko nosi takvu ogrlicu u opasnosti, ona naglo zasvijetli). I na kraju od Ellie hotelski račun i evidentini listić za trošak novca sa kartice. Pa to sam mogao i očekivati. Bilo je tu i još poklona od maminih poznanika koji su bili tu prisutni. A među kojime je bilo sljedeće: Nepotrošive lizalice (vjerovatno od vlasnika Medičarnice), ogrtač Sjene (wow, ne znam od koga je, ali sam ga definitivno želio kupiti jer je savršen za skrivanje i špijunažu), narukvicu za bolje učenje (na omotu piše «pročitaj jednom, znaj zauvijek», jašta radi), kolekcija figurica Bugarske metlobojske prezentacije (iako više volim Irsku), knjigu «Pravila Ministarstva Magije» od Fudge-a (sreća pa nije bio tu) i ostalo. Uglavnom svi su se željeli pojaviti sa što boljim darovima. Nakon torte, mi (moje društvo) smo otišli u viseću galeriju i ostavili starije na miru. Tu smo pustili muziku i malo razgovarali.
- Odavno vas sve nisam vidio. Šta ste radili preko raspusta? – znatiželjno sam upitao. Svi su na par trenutaka smišljali šta će reći a onda se Adrian prvi oglasio:
- Osim što sam sestrinu tarantulu uvećao 7 puta, bakino cvijeće pretvorio u ljudoždere, podvalio tetku napitak za podmlađivanje što ga je smanjilo u bebu i time zamalo bio izbačen iz Hogwartsa... ništa. – rekao je ponosno, svi su se nakratko smijali.
- Ja sam sa sestričnom išla u Egipat i na Himalaje. Lijepo smo se proveli – rekla je Melody koja je upravo izvadila par slika ta ih pokazala ostalima.
- Baš lijepo, i meni se sviđa Egipat. – rekla je Pemma, te dodala – Što se tiče mene, najviše sam vremena provela u kući za lutke...
- U kući za lutke? – upitao sam
- Pemma se još uvijek voli igrati s lutkicama.. – rekla je Nina.
- Ma ne... To je zapravo čarobna kuća. Dobila sam je još kao mala od oca. Zajedno sa frendicama smo čarolijom se smanjile i ušle u kuću, druge lutke smo pretvorili u prave. – rekla je. Svi su izgledali zainteresovano.
- Čarobna kuća? Pa kolika je – upitala je Melody.
- Baš je ogromna, sadrži bazene, veliko dvorište, viseće vrtove, sale, sobe i ostalo.
- Mogu misliti kako vam je bila ukusna hrana, čista plastika? – rekla je Nina odahujuću.
- Šta je to palsika? – upitala je Melody.
- Ne, ne. Rekla sam da je čarobna. Drveće raste, a imali smo i baštu i dosta voća i povrća.
- Živjeti samo na povrću? Juk – rekla je Nina s gađenjem
- Hej! Ne zaboravi da sam ja vegetarijanka! – obrusi joj ona
- I nisu vas zbog toga optuživali u Ministarstvu? – reče Adrian
- Ne. Neke od mojih frendica su imale preko 17 g. Pa su imale pravo za korištenje magije. A osim toga čarobna kućica nije ništa ilegalno.
Nakon raspravljanja o tome šta bi ko radio da smo mi sad u toj kućici zauzeli smo poziciju i dali se u dens. Ludo smo se zabaljali, a to je bio jedan od mojih najdražih rođendana. Naveče, kada su svi otišli legao sam u svojoj sobi. Bio sam mnogo umoran i pospan. U jednom trenutku mi se učinilo da je nešta lupulo na polju. Pogledao sam prema balkonskim vratima ugledao jednu sjenu koja je ubrzo nestala. Zgrabio sam štapić i otvorio vrata. Nije nikog bilo. Kada sam pošao da ih zatvorim pogled mi se spustio na pod gdje sam ugledao neku zamotanu kutiju sa kovertom na njoj. Oprezno sam je podigao jer sam mislio da bi to mogla biti zamka. Unio sam je u sobu za sobom zatvarajući vrata. Sjeo sam na krevet i ponovo pogledavajući u to čudo u mojim rukama. Uzeo sam kovertu da je otpakujem, ruke su mi drhtale pa je to bilo pomalo teško. Unutra se nalazio stari papir. Koverta je smrdila na paru i vlagu. Taj miris me je na nešta podsjećao. Otvorio sam i počeo čitati.

Ovo je upućeno tebi, kao mom nezasluženom nasljedniku. Znam da već godinama ne razgovaramo, ali moja dužnost je da ti ovo predam kao nasljedno blago pošto je moj zadatak u vezi s tim zavšen. Ovo trebaš da čuvaš jer su ga samo rijetki mogli dotaći, a to pak nisi vrijedan toga, ali ja ne mogu protiv moje časti i dužnosti. Možeš biti sretan što je ikako dospjelo do tebe, ali ne vjerujem da ćeš ga moći dugo održati. I zapamti, ovo nerado činim, ali to mi je dužnost!

Lothar Azreaelius Ravenwolf

Nisam mogao vjerovati ovo što sam pročitao. Oči su mi naglo zasuzile. Moj otac mi se nakon toliko godina obratio, ali samo da bi me odbio. Kako može biti tako okrutan. Uzeo sam kutiju i bacio je pod krevet, sada nisam želio ništa od njega, a nije me ni najmanje zanimalo šta se nalazi unutra, jer mi je to sad posve nebitno. Legao sam na krevet, ali nisam mogao zaspati. Jaki miris koverte me je ostavio budnim cijelu noć.


P.S. Javljajte mi se za likove i postove. U prošlom postu sam zaboravio napomenuti da je Dragon Head zapravo naziv ulice u kojoj živim u Francuskoj.

P.S.S. Komentirajte!!!

petak, 16.02.2007.

Konkurs za likove

Hi piplz. Evo vam se vanredno javljam u vezi moje priče te vam želim reći kako mi fali likova za priču, a i zanimljivije je kada ubacujem vas kao likove. Stoga objsvljujem KONKURS ZA LIKOVE. Sve što je potrebno je da mi u komentarima ostavite sljedeće:
- ime i prezime
- godina, dom
- osobine i fiz izgled, sliku lika (po želji, nije potrebno, ali gledajte da već jedan bloger nema tu sliku)
- da li ste mi prijatelj ili neprijatelj... da li želite nešto više... (možete ovo dodati i naknadno)
- ljubimci, hobiji, najdraži i najgori predmeti
- kratka historija(1-2 rečenice) i zanimljivosti
- odnosi s drugim (postojećim ili kandidovanim likovima)

Napomena: imajte u umu da neki likovi možda neće ući u priču (ali trudit ću se da svi stanu) jer ne želim da mi se desi kao i drugim blogerima da im priča bude pretrpana. Takođe treba da znate da ću možda malo promijeniti opis lika.

Javite se svi koji želite da učestvujete! Sretno!!!

Silver

utorak, 13.02.2007.

16

- Dra-agom-ije... ovaj... ja sam Wolfie, ovaj Silver. – zamucao sam.
- Kako to misliš? – odmah je razbojnički počela Nina koja ne voli nejasne stvari.
- Ovaj klub je poznat po tome što u njemu izlaze tinejdžeri magijske populacije. – rekla je Amanda
- Pa zašto onda se onda ne koristi magija, i magični inastrumenti i razne stvari kao i u pravim magic klubovima? – nastavila je Nina (Pinky).
- Pa to bi bilo preočito. Osim toga ovdje izlaze i ljudi ne magijske polulacije, ovaj, bezjaci.
- Možeš misliti kako je cool kad ovdje plešeš, a nisi ni svjestan da su sve oko tebe čarobnjaci. – napokon sam prozborio.
- Pa da.
- Pa onda kad smo sve riješili, ja sam Ninana Dayv Davidson, ali prijatelji me zovu Pinky.
- Znači li to da smo sad prijatelji? – upitala je Amanda
- Naravno! Hoćemo li do separeea, ja ne namjeravam ćaskati nasred puta... – i time sam završio razgovor.
Otišli smo u jedan usamljeni kutak koji još nije bio zauzet. Poručili smo zeleni plamenviski (ipak ga poslužuju!) i razgovarali o o sebi. Od Amande smo saznali da dolazi iz magijske škole Rosewithe, najstarijoj u USA, da je u NY došla kod tetke preko raspusta.
- A šta ti je s majkom i ocem? – upitala je Pinky
Amanda je pognula glavu. Vidio sam da joj je bilo neugodno govoriti o tome, pa sam joj rekao da ne mora pričati o tome.
- Ne, uredu je... –rekla je tišim glasom.
- Ne moraš, ako te to pogađa. – rekao sam
- Moja majka je u tamnici u Bastlli...
- U Bastilli? – upitala je Pinky koja ima običaj da upada u riječ (što nekad zna izrazito nervirati)
- Da jer je... hmm... jer je ubila mog oca.
- Žao mi je – rekao sam
- No drago mi je u Bastilli, ali neće tamo zadugo ostati.
- Kako misliš? – rekao sam, zamijenišvi Nininu ulogu ispitivača.
- Moj otac je prorekao da ću je ja ubiti kad napunim 14 g. – uzdahnula je, te potom nastavila – a moj rodjendan će uskoro, što znači da... – tu je stala
- Što znači da ćes se uskoro suočiti s njom! – završio sam.
- To je tako strašno. – rekla je Pinky koja je izgleda tek sad postala zainteresovana za priču.
Nakon razgovora, i plesanja bilo je vrijeme da se vratimo u hotel. Razmijenili smo brojeve i obećao sam joj da ću je pozvati na rođendan kad budem znao gdje ću ga slaviti. Čekaj!!! Rođendan mi je sutra!! A ja još ništa nisam sredio. Požurio sam u hotel ka kontaktiram Ellie.
- Halo, Ellie je si li to ti? – rekao sam kada mi se neko napokon javio.
- Daj da pogodim... rezervisao si mjesto za rođendana u nekom baru ili nešta slično? – rekla je Ellie
- Zapravo, ne. – rekao sam razočarano.
- Znala sam, znala sam! – rekla je kao da je otkrila nešta važno
- Pa dobro... onda, šta da radim?
- Ništa se ne brini. Ja ću sve srediti samo budi sutra u 18h u Tehno Clubu, i povedi Ninu, ja ću ostale. – rekla je.
- Ali, kako...
- Tehno Club 18h, bye – rekla je te prekinula razgovor.
Šta li je sad smislila? I nervira me kada mi ljudi u pola razgovora prekinu vezu, i kad me drže u neizvijesnosti! No upravo zbog toga je ona u ovim situacijama komična... Otišao sam da spavam. Razmišljao sam o tome kako bi pozvao Adriana, Pemmu i ostale. Zašto bi rođendan slavio u Tehno Clubu? I sva ostala pitanja koja su me polahko i uspavala.
Ujutro sam se probudio svjež i spreman za novi dan. Stao sam pred ogledala i zažmirio i ... zamislio želju? Pa shvatio sam da zapravo i nemam želju. No dobro zamislio sam da mi ova školska godina bude najljepša i najmagičnija od svih ostalih. Javio sam Amandi gdje i u koliko sati da bude večeras. Pinky i ja smo se našli u parku. Čestitala mi je rodjendan i dala mi poklon. Bio je zamotan u ukrasni papir koji je mijenjao boje (a sve su bile drečave), osjetio sam da je težak. Kada sam otvorio bioje to dugi debeli lanac na kojem je objsešeno veliko 16. Mijenjao je bolu iz srebrene u zlatnu i imao neki dodatni sjaj. Bio je baš ogroman i pokazivao je luksuz koji koriste i reperi. Pogledao sam je a ona je blago porumenila.
- A zašto broj 16, zar ne znaš da mi je 15. rođendan? – upitao sam je.
- Pa izvini nisam znala da si ste ti i Adrian još dječica.
- Molim?! Ako tako misliš onda odoh u obdanište – rekao sam ljutito
- Dobrom hajde. Šalila sam se. Znam koji ti je rođendan nego...
- Nego šta?
- Otac mi je poklonio to za moj 16. rođendan. Nije mi se svidjelo, čisto pljugerski!
- Tatica želi da od svoje djevojčice napravi reperku, ha? – rekao sam je čepajući je za obraz.
- Daj, makar se pravi da ti se sviđa, pa ga onda prvom prilikom proslijedi. – rekla je
- Znaš šta? Zapravo se i osjećam kao da punim 16. Baš je loše biti najmlađi, uvijek zaostaješ za društvom (dobro, Adrian će tek u oktobru napuniti 15).
- Nemoj tako. Ja da sam željela ja bih se družila sa bebicam, ali godine uopšte nisu bitne. Pogledaj Amandu, ima 13 godina a već izlazi po elitnim klubovima gdje bi je mogli i silovati.
Ostatak dana samo proveli sređivajući se za rođendan. Sređujem se a i ne znam gdje idem, bolesno. Pinky je dala sve od sebe i napravila look koji ostavlja bez daha. Kosa joj je sad bila drečavo pink, a haljinica bez leđa, usne, maskara i sjena isto. Sva je gotovo svijetlila od drečavosti. Došli smo ispred Tehno Cluba i čeklai Amandu dok se nije pojavila. Imala je na sebi crnu suknicu s cool majčicom. Preko je stavila crnu maramu s crveni ružama, a jedinstvenom izgledu je doprinijela i trendi kapica na glavi. Dala mi je poklon i zamolila me da ga otvorim kasnije. Ustvari to je bila mala kutijica tako da sam je stavio u džep. Zakoračili smo unutra u nadi da ćemo ugledati nekog poznatog, ali ništa. I dalje su plesali neki napoznati ljudi, samo što je sada muziku vodio DJ. Prišao nam je neki čovjek.
- Jeste li vi Silver Ravenwolf? – upitao je
- Da ja sam.
- Molim vas ovuda.
Slijedili smo ga niz stepenice koje su vodile kat niže na kojem je isto bilo dosta ljudi, prošli smo pored njih i uz uski hodnik došli do prostorije koja je bila sva u crnom mermeru. U njoj je bio smješten kožni kauč, vazne bez cvijeća, par crnih slika i kamin, ugašen.
- Uzmite ovo i recite Dragon Head – rekao mi je te mi je dao posudicu s nekim sivim praškom. A sad kontam, prijenos kaminima!
Ušao sam unutra i tako i uradio. Zeleni plamenovi su poletjeli na sve strane, a ja sam samo mogao vidjeti Amandu kako se užasava. Vjerovatno joj je ovo iskustvo novo. Osjetio sm kako par trenutaka lebdim i onda sam odjednom izletio iz drugog kamina. Podigao sam se na noge i pogledao oko sebe. Bilo je jako mračno a u blizini sam mogao vidjeti obrise kamenih grobova, iako nije bilo mjesečine. Ubrzo su mi se pridržile Pinky i Amanda.
- Šta je ovo? – upitala je Amanda.
- Ovo nije Dragon Head, mislim da mi uopšte nismo tamo ni dospjeli...


P.S. Ovaj post je trebao biti objavljen jutros, ali izgleda da pomijeranje vremena objave ne radi kako teba.

ponedjeljak, 12.02.2007.

Tehno Club

Sjedio sam u restoranu i završavao s doručkom, a maloprije sam otkazao sobnu poslugu. Posmatrao sam par za stolom do. Izjavljivao joj je svoju ljubav. Joj, čudnog li mjesta za to, i to još za doručkom. Pa su počeli da se tope poljupcima. Juk. Otišao sam do sobe i potražio imenik. Došao sam do stranice na kojoj je pisalo ima Nina Dayv Davidson, moja najbolja frendica. Nazvoa sam taj broj i javio mi se prepoznatljivi glas:
- Halo, bolnica «Sveti Vid», izvol'te. – rekla je u šali.
- Hej Pinky!
- Baš osoba koju sam željela čuti.
- Htio sam ti reći...
- Ne, ne... ako misliš da mi se ispovjedaš kako ti je dosadno kod ćaknutog Adoganćeta i zanovijetalice Elize, onda nemam vremena
- Ma ne – rekao sam uz smiješak
- Daj, znaš da se zazam. Reci šta ima?
- Ma, znaš... Došao sam sa sestrom u New York.
- New York! To je super! – rekla je glasno.
- Da. Pa sam mislio kako bi bilo cool da se vidimo ili tako nešta.
- Ok, čekat ću te u Los Angelesu kod kuće, može?
- Zapravo, ja sam mislio da bi bilo bolje ovdje, rođendan mi je prekosutra, a ionako mi je putovanja preko glave.
- Ok. Nadam se da će me moji pustit jer sam već do sada zaslužila kazne dovoljne za svaki raspust do kraja života.
- Važi, pa mi javi.
Tako smo i završili razgovor. Spremio sam se i krenuo malo vani po ulicama u malu kupovinu. Teško je biti sam u tako velikom gradu, no i moja sis je tu, zar ne? Kao i obično, kraj augusta je preplavljen rasprodajama što znači da su butici i šoping centri krcati robolovcima. Prvo sam otišao do bankomata da provjerim stanje novca na kartici. Uuuuu cifra je ni više ni manje nego 6875,43 US! Ona je totalno odlijepila što mi je dala toliko novca. Naravno da neću potrošiti toliko novca, jer i ne mogu. Znači mogu kupovati što mi je volja, ali bi više volio i da je Nina samnom da mi predlaže u odabiru, ali preživjet ću. Jeftinije prodavnice su bile skoro prazne, a u nekima su čak i lutke ostale gole. Nije bilo baš izbora, pa sam otišao u malo skuplje. Izbor je bio ogroman, pa sam odlučio gledati samo rok odjeću. Nakon biranja i isprobavanja odjeće, najzad sam bio zadovoljan svojom kupovinom, ali ne i cijenom koja je iznosila 1350 US! Hajd' dobro sis će mi oprostiti. Stigao sam nazad u hotel s kesama, a recepcioner me je odmah dočekao s vijestima:
- Dobili ste poruku od gospođice koja sebe naziva Pinky. – rekao je.
- Dobro, preslušat ću je u sobi. Uostalom hvala.
Jedva sam dočekao da dođem do sobe, stvari sam bacio i uključio sekretaricu.
- Hej Wolfie, ipak stižem! Mami je trebala godina da me pusti i opet me je gnjavila time o pijanima izlascima. Provjerila sam u kojem si hotelu i rezervisala sobu do tebe. Jedva čekam da te vidim. Pusa
Bio sam sretan, ali i očekivao sam da će je pustiti, jer ona ima taj «dar» za nagovaranje. A zatim je iznenda došla druga poruka.
- Vidim da pozamašno trošiš moju karticu, pa samo da ti javim sad jer sam mislila da ti to bude iznenađenje. Ta kartica je ustvari tvoj rođendanski poklon! Koristi je kako treba i plati sebi hotel. Za nju sam morala čak 2 koncerta otpjevati. Ćao... hej i još nešta. Ako misliš da izlaziš predlažem ti Tehno Club, tu ti je društvo tvojih godina, a i iznenadit ćeš se time što ćeš vidjeti. Bye
Samo dva koncerta za 7000, vau. Pošto je dan protekao u izležavanju (al' se ja u posljednje vrijeme izležavam;)), navečer sam otišao u šetnju u Centralni Park. Imaju lijepih pingvina, a osim jih nema drugih životinja (ne brojeći ptičice) što je čudno.
Ujutru me probudilo jako lupanje o vrata. Mahinalno sam ustao i otvorio. Dočekla me je salva poljubaca koji su me doslovno oborili na pod.
- Ćao Pinky – rekao sam joj dižući se s poda.
- Joj sorry što sam te probudila. Tako sam te poželjela.
- Kakav je to pirs? – rekao sam nakon što sam primijetio njen pirsing na obrvi.
- Ma nije to ništa, imam i tatoo. – te mi je pokazala tribal na leđima. I dodala – Još s tim oboje svijetle po noći.
- Super, ne treba mi onda lampa u sobi. – rekao sam ironično
- Daj ne zezaj. – rekla je smijući se
Cijelo popodne smo pričali o raspustu, doduše ja sam svoje završio odmah nakon 10 minuta, dok je ona pričala o svojim pustolovinama, planinarenju, surfanju, bungee jumpingu i sl...
Na veče sam joj predložio da posjetimo Tehno Club, i u tome smo se i složili. Kada smo došli ispred uvidio sam da je to elitna ustanova. Ušli smo unutra. Na sve strane su plasali ljudi, neki su sjedili za šankom, a na bini su bili... niko drugi nego: Death Tokensi. Pa to je čarobnjačka grupa. Šta li oni rade ovdje. Vidio sam da ne sviraju na začaranoj gitari i klavijaturi već na normalnim instrumentima, što je zvuk činilo samo malo lošijim. Pinky se odmah dala u dens, a ja sam otišao do separeea da nam razervišem mjesto. Tamo sam sreo Kylla, tipa iz moje škole, moj dom, 7. godina. Nisam mogao da vjerujem kada sam vidio šta radi. Naime djevojci, s kojom je sjedio je isuo nekog napitka čija je bočica iz dobro poznate prodavnice - Weasellyjevi Čarorezi. Prišao sam mu i pozdravio ga te ga upitao šta radi:
- Ššššš o ovome nikome ni riječi! – rekao je
- Misliš na napitak?
- Ma ne, yo, jebo napitak to je sitnica.
- Već šta onda?
- Ma men, to da si me vidio ovdje. Znaš reperse ne moš' viđat u tehno klubavima svaki dan, kapiraš?
- Ok
Mada mi ništa nije bilo jasno, nikad neću shvatit takve kao on. Vratio sam se nazad i potražio Pinky. Pleasla je na sredini podijuma. Izvukao sam je iz gužve.
- Moram ti neš reći – rekao sam
- Vidiš da mixam ali kaži
- Sreo sam Kylla, kako koristi magiju, a i ovi Death Tokensi...
- Tokensi? Ko bi reko da su ovo uopšte oni. Zar im zvuk nije malo više smooth.
- Ma ne govorim ti o tome, šta rade čarobnjaci na ovom mjestu?
Pinky me je samo blijedo gledala.
- ...i nisu jedini. Većina nas je. – rekao je jedan glas iza nas
Okrenuo sam se i to je bila plavokosa djevojka.
- A ti si? – upitala je Pinky odmjeravajući je.
- Ja sam Amanda Harrison.

subota, 10.02.2007.

New York!?

New York!?

Let je bio proprilično ugodan jer je Michael ponio tople deke. Ellie se iživljavala na radiju šaltajući radio stanice, a ja sam polahko sklapao oči
dok nisam zaspao.
Jaka svjetlost me je probudila. Pogledao sam oko sebe i ugledao da se
nalazimo u nekoj šumici. Ellie i Michael su šeteli kraj obližnjeg drveta.
Primijetio sam da o nečemu važnom razgovaraju te sam se pravio da spavam i dobro načulio uši.
- ... nisam znala da je situacija takva. - rekla je Ellie
- Žao mi je. Kažem ti, nisam znao da je bila nevina. - pravdao se Michael
- Zar se makar nisi mogao suzdržati, jer smo još uvijek u vezi!- glasno je počela Ellie
- Šuti, probudićeš ga.
- Boli me ku**c za njega! Ti si sada važan! O tebi razgovaramo. Ona je maloljetna i to ti je kao da si je silovao!
- Daj začepi kurvo. Ti si ta koja se ševila sa Denizom! - posprdno će Michael
Ellie je glasno uzdahnula. Nisam imao pojma o čemu pričaju, ali samo sam znao da je ovo značio kraj.
- JEBI SE SKOTE! To te se ne tiče! Puši se! - rekla, zatim sam čuo da ga je opalila nogom, a on je vrisnuo. Pa izgleda da ga je pukla u ... znate već gdje.
Čuo sam kako je krenula prema auto, ali odjednom se je vratila nazad i glasno ga oplalila šakom po licu.
- To ti je za Evanessu! - rekla je te velikim koracima krenula prema autu.
Sjela je na prednje sjedište i skinula prsten s ruke te ga prema njemu bacila.
- I eto ti taj prokletnički prsten! A ja uzimam SVOJE auto!- rekla je te upalila ga i dala gas do kraja.
Digli smo se u zrak, a ja sam mogao čuti kako on očajnički viče "Kurvo, tebe želi svako ševiti pa šutnuti!" ili "Deniz je prava muškarčina! Dao ti je nogu odmah nakon što si mu popišila!"
Ellie je pojačala muziku do kraja i produžila pravo. Bio sam djelimično pogođen time što su njih dvoje raskinuli, jer su ipak bili zajedno 2 godine.
Šutio sam tako pola sata, a onda je ona progovorila:
- Ne moraš se praviti da spavaš, znaš. Do sada bismo i mrtve probudili.
- Pa nisam želio da... smetam.
- Ma znam, daj lezi i spavaj, skoro smo stigli...
No ja nisam mogao zaspati. Razmišljao sam o školskom duštvu, o Adrianu, Pemmi i Pinky, o profesorskim ispadima, o filchovim (pukni od smijeha) kaznama i sl.
Nakon pola sata lebdenja nad oblacima ugledao sam visoke zgrade, koje sam jako puno poželio - New York.
Ellie je aktivirala nevidljivost poršea te smo sletili pravo na raskrsnicu usred crvenog svjetla. Auta su vozila sa svih strana i zamalo nismo doživjeli sudar. Došli smo do parkirališta, Ellie je išla pravo na rampu te sam joj rekao:
- Nemoj zaboraviti da podigneš...
- Ne brini se, sama se diže - prekinula je
Nije shvatila da sam mislio na nevidljivost, a ne na rampu i prije nego što sam uspio išta reći spucala je pravo po njoj. Možete zamisliti kako je reagovao stražar. Počeo je da vrišti i da zove kolegu. Ellie se nagnula na prijed i samo rekla jedno Ups i nastavila pravo. Kad je našla mjesto skinula je sloj nevidljivosti.
- Pa zar to nisi mogla i prije da učiniš. - rekao sam
- Mogla sam, ali sad ovako imam besplatan parking. Vidiš. - rekla je namigujući.
Izvadila je moj kofer i svoju torbicu. Pošao sam da ga uzmen no ona je rekla "Stani". Uzela je jednu žvaku, prožvakala 3 puta i plunula na pod. Iz nje se odjednom svorio jedan mali čovječuljak!
- Wow - rekao sam - Odakle ti to?
- Pa nije teško kada ti je prijatelj najveći izumitelj lahko-stvorivih stvari. - rekla je ponosno.
- Mogu misliti kakav im je okus?
- Ne pitaj. - rekla je
Ušli smo u jednu visoku zgradu, svu obavijenu staklom. Zatim u lift. Ellie je pritisnula VIP dugme i ukucala neku dugu lozinku. Lift se pokrenuo i išli smo prema gore.
- Ovdje živiš? - upitao sam?
- Da, recimo da ovdje bend živi.
- Tvoj bend?
- Pa nego čiji.
Kada smo došli na vrh vrata lifta su se otvorila. Sada smo se nalazi kao u nekoj staklenoj kutiji. Bilo je 5 vrata. Prepoznao sam natpis Ellie na jednim vratima. Ona je krenula i stala roviti po torbici.
- O, ne! - rekla je odjednom
- Šta je bilo?
- Onaj jebeni kreten...
Shvatio sam o čemu se radi. Michael se nekako dokopao njenih ključeva ili nešta slično.
-Šta ćemo sad? - upita sam, s obzirom da ona nema rezervni ključ.
- Idemo u hotel. Tamo ću nazvati Deniza, i on će mi donijeti ključeve.
- A Deniz je...
- Član benda.
Dugo smo šetali do hotela, ali mi je štenja prijala s obzirom da sam ionako želio obići malo grad. Sve te silne prodavnice, reklame, ljudi i šta još ne... bio sam potpuno zaboravio duh New Yorka.
Hotel u kojem smo odsjeli je bio predivan. Uzeli smo sobu sa đakuzijem. Joj nisam ni znao koliko računa ima na svojoj kreditnoj kartici, a uostalom koliko kreditnih kartica i ima! Izgleda da se isplatilo što je postala pjevačica. Negdje oko ponoći je neko pokucao na vrata. Ellie je ustala i otvorila ih. Bio te to crnokosi visoki muškarac.
- Zdravo Deniz. Došao si. Uđi.
- Hej Ellie, ne bi da smetam... - rekao je
- Daj ne izmišljaj, ulazi! - konačno je rekla Ellie, no on je izgleda odmah dočekao.
Ušao je dnevnu i ugledao mene. Ellie je za njim došla.
- Ovo je moj brat Wolfie, ovaj Silver. - rekla je
- Drago mi je, ja sam Deniz.
Pozdravio sam se s njim. Bilo mi je jako neugodno biti s njim jer su oni, ovaj, spavali zajedno. Nakon kratkog upoznavanja sam saznao da i nije tako loš.
- Koju si školu završio? - upitao sam ga
- Umjetničku Akademiju - rekao je s ponosom.
- Ah, ne ne mislim na to. Ja sam idem u Hogwarts a ti?
- Molim? Gdje je to?
Ah, ne. Sad sam shvatio, pa on je bezjak. Mislio sam da su svi u bendu čarobnjaci, ali očito nisu. Pa to je onda sigurno bila i prepreka veze Ellie sa Denizom.
- To ti je negdje u Francuskoj - najzad je dobacila Ellie, uzela ga je za ruku i otišla s njim u sobu.
Otišao sam u kupatilo u đakuzi i odmarao se. Tu sam polahko i zaspao. Ujuto sam se probudio. Osjećao sam se tako hladno i mokro. Pa ja sam u đakuziju. Kako sam mogao ovdje zaspati! Izašao sam i na brzinu se obukao. U dnevnoj nije bilo nikoga. Pomislio sam da spavaju. Sjeo sam i pošao da uključim TV, ali sam spazio nekakvu poruku na njemu. Prišao sam i pročitao. Nisam mogao vjerovati svojim očima! Jednom sam vrisnuo od sreće. Poruka je glasila:

Wolfie vidim da si se raskomotio u kupatilu, a ja ću kao jadnica otići na vrh
neke zgrade da pišam. Deniz je krenuo samnom da mi čuva stražu, a usput
sam ti ostvila svoju kreditnu i čitav hotelski apartman. Za doručak se ne
brini jer sam ti zovnula kućnu poslugu da ti ga donesu u 10. U New Yorku
ostajemo do 31.08. Nadam se da znaš brinuti o sebi. Vidimo se za tvoj
rodjendan 27.08.

Ellie

P.S. Nemoj mi čitavu karticu potrošiti;)

Pročitao sam ga još dva puta. "Prava zabava tek počinje"- rekao sam to misleći na osobe koje jedva čekam da vidim!

P.S. Kao što ste vidjeli, malo experimentišem sa načinom pisanja i ovaj mi se
sviđa. Samo mi nastavite govoriti o tome šta predpostavljate da će se desiti
ili šta predlažete. Za likove ću vidjeti, ali ništa još ne obećajem. Još ne. Kiss

petak, 09.02.2007.

Sweet Escape?!

Cvrkut slavuja me je probudio. Lijeno sam se podigao i pogledao oko sebe i prepoznao moju ležerno raspoređenu sobu. Sunce je pržilo iza zasegnutih paravana. Ustao sam i pogledao na sat koji je pokazivao 7:00.
«Koji vrag mi je bio da ovako rano ustanem», rekao sam sebi i vratio se u krevet. No onda sam primijetio «Slavuji! Njih nema u Leonnisu.» Tek tada sam shvatio gdje se nalazim. «Pa u djedovoj kući sam. Kako sam mogao zaboraviti na tetkinu čaroliju «nek-se-svako-osjeća-kao-kod-kuće».
Ipak sam se izvukao iz kreveta uz to protežući se. Brzo sam se obukao i pokupio štapić. Zamahuo sam u prvcu kreveta i on se je počeo sam od sebe spremati, a pidžama savijati. Djed na dozvoljava da koristimo čarolije kod njega na njegovom privatnom otoku. Pa ne bi se moglo reći da je čitav njegov, jer nije uspio otkupiti jedan mali dio, a taj se potom ubrzo naselio, i tu je nastao mali gradić gdje i često idemo.
Sišao sam niz tople mramorne stepenice do kuhinje. Kuhinja je bila polu-prazna osim spremačice koja je pospremala stol. Očito je da su svi negdje otišli. Kada me je ugledala odmah me je pozdravila
«Dobro jutro gospodine Ravenwolf»
«Dobro jutro Elisa», rekao sam te potom sjeo za stol, «Da te pitam nešta?»
«Recite gospodine»
«Ti svakog zoveš po prezimenu?» rekao sam
«Da, gospodine» ushićeno je rekla
«I zapisuješ i pamtiš po prezimenu?»
«Pa da, ja mislim da je tako... gospodine»
«Pa kako onda razlikuješ sve te silne ljude u svom telefonskom imeniku?»
Nasmijala se a potom rekla «Pardon, veoma ste duhoviti gos-n»
Uzeo sam jednu jabuku i zagrizao je, Eliza je upravo završavala s uređivanjem kuhinje.
Ja: Eliza...
Eliza: Recite gospodine.
Ja: Gdje su svi nestali?
Eliza: A, gospodin Hufflegraff je otišao na poslovni sastanak u Ministarstvu Magije, a vaša majka i tetka, gopođa Ingrid i gospođa Ingrid su otišle u jutarnju šetnju po Južnom parku. A vaša sestra... Ne znam.
Ja: Šta je njima? Tako rano lete iz kuće...
Eliza: Ne znam, gospodine. Da li je to sve?
Ja: Jeste, možeš ići naravno.

Jutro je prošle beznačajno i dosadno. Čitav dan sam ležao na velikoj terasi ili u kući ili u stakleniku. Dosada tokom raspusta je bila toliko velika da sam želio samo spavati. Naveče za večerom smo se za stolom okupili svi... svi osim moje sestre Ellie. Djed je izgledao veoma umorno. Kada smo počeli sa večerom mama me je upitala
Mama: Silver znaš li gdje je tvoja sestra?
Ja: Nemam pojma, nisam je vidio čitav dan.
Djed (umorno): Otišla je samnom jutros u London i pokupila je sve stvari. Rekla je da se ništa ne brinete...
Mama: Molim?! Da se ne brinem! Pa nije me ni pitala, mislila sam da će izdržati makar do kraja augusta a da nigdje ne pobjegne.
Andora (tetka): Ne brini se Ceccy, ona je u tim godinama kada želi da se provodi.

Otišla je u London?! A meni nebi ni riječi rekla! Kako je mogla otići a da mi ni ne javi... Bio sam posve razočaran. Otišla je sa društvom da lumpuje, a ja ostajem ovdje da se pojedem od dosade. Otišao sam u svoju sobu. Soba je poprimila svoj stvarni izgled jer je tetka sigurno primijetila da to sve u kući zbunjuje. Iako je bio 24.08. počeo sem da pakujem stvari za Hogwarts. Ubrzo sam i zaboravio na bijes na Ellie jer su mi stvari i odjeća probudile stare uspomene na moje prijatelje koje trebam uskoro da vidim. A uskoro će i moj rođendan, ali džaba kad ću biti ovdje. Nije da ja ne volim biti ovdje, baš naprotiv, odvje se osjećam super, ali samo prvih 5 dana... Legao sam na krevet i zaspao...
Probudilo me je kuckanje. Pogledao sam sat koji je pokazivao 2:00. Kuckanje je postalo jače i pogledao sam kroz prozor. Od silnog iznenađenja zamalo nisam vrisnuo! Bila je to Ellie. Naglo sam otvorio prozor.

Ellie: Napokon!
Ja: Jesi li ti normalna! Šta radiš u ovo doba noći? I zar nisi trebala biti u Londonu?
Ellie (namigujući): Znači bio si ljubomoran, ha? Hajde daj stvari i upadaj.
Ja: Kakve stvari i gdje da upadam?
Ellie: Pa u auto, luđače.

Tek tad sam prmijetio da Ellie ne sjedi na krovu već na letećem Poršeu. Pogledao sam iza i Michael (Elliein dečko) mi je mahao.

Ellie: Hajde već jednom, ili želiš da sve redom probudimo? Ulazi, idemo u New York.
Ja: JESI LI TI NORMALNA! Pa što će mama reći na to? New York?! Je si li ti izgorela po glavi?
Ellie: Dobro, ako nećeš ne moraš. Meni je svejedno. Micheal kreni.
Ja: Ne, ček. Ok idem ja s vama.
Ellie: Onda upadaj manijače.

Dovukao sam svoj kofer i kroz prozor ga progurao na zadnji dio auta. Krenuo sam da izađem, ali sam se sjetio mačke.

Ellie: Ako tražiš Ingrid kod mene je u stanu...
Ja: Odakle to... ček... ti si znači sve isplanirala!
Ellie: Pa naravno, ja sam genije.

Udobno sam se smjestio na zadnje sjedište. Ellie je zatvorila prozor i Michael je dao gas. I dok smo se odaljavali od kuće vidio sam kako je neko upalio svjetlo na donjem spratu.


P.S. Izvinite što je preedug post, volio bi da mi kažete šta valja a šta ne, i da li vam odgovaraju duži ili kraći postovi.

Silver:-*

četvrtak, 08.02.2007.

The begining

Sve je počelo sa tim iznenadnim pismom koje je spasilo moje školovanje. Moje puno ime je Silver Leonard Ravenwolf, ali prijatelji me samo zovu Silver, a neki i Leo. Ravenwolf, dobro ste čuli i mogu vam reći da je historija moje porodice veoma duga. Iako je moja krv potekla iz kraljevske loze nisam čistokrvi čarobnjak i u moje stablo su upletene i druge rase. Kraljevi su se ženili nimfama i vilenjakinjama, a kraljice su često bile odane vampirima. Moj djed tvrdi da ta izmiješanost nije mana već prednost i predstavlja ogromnu koncentraciju moći u zadnjim rodovima, tj. u meni i mojoj sestri Ellie. Ona je starija od mene i svira u bendu The Gothical Legend. Često je po turnejama ta se rijetko uspijevamo vidjeti, no ona se trudi da uvijek dolazi za vrijeme praznika. Živim sa mojom majkom Cecilliom koja je porijeklom iz Francuske, gdje trenutno i živi. Posjedujemo, tako reći "porodičnu villu", iako moj otac već godinama živi bez nas. Njih dvoje su se razveli dok sam bio manji. Živio sam u Italiji, a zatim u Francuskoj gdje sam pohađao Beuxbatton školu samo jednu godinu. S dolaskom madame Maxime škola je počela primati samo djevojke, a ja i moj prijatelj Adrian smo ostali kratkih rukava. Adrian je postao moj prijatelj od mog dolaska u Leonisse. Poslali smo upis u Hogwarts, ali znali smo da nećemo moći ići u nj dok ne napunima 12 godina za drugu godinu, no 25. augusta stigao je neočekivani poziv. Još se sjećam sve te zbrke oko pripreme, jer smo imali premalo vremena da sve sredimo. A onda Hogwarts... mjesto o kojem nisam ama baš ništa znao, a i moj engleski je malo kačio. Ubrzo sam se sprijateljio sa dosta ljudi i kroz 4 godine stekao status "svačijeg najboljeg prijatelja". Trenutno sam uvijek u društvu i u meni mnogi vide savršenu osobu. No ja se ne osjećam tako, volim da razgvaram i uvijek "slučajno" naletim na temu koja svakoga interesuje. To sam vijerno pokupio od majke. I dan danas Hogwarts je misterija za mene. Zajedno sa društvom smo istražili dosta tajnih prostorija i tako smo nekoliko puta doveli vlastiti život u opasnost. A sad smo tu na pragu nečega novog, nečeg neočekivang, nečeg što se krije odmah iza ugla...

Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (4)
Ožujak 2007 (2)
Veljača 2007 (9)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis Bloga

Još jedan hpff, ali kao i svaki ima nešto svoje posebno... Blog će više biti baziran na život tinejdžera u hogwartsu nego na dešavanja koja su se stvarno dešavala u 6. knjizi

Brojač postavljen 9.2.2007.


Counters

Vidim da se svakim danom brojač povećava za barem 40 otkucaja, a niko ne komentira. Dajte please!

Opisi Likova

ME


Silver Leonard Ravenwolf
Nadimak: Wolfie, Leo
Dom: Hufflepuff,6.godina
Datum rođenja: 27.08.1991. (ali sam ipak dobio poziv iz hogwartsa prije vremena)
Obitelj:
-otac Lothar Azreaelius Ravenwolf
-majka Cecillia Leonessa Ingrid
-djed Amadegon Hufflegarff - Ingrid
-sestra Eleonora Rillianda Ravenwolf
Osobine: neograničeno druželjubiv (skoro non-stop okružen prijeteljima, zbog toga je skoro nemoguće uhvatiti ga nasamo), povjerljiv, iskren, šaljiv, ali isto i extravagantan, ponekad smotan...
Ljubimci: Posjeduje jako puno mačaka no u hogwartsu su mu dozvololi da ponese samo jednu (koja nosi u sebi još tri, hi hi;). Zove se Ingrid (po majčinom prezimenu) perzijska s crnom dlakom.
Muzika: Uglavnom sluša gothic muziku, no u početku Hogwartsa je slušao Elvisa Presleya jer nije znao za čaroliju koja može da pretvori obične CD u gramafonske polče (jer CD linije i sl. ne radi u Hoggiju); Evanescence, Nightwish, Within Temptation
Historija: Silver potječe iz engleske kraljevske porodice (eh da!), ali nažalost je njegova porodica zbačena s dvora. Sve se desilo kad se njegov pra, pra, pra dedo oženio za mladu vješticu, što njegova majka nije mogla preboljeti i poslala je vojsku da vješticu spale na lomači. No on to nije dozvolio i borio se sa njima. Nakon njegove smrti ona je odbjegla u Italiju sa nerođenim djetetom i zauvijek proklela ostatak kraljevske loze nasljednom bolešću (poznata kao hemofilija, a kraljevska porodica u svarnosti i posjeduje tu bolest!). Silver je živio u Italiji zajedno sa majkom i ocem dok se nisu razveli pa je dalje nastavio živjeti s majkom u Francuskoj (no razlog nije bio poznat, iako je njegova majka patila zbog toga). Tu je saznao kako njegova majka posjeduje vilenjačke krvi. Završio je jedan razred u Beuxbatonu sve dok škola nije postala samo ženski orijentirana (s tim da je na ravnateljevo mjesto došla madam Maxime). Sada pohađa Hogwarts.
Zanimljivosti:
- S obzirom da mu je jedna frendica iz djetinstva umrla na rukama (nakon što je bila podlegnuta cuciatus klervom) može vidjeti određene životinje koje mogu vidjeti samo osobe koje su vidjele nečiju smrt.
- Njegov štapić je napravljen od srebrene loze i posjeduje dlaku s repa krilatog jednoroga kojeg je naslijedio od djeda.
- Non stop je uz društvoj (kao što sam već rekao) i kada je sam osjeća se nesigurno i bez podške što ga trela da gricka nokte ili prstima prolazi kroz kosu
- Voli smišljati svakakve smicalice profesorima, a zbog toga su on i Adrian zamalo bili izbačeni iz Beuxbattona.

Porodica

Majka

Cecillia Ingrid
Ima 39 godina no izgjeda mnogo mlađe (zbog vilenjačke krvi)
Osobine: Pouzdana, druželjubiva i umjetnički nadarena
Ljubimci: Ona brine o silnim mačkama koje se nalaze u njenoj velikoj vili u Leonisu, Francuska
Zanimljivosti:
- Nakon razvoda preselila je u Francusku gdje radi kao umjetnica, a najviše voli slikavati pokretne slike prirode i mačke
- Veliki je ljubitelj mačaka, što nije ni čudo
- Svake sedmice šalje Silveru košaru punu Lila-trešnji

Otac
Lothar Azreaelius Ravenwolf
Ima oko 42 godine
Osobine: Nakon razvoda je postao tajanstven, ali tokom svakih praznika šalje poklone svojoj djeci
Zanimljivosti:
- Lothar je čuveni alhemičar koji pravi napitke vrhunske kvalitete, no specijalizirao se za protu otrove
- Zbog toga nije ni čudo da je dok su živjeli u Italiju kuća uvije bila kuna kotlića, bočica i guste pare.

Sestra

Eleonora Rillianda Ravenwolf
Nadimak: Ellie
Datum rođenja: 16.12.1988.
Osobine: Razumna, šaljiva, iskrena i ultra cool
Ljubimci: Pored mačaka (koje su uglavnom porodična tradicija) posjeduje i crnog feniksa sa par zlatnih perki na repu kojeg je dobila kao poklon od oca (a gdje meni takav poklon?!)
Muzika: Luda je za punk/rock muzikom, a preferira bendove poput Green Day, HIM, Blink 182, RHCP i Good Charlotte.
Zanimljivosti:
- Završila je Beuxbatton školu sa najvišim ocjenama
- Iako su joj govorili da bi mogla biti izvrsna aurorica ili ministrica, ona se opredijelila za muziku. Svira u svom bendu The Gothical Legend i time je ostvrila svoj san da postane pjevačica.
- Ima stan u Londonu i New Yorku, ali najviše voli provoditi vrijeme kod mame u Leonnisu

Djed
Amadegon Hufflegarff - Ingrid
Djed s mamine strane
Osobine: Druželjubiv i uvijek popušta, posjeduje onaj zagonetni smješak;)
Zanimljivosti:
- Živi na jednom malom ostrvcu u svom zamku (iako on govori da pretjerujemo, ali stvarno je velika utvrda da je možemo slobodno zvati zamkom)
- Za vrijeme praznika odemo kod njega nakratko, a poslije nam bude žao što smo se ikako vraćali
- Kod njega se nalazi svo blago koje je naša porodica stekla kroz godine




Adrian Jakuoe
Dom: Hufflepuff,6.godina
Datum rođenja: 13.08.1991.
Osobine: Voli smišljati smicalice, ponekad je jednostavno neozbiljan, no uvijek je spreman pomoći i totalno je cool; i da općinjen je ženskim tijelom i ponekad ima buuujnu maštu;)))))
Ljubimci: Imao je zmiju koja je jela začaranu mišiju hranu i time je porimila mišiji izgled, no te fore ne pale ovdje;/
Muzika: Nightwish, Evanescence, The Who, a ponekad voli slušati i PusyCatDolls i BlackEyedPeas
Zanimljivosti:
- Išao je zajedno sa mnom u školu u Beuxbatton, a nakon toga su ga roditelji htjeli poslati u Durmstrang, ali ih je ipak uvjerio da pođe samnom u Hogwarts
- Nakon što je prosuo nekoliko profesora nije mogao ni da odoli Snapeu, pa je u trećoj godini postavio čarobni tepih, koji osobu koja hoda po njemu pokazuje nagu, no kada je Pemma saznala za njegov plan nekako je uspjela smanjiti djelovanje i prikazati osobu u donjem vešu. I tako je on postavio tepih na sred dvorane (kako ga niko nije primijetio??), neki učenici koji su slučajno prešli preko njega bi bili prikazani polunagi (Pensy Parikson je čak nakon toga htjela posuditi tepih za privatni party), no kada je Snape prešao preko njega svi su prsnuli u smijeh, no on nije to ni shvatio već je gledao oko sebe. Sreća da je nije bilo ostalih profesora jer bi Adrian sigurno izletio iz škole, i sreća da mu je otac najbolji prijetelj Ministra Magije, i da ne zaboravim sreća da je Pemma uklonila malo djelovanja tepiha, no neki učenici se klade da su samo na djelić sekunde vidjeli njegov «ponos»


Ninana Dayv Davidson
Nadimak: Nina, Pinky
Dom: Hufflepuff,6.godina
Datum rođenja: 20.09.1990.
Osobine: Šaljiva, iz svega pokušava napraviti nešto smiješno, to je mnogo puta pomoglo, ali i odmoglo; uvijek rješava svađe i pomiruje ljude
Ljubimci: Trenutno ih nema, ali voljela bi da nabavi pink pufnicu
Muzika: RHCP, Guns'n'Roses, Ramones, Sex Pistols
Zanimljivosti:
- Glavna je u društvu za smišljanje šala, no oni koji je ne poznaju mogu sve pogrešno protumačiti:/
- Porijeklom je iz SAD i isključivo fura zapadnjački stil života, što se i nije moglo lahko uskladiti sa Hogwartsom
- Otac joj je reper :(, a majka bivša manekenka (tipični hollywoodski spoj)


Kylle Stilles
Dom: Hufflepuff, 7.godina
Osobine: Opušten i na život gleda kao neobavznu obavezu, voli djevojke
Muzika: Rap i Hip-hop
Zanimljivosti:
- Smatra sebe vođom hiphop ganga u školi i smeta mu Hogwartsa čarolija protiv elektoničkih uređaja
- Kažu da ga se može vidjeti Londonu kako nosi radio na ramenu, i u društvu repa
- Skoro sve djevojke se vrte oko njega




Pemmela Versacii
Nadimak: Pemma
Dom: Gryffindor,6.godina
Datum rođenja: 14.02.1990.
Osobine: Društvena i ponekad komplikovana osoba, razumije druge, ali drugi ponekad ne razumiju nju; graciozna je i eleganta; zalaže se za zaštitu životinja
Ljubimci: Mačak Leo (rođendanski poklon od Silvera)
Muzika: Evanescence, Evanescence i samo Evansecence!
Zanimljivosti:
- Otac (italijan) joj je poginuo kao auror, a njena majka (engleskinja) je zauzela njegovo mjesto
- Planira postati aurorica kako bi osvetila svog oca
- Uvijek nekako uspije nabaviti flašu plamenviskija;)
- Organizuje tajne partyje u Sobi Potrebe


Harry Potter
6. godina
Dječak koji je preživio... Veoma je hrabar i mislim da je rođen pod sretnom zvijezdom. Iskreno ne bih volio biti na njegovom mjestu jer je stvarno prokleto biti poznat po toj činjenici. Ima problema sa iskazivanjem osjećanja i povučen je. Često se iskaljuje na prijateljima. Slabo se viđamo.


Hermione Granger
6. godina
Najuspiješnija na godini. Hodao sam s njom u trećem samo 2 sedmice nakon što smo raskinuli jer je bila previše stidljiva. Uporkos tome ona i dan danas dođe da me pita za neki savjet u vezi sa muškarcima. Može se reći da smo otprilike dobri prijatelji.


Ron Weaselly
5. ili 6. godina ne znam sigurno, ali ipak mislim da je 6. jer je prilijepljen uz Harryja non-stop.
O njemu nemam pojma, ali znam njegovu braću koja su cool...




Stella Monaghan
Dom: Slytherin, 6.godina
Osobine: Veoma je privlačna i zgodna, ali pomalo zlobna. Neki kažu da je umišljena i sponzoruša, ail meni ne izgleda tako. Jako je ambiciozna.
Muzika: Tehno, sa pomalo rocka i popa
Zanimljivosti:
- Na prvi pogled bi se reklo da je velika feministkinja, no ustvari nije i propagira slobodnu volju
- Otac joj je poslao majku u Azkaban nakon što je saznao da je ona smrtonoša, gdje je i umrla. I od tada ga mrzi iz dna duše.
- Poznaje mnogo tajnih lokacija u Hogwartsu
- Njen pra-pra djed je Krvavi Baron!



Draco Malfoy
6. godina.
Mnogima ide na živce, ali meni ne. Iako se na kilometre vidi kolika je ulizica i kukavica mi smo u dobrim odnosima, dok ga Pemma izbjegava nadaleko i naširoko.




Deenson Utter Bradway
Dom: Ravenclaw, 6.godina
Osobine: Totalno umišljen, voli da krade tuđe stvari te da ih potom urekne, misli da može imati svaku djevojku u školi i da je faca, e pa NIJE.
Tip me totalno nervira. Sprda se sa drugima, a misli da je neko i nešta. Pa neće moći još dugo

Profesori i ostali...


Amanda Harrison
Ima 13 godina.
Živi u SAD i pohađa Rosewhite školu magije.
Njena majka je ubila njenog oca nakon što je on prorekao da će je Amanda ubit iako ne znam zašto bi kćerka ubila svoju mamu, a po najmanje zašto je ona ubila svog muža, a ne svoju kćer (ako će je ova već ubiti), ali to vjerovatno neću ni saznati pošto mi je neugodno postavljati takva pitanja.

Blogovi koje čitam

(.....besmrtnici.....)
Grim Reaper was Here!!!
Intimni dnevnik jedne gospođice;)
Morrigan
Tajne Megalisije

HPFF

Melody Jones
Amanda Harrison
Different Hogwarts