- Dra-agom-ije... ovaj... ja sam Wolfie, ovaj Silver. – zamucao sam.
- Kako to misliš? – odmah je razbojnički počela Nina koja ne voli nejasne stvari.
- Ovaj klub je poznat po tome što u njemu izlaze tinejdžeri magijske populacije. – rekla je Amanda
- Pa zašto onda se onda ne koristi magija, i magični inastrumenti i razne stvari kao i u pravim magic klubovima? – nastavila je Nina (Pinky).
- Pa to bi bilo preočito. Osim toga ovdje izlaze i ljudi ne magijske polulacije, ovaj, bezjaci.
- Možeš misliti kako je cool kad ovdje plešeš, a nisi ni svjestan da su sve oko tebe čarobnjaci. – napokon sam prozborio.
- Pa da.
- Pa onda kad smo sve riješili, ja sam Ninana Dayv Davidson, ali prijatelji me zovu Pinky.
- Znači li to da smo sad prijatelji? – upitala je Amanda
- Naravno! Hoćemo li do separeea, ja ne namjeravam ćaskati nasred puta... – i time sam završio razgovor.
Otišli smo u jedan usamljeni kutak koji još nije bio zauzet. Poručili smo zeleni plamenviski (ipak ga poslužuju!) i razgovarali o o sebi. Od Amande smo saznali da dolazi iz magijske škole Rosewithe, najstarijoj u USA, da je u NY došla kod tetke preko raspusta.
- A šta ti je s majkom i ocem? – upitala je Pinky
Amanda je pognula glavu. Vidio sam da joj je bilo neugodno govoriti o tome, pa sam joj rekao da ne mora pričati o tome.
- Ne, uredu je... –rekla je tišim glasom.
- Ne moraš, ako te to pogađa. – rekao sam
- Moja majka je u tamnici u Bastlli...
- U Bastilli? – upitala je Pinky koja ima običaj da upada u riječ (što nekad zna izrazito nervirati)
- Da jer je... hmm... jer je ubila mog oca.
- Žao mi je – rekao sam
- No drago mi je u Bastilli, ali neće tamo zadugo ostati.
- Kako misliš? – rekao sam, zamijenišvi Nininu ulogu ispitivača.
- Moj otac je prorekao da ću je ja ubiti kad napunim 14 g. – uzdahnula je, te potom nastavila – a moj rodjendan će uskoro, što znači da... – tu je stala
- Što znači da ćes se uskoro suočiti s njom! – završio sam.
- To je tako strašno. – rekla je Pinky koja je izgleda tek sad postala zainteresovana za priču.
Nakon razgovora, i plesanja bilo je vrijeme da se vratimo u hotel. Razmijenili smo brojeve i obećao sam joj da ću je pozvati na rođendan kad budem znao gdje ću ga slaviti. Čekaj!!! Rođendan mi je sutra!! A ja još ništa nisam sredio. Požurio sam u hotel ka kontaktiram Ellie.
- Halo, Ellie je si li to ti? – rekao sam kada mi se neko napokon javio.
- Daj da pogodim... rezervisao si mjesto za rođendana u nekom baru ili nešta slično? – rekla je Ellie
- Zapravo, ne. – rekao sam razočarano.
- Znala sam, znala sam! – rekla je kao da je otkrila nešta važno
- Pa dobro... onda, šta da radim?
- Ništa se ne brini. Ja ću sve srediti samo budi sutra u 18h u Tehno Clubu, i povedi Ninu, ja ću ostale. – rekla je.
- Ali, kako...
- Tehno Club 18h, bye – rekla je te prekinula razgovor.
Šta li je sad smislila? I nervira me kada mi ljudi u pola razgovora prekinu vezu, i kad me drže u neizvijesnosti! No upravo zbog toga je ona u ovim situacijama komična... Otišao sam da spavam. Razmišljao sam o tome kako bi pozvao Adriana, Pemmu i ostale. Zašto bi rođendan slavio u Tehno Clubu? I sva ostala pitanja koja su me polahko i uspavala.
Ujutro sam se probudio svjež i spreman za novi dan. Stao sam pred ogledala i zažmirio i ... zamislio želju? Pa shvatio sam da zapravo i nemam želju. No dobro zamislio sam da mi ova školska godina bude najljepša i najmagičnija od svih ostalih. Javio sam Amandi gdje i u koliko sati da bude večeras. Pinky i ja smo se našli u parku. Čestitala mi je rodjendan i dala mi poklon. Bio je zamotan u ukrasni papir koji je mijenjao boje (a sve su bile drečave), osjetio sam da je težak. Kada sam otvorio bioje to dugi debeli lanac na kojem je objsešeno veliko 16. Mijenjao je bolu iz srebrene u zlatnu i imao neki dodatni sjaj. Bio je baš ogroman i pokazivao je luksuz koji koriste i reperi. Pogledao sam je a ona je blago porumenila.
- A zašto broj 16, zar ne znaš da mi je 15. rođendan? – upitao sam je.
- Pa izvini nisam znala da si ste ti i Adrian još dječica.
- Molim?! Ako tako misliš onda odoh u obdanište – rekao sam ljutito
- Dobrom hajde. Šalila sam se. Znam koji ti je rođendan nego...
- Nego šta?
- Otac mi je poklonio to za moj 16. rođendan. Nije mi se svidjelo, čisto pljugerski!
- Tatica želi da od svoje djevojčice napravi reperku, ha? – rekao sam je čepajući je za obraz.
- Daj, makar se pravi da ti se sviđa, pa ga onda prvom prilikom proslijedi. – rekla je
- Znaš šta? Zapravo se i osjećam kao da punim 16. Baš je loše biti najmlađi, uvijek zaostaješ za društvom (dobro, Adrian će tek u oktobru napuniti 15).
- Nemoj tako. Ja da sam željela ja bih se družila sa bebicam, ali godine uopšte nisu bitne. Pogledaj Amandu, ima 13 godina a već izlazi po elitnim klubovima gdje bi je mogli i silovati.
Ostatak dana samo proveli sređivajući se za rođendan. Sređujem se a i ne znam gdje idem, bolesno. Pinky je dala sve od sebe i napravila look koji ostavlja bez daha. Kosa joj je sad bila drečavo pink, a haljinica bez leđa, usne, maskara i sjena isto. Sva je gotovo svijetlila od drečavosti. Došli smo ispred Tehno Cluba i čeklai Amandu dok se nije pojavila. Imala je na sebi crnu suknicu s cool majčicom. Preko je stavila crnu maramu s crveni ružama, a jedinstvenom izgledu je doprinijela i trendi kapica na glavi. Dala mi je poklon i zamolila me da ga otvorim kasnije. Ustvari to je bila mala kutijica tako da sam je stavio u džep. Zakoračili smo unutra u nadi da ćemo ugledati nekog poznatog, ali ništa. I dalje su plesali neki napoznati ljudi, samo što je sada muziku vodio DJ. Prišao nam je neki čovjek.
- Jeste li vi Silver Ravenwolf? – upitao je
- Da ja sam.
- Molim vas ovuda.
Slijedili smo ga niz stepenice koje su vodile kat niže na kojem je isto bilo dosta ljudi, prošli smo pored njih i uz uski hodnik došli do prostorije koja je bila sva u crnom mermeru. U njoj je bio smješten kožni kauč, vazne bez cvijeća, par crnih slika i kamin, ugašen.
- Uzmite ovo i recite Dragon Head – rekao mi je te mi je dao posudicu s nekim sivim praškom. A sad kontam, prijenos kaminima!
Ušao sam unutra i tako i uradio. Zeleni plamenovi su poletjeli na sve strane, a ja sam samo mogao vidjeti Amandu kako se užasava. Vjerovatno joj je ovo iskustvo novo. Osjetio sm kako par trenutaka lebdim i onda sam odjednom izletio iz drugog kamina. Podigao sam se na noge i pogledao oko sebe. Bilo je jako mračno a u blizini sam mogao vidjeti obrise kamenih grobova, iako nije bilo mjesečine. Ubrzo su mi se pridržile Pinky i Amanda.
- Šta je ovo? – upitala je Amanda.
- Ovo nije Dragon Head, mislim da mi uopšte nismo tamo ni dospjeli...
P.S. Ovaj post je trebao biti objavljen jutros, ali izgleda da pomijeranje vremena objave ne radi kako teba.
Post je objavljen 13.02.2007. u 19:25 sati.