ponedjeljak, 23.06.2008.

Zagrob – zbirka hrvatskog horora

Izdavač: Mentor (2006.)
Opseg: 240 str. ; 20 cm. (tvrde/meke korice)
Isti članak izašao u online NOSF magazinu - br.26/27, koji se besplatno može skinuti sa dotične stranice (samo 2, 57MB)...

Mislim da neću izmišljati toplu vodu ako kažem da horor kao žanr u filmskom, a još više u književnom smislu ne postoji (izuzmimo sada jedine horor autore kod nas Viktoriju Faust i Mislava Pasinija, jer oni djeluju kao neke anomalije) u Hrvatskoj.
Hrvatski horor film žalosno je reći počiva na fenomenalnom ''Izbavitelju'' (1976) Krste Papića i jako zabavnom SF/Trashu ''Gosti iz Galaksije'' (1981), dok svi ostali filmovi (Mor (1992), Krvopijci (1989) i pogotovo žalosni remake/sequel ''Infekcija'' (2003)), nisu niti zaslužili spomena.
Dok su SF i Fantasy žanr bili na ovom području uvijek rado prihvaćeni još tamo od sredine 60-tih godina prošloga stoljeća u pisanom smislu horor žanr je uvijek bio zanemaren, pa je zato jako teško uopće razglabati o toj grani književnosti u Hrvata. No, pojavom ove knjige dobili smo dokaz da se i taj žanr polako budi iz svoje dugogodišnje hibernacije.

Ovo je prva prava horor zbirka priča, ako ne računamo i ''Vampirske Priče'' iz 2006 godine, i sam projekt je bio veliko osvježenje na ovim prostorima. Ja sam sam bio oduševljen što ću imati prilike pročitati nešto što su domaći autori napisali. E, pa nakon što sam pročitao dotičnu zbirku moj dojam je dvojak…zašto?...pa najbolje je da krenemo u recenziju svake priče ponaosob od autora do autora:

Danijel Bogdanović – priča ''87. kilometar'' (str.11 - 59)
- iako ideja same priče ima jako dobrih strana sama fabula je u nekim dijelovima pre razvučena i nedorečena što kvari dojam u mnogo čemu, pa tu kao da imamo razvodnjenu epizodu ''Creepshowa 2'' (1987)…jednostavno imam dojam da se je moglo i bolje


Irena Rašeta – priča ''Cabrón'' (str. 61- 73)
- tečno napisana, sa početkom, sredinom i krajem. Dok sam čitao njenu priču dobio sam realnu i vrlo opipljivu sliku New Orleansa i vudu ceremonija, no ono najbolje kod svega toga jeste sam kraj koji je dinamičan, jezovit i napet kao da čitam neku od najboljih epizoda ''Zone Sumraka''….svi oni koji su voljeli '' The Serpent & Rainbow'' (1988) voljet će i ovu vudu priču


Zoran Krušvar – priča ''Štićenici'' (str. 75 – 92)
- najbolje napisana priča sa jakim gotičko-vampirskim štihom u što je najvažnije hrvatskom okružju. Karakterizacija likova odlično napravljena, prazni hod priče ne postoji. Eh, da je Hammer producija još živa, onda bi sigurno angažirali Vincenta Pricea u ulozi oca Benedikta, a Krušvar bi slobodno mogao proširiti ovu priču za scenarij…


Darko Macan – priča ''Dvorište Okupano Suncem'' (str. 93 – 105)
- moram priznati da sam od njega očekivao više i bolje, ali izgleda da je najveći problem (i veliki minus) ove kompleksne priče bio taj što je autor predočio radnju sa gledišta svoje glavne junakinje i to doslovno se stavivši u položaj da on (muški autor) razmišlja kao žena (što je prema mom iskustvu u hrvatskoj književnosti jako loša kombinacija…čitaj isti, ali mnogo gori slučaj se dogodio Anti Tomiću u njegovom ''Ljubav, struja voda i telefon'' ) pa tako monolozi izgledaju trivijalno…


Ivan Dokaza – priča ''Glad'' (str. 107 – 117)
- početak jako zanimljiv, ali što se priča bliži kraju ta početna jačina napisanog se brzo izgubi i upada nažalost u kolotečinu...


Dubravko Soher – priča ''3 Mačke i…'' (str. 119 – 122)
- najslabija priča…a moram biti iskren da nisam baš shvatio poantu napisanog


Snježana Novaković – poezija ''Vučje Bratstvo'', ''Predskazanje'' i ''Premladi – Premrtvi'' (str. 123 -130)
- slatko, tmurno i vrlo neobično… Najveća pohvala na ideji.


Dario Rukavina – priča ''Gospodar Gore'' (str. 131 – 138)
- solidna priča, ali ništa više od toga. Priča je tečna, sa pokojim nepotrebnim dijalogom, no najveći plus priči ide lijepo sparivanje radnje sa istarskim narodnim legendama…


Tatjana Jambrišak – priča ''Kaput od Ljudske Kože'' (str. 139 – 148)
- evo još jedne jako slabe priče, sa jako konfuznom radnjom (u tome prednjači kraj)… Veliki minus priči ide zbog toga što sam dobio dojam da je autorica previše gledala ''Jeepers Creepers'' (2001) pa je dijelove filma jednostavno prebacila u pisanu formu.


Parsifal Pogan – priča ''Vodeći ljubav s vinom u snijegu prolivenim…'' (str. 149 – 157)
- da je priča bila kraća bolje bi funkcionirala, a ovako je sve solidno napisano u jako zanimljivoj morbidnom rečeničnom nizu. Priča spada u sredinu ove zbirke.


Igor Mavrin – priča ''Zombie TV®'' (str. 159 – 170)
- vidi se da je autor potkovan u svim segmentima koji imaju veze sa horor žanrom. Iako nije najbolje napisana priča jako je blizu tom vrhu. Radnja se lako mogla izvući iz okvira kratke priče u nešto duže okrilje romana ili barem novele, a to je i najveći plus Igorovog narisanog uratka.


Tvrtko Štuka – priča ''Prva Krv: Vjenčanje u Bijelom'' (str. 171 – 173)
- kratko i dopadljivo, ali ipak upada u slabije priče ove zbirke. Nedorečeno…


David Kelečić – priča ''Ženska Glavo'' (str. 175 – 187)
- evo još jedne odlično napisane priče. Imam dojam da je autor dobro istražio povijesne činjenice pa su mu zato likovi (k vragu…bih li ih uopće mogao tako nazvati?) vrlo živopisni i realistični. Uz to evo jedan od rijetkih primjera kako muški autor može samoga sebe staviti u položaj žene (ovdje je slučaj čak više žena odjednom!!) a da to odlično funkcionira. Kelečić ne dozvoljava da mu konverzacija među likovima ode u trivijalnost i sve teče bez ijednog viška u rečenici kao po špagi. Macan bi mogao mnogo toga naučiti od Davida, ali i Ante Tomić i to bez obzira što su oba renomirani i vrlo cijenjeni autori.

Iva Šakić Ristić – priča ''Krv i Pijesak'' (str. 189 – 222)
- iako dobro napisana ovo je priča koja mi je najmanje sijela (ne to ne znači da je priča imalo loša...dapače), ali i pitanje je da li uopće spada u ovu zbirku. Inače veliki plus jeste metaforika koja se proteže u svakoj stranici, a koja samo realističnije prikazuje junakinju priče. Inače većina ljudi su mi baš za ovu priču rekli da im je ova priča najbolja u zbirci i da je Iva istinski autor za kojeg će se još čuti. Ja sam ne sumnjam u to…ali stoji moj zaključak da nije među mojih naj 5 u ovoj zbirci.


Da zaključim:
- sve u svemu solidna zbirka horor priča kojoj kvaliteta od priče do priče varira (možda je bio slab odaziv na natječaj, pa sa tim zna doći i pad kriterija), no zato bih istakao da je ovo tek prva (nadam se ne i zadnja), a prvi se mačići u vodu bacaju. Mislim da će svatko naći nešto za sebe (a možda ona priča koja meni nije baš bila zadovoljavajuća, nekome će biti dobra…sve je to stvar ukusa zar ne?). Uz četiri najbolja autora u ovoj zbirci – Rašeta, Krušvar, Mavrin i Kelčić, trebao bih ubrojiti i vrlo posebnog gosta ove knjige Ota Oltvanjija sa svojim esejem ''Posečen na Papir'' (str. 223 – 233), koji se odlično osvrnuo na horor žanr u književnosti i sa tim napravio presjek tog žanra uopće (a ja sam sam dobio dosta preporuka knjiga koje bih trebao pročitati).

Zagrob je zbirka koja zavređuje biti pročitana.
(isto tako i cijeli NOSF mgazin, kao i njegovi prijašnji brojevi u kojima ćete uvijek naći barem nekoliko odličnih i zanimljivih tema). Uskoro stiže i novi broj...

Sljedeći post je prava delicija i zato ga nemojte nikako propustiti...