naslov na g


htio sam napravit naslov na g, al nijedna besmislena riječ mi nije na um pala. trenutno sam zbunjen, i nisam reka fala maloj jer se iz ludare vratila samo da bi meni sladić platila. prokleto je vruće i ljepim se za stol najrađe bi sada leža negdje gol. al meni se piše, meni se sklada, želim vam reći da nisam ka klada. nego bi vika nego bi skaka u vodu i noge namaka. teško spavam i muče me sni ponekad loši ponekad divni. ovaj zadnji mi je posebno drag jer u njemu sam i ja ostao nag. bio sam na plaži i sunčao but kada sam slučajno pogleda u kut iz kojeg se ona smijala plaho i odmah sam znao da bum ju jaho. da bi došao do tuša moram proći kraj nje. iz ruksaka vadim trešnje i krećem prema tušu, osjećam da joj srce lupa, osjećam joj dušu. gledam ju ravno u oči i uzvraćam osmijeh, a na umu mi grijeh i samo grijeh. 'mogu li mladu damu ponuditi trešnjama? enšuldigung ih habe niht feršten.' oh švabica kako krasna pojava ka da sam u kladari i da mi stiže dojava. ima prekrasne cicke, a dupe još i slađe, oko 30 ima, al izgleda mlađe. 'zi zind ajne šene dame' bilo je dosta da stavi ruku na me, a drugom uzme trešnju i pohotno ju zagrize. nisam više znao što učiniti od straha, al poskočio je veseljko i ostavio ju bez daha. čika spasoje stiže u zadnji trenutak dok ona stavlja trešnju u svoj skriveni kutak. igra se njome, na peteljci ju drži, a ja ne primjećujem da me sunce prži. primakla se k meni stisla jako blizu 'ih vil dajn cunge iberal spirn, ih vil dir ajnen blazn' mila majko što ova od mene oće, možda bi htjela neko veće voće. ustajem naglo i trčim na svoj ručnik, zavirujem pod njega i vadim njemački rječnik. listam što je cunge spirn, to bi bilo jezik osjetiti, a što je blazn, ajme popušiti. skupljam stvari i brzo trčim k njoj i veseljko se zadimio kao neki stroj. primam ju za ruku i vučem prema stanu, al objašnjava mi da smo bliže njenom apartmanu. goli smo bili za trenutak dva, al zazvoni budilica i trgne me iz sna...
- 17:52 - veseljko je sretan jer je (24) - vjeverica uspio zadovoljit jednim udarcem - #

dunjasto nešto


kad čujem tu pjesmu ili samo stih istoga trena ja pomislim na njih. njene cice su divne njene cice su sjajne. ona je oličenje djeve bajne. vodio sam ju i išli smo dugo, hodali bosi i trčali prugom. krali trešnje putem i kidali cvijeće sve dok nas nije vidio neki rođo. 'stante tamo sunce li vam jebem' uzme kolac i potrči za nama preko livade pune ciklama. bježali smo mi sve do jednog plota i tamo joj se suknja u neku žicu smota. pala je ko kruška, zveknula je jako, ja pobjega u šumu, najbolje je tako. sjetio se priče iz partizana 'ne okreći se sine' ako je galama nego samo bježi kolko noge nose bio iza tebe peder, magarac il ljute ose. ulovio ju rođo i prebio cijelu, slomio joj obje noge i ruku lijevu.

njen stari me tražio i njena brata dva, ja odselio u grad i poput žonglera izmicao pogledima upitnim i stranim. živio sam tako ispraznim životom koji žudio je za njezinom ljepotom. zvao sam često u svoje rodno selo, raspitivao se kako je i dal me mrzi. htio sam se vratiti, al sram mi nije dao, a znam i kolko su meci brzi. sretoh ju u gradu nakon par mjeseci. rane joj zarasle u kosi joj umeci. izgledala je krasno i sjajila se bila s ona dva-tri zuba i slomljenih tetiva. prišla mi je sporo sa smiješkom na licu i rekla svom tati 'ček da pozdravim propalicu. oprosti za ovo moram zbog njih tako' reče mi tiho, skoro sam zaplako 'al znaj, da budemo na čisto, u onom trenutku ja učinila bi isto'.
- 15:39 - veseljko je sretan jer je (22) - vjeverica uspio zadovoljit jednim udarcem - #

dingi lingi


sreo sam je sinoć nakon godinu dana. u ruci joj sladoled u torbici banana. nisam moga vjerovati da ću i to dočekati, žena 150 kila kaže 'ajmo negdje večerati! nisam jela od 6 popodne, a već je 9 sati' kaže 'evo možemo i ovdje!'. sjedne ona tako i odma razvali stolicu, konobar donese drugu ona kaže 'moliću lijepo donesite mi ovo ono 15 16 redova' pojela bi govno majke ti kolko more jesti, gledam kako maže kako tanjure čisti, gledam kako nakon svega umače i kruva u moj tanjur. riga mi se, a usta su mi suva. onda i kavu jedno 2 sata ispijala i pričala mi šuplje priče. glasno se smijala iritantno, ispustio sam krik, da stvar bude gora ona nema ni novčanik. 'kad si zagrizo govno do kraja ga pojedi' mislim si i izvadim karticu kartica ne vrijedi. sa suzama u očima plaćam gotovinom njenu papicu i vino kaže 'mogli bi u kino' ona baš je debela za stolom ona nikad nema granica ona voli jesti sve što staviš pred nju nikad ona neće reći ja platiću. bili smo u kinu platio sam ja. klima nije radila uznojila se sva, dobro ajde bar nešto ne smrdi na znoj. na izlazu me diskretno pozove k njoj mislim se u sebi bili ili ne bi. ma potrošio sam sve te pare pa kažem zašto ne bi i već problemi, jedva sam je majke ti strpao u auto skoro otpa zadnji trap, al dobro ništa zato već smo u stanu, a ona meni nađe manu. kaže malo si šporak pa obuci piđamu 'imam jedan prijedlog dušo samo ako more, to mi je fetiš, ja volim biti gore'. e onda sam svatio da je vrijeme za poć rekoh već je kasno i duboka je noć. krenem prema vratima i uhvatim za kvaku dok je ona donjom vilicom mrcvarila žvaku spustila je dupe lagano i sjela i ravnodušno rekla 'ja bi nešto jela...'
- 12:28 - veseljko je sretan jer je (15) - vjeverica uspio zadovoljit jednim udarcem - #

šort riport


današnji neradni dan odlučio sam provesti u bosni. dugo nisam bio tamo. a prekrasna zemlja. naročito unsko-sanski kanton. da se razumijemo. o prirodi govorim. i o prvoj riječi iz naziva ovog kantona. rijeka una. carska rijeka. velika, snažna, bistra...

otišao sam u meni najljepši revir. od bihaća do ostrožca. u tom dijelu rijeka je široka s brojnim otocima i brzacima. to je i najbolji dio rijeke za rafting. da bi došao tamo, preko graničnog prijelaza ličko petrovo selo sam ušao u bosnu. prvo selo iza granice su izačići. ovo selo je poznato po 2 stvari. kroz njega prolazi najzavojitija cesta na balkanu. zavoj na zavoju u sred sela. i druga stvar. sjećate se jelenka? one divne serije za djecu u bivšoj jugi. e pa glavni mladi glumac (ne mogu mu se sad sjetit imena) iz te serije je baš iz izačića...

i tako kad se ide dalje prema bihaću prvo naiđete na rijeku klokot. taj revir je dobro poznat svim ribičima mušičarima. i tamošnji ljudi mogu biti uzor svima kako se od malo onoga što ti priroda podari može napraviti odličan biznis. na klokot dolaze ribiči iz cijeloga svijeta ne bi li ulovili i pustili veliku pastrvu. u bihaću prilično ljudi. djeca još hodaju sa školskim torbama. uz unu rade svi lokali koji u jedinstvenom ugođaju nude janjetinu, pastrme i tufahije. teško mi je opisati ljepotu une. jednostavno ledi krv u žilama svojom gracioznošću...

i kad krenete iz bihaća prema cazinu idete uz unu sve do ostrožca. dok se vozim tom cestom imam osjećaj kad da prolazim kroz lučko i stupnik. sve neke nove hale. obrtnički poslovi. trgovine, klesari, poljoprivreda, milijun reklamnih panoa, ma svega tu ima. u ostrožcu se cesta odvaja od une koja nastavlja prema krupi, a ja sam išao za cazin. cazin je grad koji je dao neke jake političare u bivšoj jugi tako da se on najranije od svih razvio u ovom kraju. i danas je ispred ostalih mjesta. od cazina na dalje prema velikoj kladuši svako selo ima farmu pilića. babo je to njima sagradio u eri agrokomerca. sve ih je zaposlio...

i tako mic po mic vratio sam se u hrvatsku preko maljevca i cetingrada. prošao sam malim dijelom bosne, svega 80ak kilometara, ali sam zato sreo 20ak džamija. nije samo katolička crkva sklona hiperprodukciji sakralnih građevina. e da, još da vam kažem zbog čega sam u biti išao u bosnu osim da mi guzica vidi puta. u bihaću sam tražio senada koji radi umjetne mušice. nije više u tom poslu. eno ga kocka sada. i prodaje dio po dio imovine, rekli mi bar tako. srećom našao sam mu nasljednika u ribičkom biznisu. a u kladušu sam išao po agrokomercov tops. sjećate se narančastih kutija topsa? prvi takav keks na ovim prostorima, nije bilo jaffe i sličnih dok se tops u kladuši proizvodio. a tamo mu je cijena 3 marke 80 feniga za pola kile. pakovanje od pola kile. vrećica za 15 kuna. i tako sam se s mušicama i topsom vratio kući...

pitate se kako ništa nisam jebao? ma jesam, jeba sam majku svim kranjčarima i tomasima s posebnim naglaskom na zlatka, niku i stjepana...
- 23:22 - veseljko je sretan jer je (9) - vjeverica uspio zadovoljit jednim udarcem - #

noch eine


hodali smo bosi. uz more. beskrajna plaža. rana zora. nigdje nikog. sami nas dvoje. tišina. tek zvuk malih valova kako oplakuju obalu. ona i ja. nezamisliva kombinacija. galeb u cik zore. ribari se vraćaju iz ribarenja. brodovi i brodići vraćaju se u luku kao što se pčele vraćaju košnici. prizor iz najboljih blogova. što se više jutro budi to sve više ljudi izlazi van. i ona se sve više topi pod mojim rukama, u mom zagrljaju...

tako je lijepa i vitka. slatka. božanstvena. savršeno tijelo. dok je grlim ništa mi drugo nije bitno. osjećam sve veću povezanost. ali nekako što smo duže zajedno postaje mi sve dosadnija. razmišljam kako da je se riješim. što bi bilo najjednostavnije? ustajemo sa klupice, držim je u ruci i lagano spuštam u kantu za smeće. odlazim do prvog kafića i kupujem si još jednu pivu...
- 23:18 - veseljko je sretan jer je (4) - vjeverica uspio zadovoljit jednim udarcem - #

mala matura


uh što je uparilo. znoj se cijedi sa svih strana. najlakše ga se osloboditi odlaskom na kupanje. jarun. prekrasno mjesto. jučer se skupim iza posla, kući po ručnik i kupaće i pravac jarun. u ovo doba godine dok još nema velike navale kupača voda je poprilično bistra. i dobrog je okusa. fina, slatkasta, malo vuče na juhu od žaba, mljac... a najviše u ovo doba volim otić tamo jer srednjoškolke dolaze na kupanje. nema starih ofucanih studentica. škola je gotova i curke se vesele.

kupam se ja tako. plivkam vamo tamo i vratim se do ručnika kad ono dobio sam susjede. 2 para krasnih čvrstih cicica, jedna u pinki i druga u crvenom dvodijelnom badiću. kako sam izašao iz vode tak se one počele hihotat. proklinjem ona dva praseta koja sam pojeo ove zime. sve uvlačim škembu, al nema kuda. oči mi ispale jer ne dišem. i na brzinu legnem na leđa. ruke u zrak. sve se istežem ne bi li ispao tanji. sunce je jako i ide meni u korist jer mi je iza leđa pa im ide u oči. no kako se približavalo veče sjena je postajala sve veća i veća, tak da ih je gotovo prekrila.

najslađe su mi maturantice, plavušice od kojih 18-19 godina koje misle da su nakon mature popile svu pamet svijeta i onda to dokazuju nama muškima. s njima nema previše muke. a ove po slobodnoj procjeni imaju 16-17 godina sigurno. to je pravi izazov za supermene (čitajte: super-mene).

- hi-hi, a jesi ti ono bio jednom u plejboju?
- ne znam curke na kog točno mislite, možda jesam...
- ma vidjele smo mi tvoju sliku, hi-hi-hi...

i tako se mi raspričasmo o svekolikim ljepotama. o svjetskom prvenstvu. kaj cure vole, kaj dečki vole. skočimo u jarun. bućkamo se. onda su njih dve pokušale mene potopiti. to je izgledalo kao da dva pingvina pokušavaju utopit kita. otprilike. naravno da su mi ruke bile nestašne pod vodom. morale su taknuti ta mlada tijela iz kojih izbija seksualna energija. sve sam stariji i sve ću manje imat prilike za tako nešto. kad nam je dosadilo otišao sam po sladoled. tek toliko da vidim koliko su curke talentirane. i svidjelo mi se to što sam vidio. bližio se mrak. komarci su već počeli zujati. dogovor za danas je sređen. isto mjesto isto vrijeme. još samo da doznam da li sam dobro procijenio koliko godina imaju.

- e mačke, a koji ste vi razred završile sad?
- sedmi...
- 15:34 - veseljko je sretan jer je (13) - vjeverica uspio zadovoljit jednim udarcem - #

široka rijeka


svitanje. rano jutro pola 6. samo danas ustajem. i otišao u ribolov. svi idu na lijepo uređena mjesta na velikim rijekama. al ona su već preforsirana. ja više volim tišinu. divljinu. kad se zavučem u koprive koje su mi preko glave. i ne vidi im se kraja. samo hodaš ravno jer znaš da je rječica negdje ispred tebe. slijediš šumove slapića. vode su pune života. ribe su malene. al ih ima. zanimljiv ribolov zagarantiran.

i tako sam se vozio lagano prema bosanskoj granici. i obilazio poznata mjesta. u jednom trenutku sam se zavukao duboko u neko granje. okrećem se oko sebe i ne vidim ništa poznato. samo u daljini čujem aute. krenem prema cesti jer je i moj auto tamo. kad sam izašao iz šipražja ugledao sam neke ljude preko ceste. skupljali su sijeno. ugledali su i oni mene. neka ženska s feredžom je potrčala prema meni.

- evo ga babooooo.... vid muško za meneee....
- drž ga sade i ne pušćaj!
- e neće mi ovaj uteć babo!

prešla je cestu već. ide drito na mene. kud u p.m.? okrećem se nazad i trčim ravno u žbunje. ne dam se ja samo tako ulovit. trčim i ne osvrćem se. granje me grebe. koprive žare. zapinjem za neki korijen i padam. iza mene sve tutnji. lomi se granje. fata rokće. imao sam osjećaj da tiranosaurus rex bježi pred stadom divljih prasaca. u tili čas preda mnom se stvori biće u dimijama.

- he he ufaćala sam te.
- ma što oćeš od mene?
- daj da vidim kako stavljaš crva na udicu!
- kakvog crva?
- ajde ajde vadi ga...

jednim potezom skida dimije i od njih pravi prostirku. sad znam i čemu će im taj meni nerazumljiv dio odjeće. glava se ogleda kuda pobjeći, ali veseljko vrišti ozdola 'ni ne pomišljaj na bijeg'. nisam se ni svlačio. samo sam ga izvadio. mala ga ogleda sa svih strana. 'auu vide baje' prozbori mudro i pomiluje ga po glavi. ostavim ju na koljenima i priđem zguza. izgledala je tako nevino i naivno. nije imala pojma na koga je naletila. uvalio sam joj ga straga i nježno pitao 'kako ti je ime?' i dok je ona izgovorila 'šeherezada palislamović' veseljko je već bio prazan. navuka sam gaće i brzinom munje se okrenuo i potrčao u auto. ajd me sad stigni bula jedna bez gaća...
- 22:26 - veseljko je sretan jer je (9) - vjeverica uspio zadovoljit jednim udarcem - #

lupino :)


grozne su mi ove emisije između utakmica na svjetskom prvenstvu. i trudim se ne gledat ih. u hrpi intervjua, pošalica i priloga rijetki su oni koji kvalitetom mogu zadovoljiti moj strogi sud. a lupino je jučer uspio. sex se dobro prodaje. i kod mene prolazi. obožavam bodypainting. na lijapim ženama naravno. a onaj debeljko što pjeva čini mi se da je otpjevao najsporiji 'leave your hat on' ikada...

i bio sam kod zubarice. rijetko idem tamo. sve se trudim ne bi li mi zubi poispadali pa da stara napravi protezu tak da mogu navečer vadit zube i stavljat ih u čašu kraj kreveta. al ne daju se oni nikako. gleda ona u karton. zadnji put sam bio 2003. sad sam zdrobio dvije plombe dole desno. sad... pred godinu dana. kad sam junački zagrizao u nešto opako tvrdo. ni ne sjećam se više što je bilo. i nije me to smetalo donedavno. a sad me hladi. dok jedem sladoled. a to nije u redu.

opet gleda u karton. plombu na šestici mi je stavila 1986. i ja ju slomim. bezobrazno. otvaram usta. počinje igra. buši i svrdla. razbija ostatak plombe. našla je i karijes ispod. jel te boli? jok čini ti se. suze u očima ka kranjčaru dok je svirala himna prije tekme s brazilcima. žestoka je zubarica. uvijek mi razvali i raskrvari pola usta. al kad napravi posao onda godinama ne moram k njoj. 'jel te jako boli?' i prisloni ogromnu cicu na moj obraz i vrat i rame. 'arghaaa gn gn' i ona prisloni cicu još jače. 'a sad?' bolilo je da bi najradije pao u nesvijest, al kak ću onda cicu ćutit? nikad njoj nije trebalo injekcija. bar dok sam joj ja bio u stolcu.

mislio sam da će mi sve sredit odjednom. al neće ići. moram za 10 dana ponovo k njoj. grozno.
juuuupppppppiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! :)
- 14:02 - veseljko je sretan jer je (10) - vjeverica uspio zadovoljit jednim udarcem - #

dobar naslov


kum mi se ženi. i red je kupit mu nešto. jučer sam ga odveo u solidum, namještajni šoping centar. nek gleda. možda mu se nešto svidi od svega onoga. i hodamo mi tako kraj bezbrojnih salona (ja izloge brojim 1, 2, 3, bezbroj...) i u toj šetnji primjećujem kako sve sami parovi tamo. u paru jedan je muško, a druga ima velki trbuh. ni mi se nismo puno razlikovali od njih. bar sam ja tako mislio jer sam kasnije skužio kako nas svi značajno odmjeravaju. htjeli smo isprobat neke krevete. dobili smo dozvolu, ali pod uvjetom da svaki sam proba. uzaludna su nam bila uvjeravanja da čovjek rijetko sam ide u krevet i da treba isprobati kako se madrac ponaša kad su dve osobe na njemu. zaključak - najbolji je bračni krevet s odvojenim madracima.

vozili smo se liftom koji ima oznake 0, 1 i 2. 0 je prizemlje. 1 je kat. iznad toga je krov. zanimalo me kuda vodi 2. ako neko proba nek mi javi. nisam bio toliko zaigran jučer. a na katu fenomenalno nešto. ipak nismo sami u potrazi. još dva muškića obilaze salone. jedan drži papiriće, a drugi metrom obilazi namještaj. to momci. samo naprijed.

na kraju smo otišli na sladoled. ja sam lizao kapućino i pistacijo, a kum...
- 12:29 - veseljko je sretan jer je (10) - vjeverica uspio zadovoljit jednim udarcem - #

kokošinjac


u kokošinjcu jedan kokot. i hrpa kokica. i sve su zadovoljne. kvocaju okolo, al ne kvocaju njemu. on njih kvocne redom. ništa im ne fali. i u čemu je problem ako mužjak čovjeka poželi imati više ženki? ako su sve zadovoljne? ali ne. njima ne paše. čim saznaju za drugu odmah panika, plač, gade ljigavi...

šuma, proplanak. jelen i košute. jedan je jelen. i desetak košuta. sve mu rađaju potomke. zašto je njima lijepo, a mužjacima homosapijensa ne može bit. samo je jedan odgovor. oni ne poznaju materijalno. ženke homosapijensa se lijepe na materijalno. nije im važna genetika sve dok on ima dovoljno da ona troši. i zato imamo toliko bolesti na ovom svijetu. jer oni mali ljigavi mužjačići nisu na vrijeme odstranjeni nego im je data prilika da se razmnožavaju.
- 11:55 - veseljko je sretan jer je (12) - vjeverica uspio zadovoljit jednim udarcem - #

hotel vienna


jučer sam išao na blanddejt. s curom s kojom već par godina trkeljam po forumu, ali nikako se naći. i jučer je došao dan d. uskladili smo vrijeme i dobru volju. trebalo je samo dogovoriti mjesto sastanka.

- a di ćemo? - pitam.
- na pol puta...
- ja sam na rudešu!
- a ja u kustošiji.
- i di nam je pol puta onda?
- pa hotel vienna.

ni pet ni šest nego blajnddejt u hotelu. i kako je to moglo završit drugačije nego sexom? pitate se što je bilo? e pa ovako...

našli se ispred u 7. sjeli na terasu. stol iza nas renata sopek i 2 njene frendice. jedna mlađa crnka i druga starija plavuša. ja naručio sladoled ona kolu. malo trkeljanja i onog klasičnog upoznavanja. ja valjam gluposti ona se smije. ja pričam ozbiljno ona se smije. ja šutim ona se smije. i tako nakon sat vremena odem ja na wc da dogovorim s kumom poziv upomoć tak da mogu pobjeć jer mala se nakeljila opako i ne znam više kako je se riješit. ja gadosti njoj smiješno. sve joj je smiješno. tek da vidi veseljka pet dana se ne bi prestala smijati.

i za mnom ulazi neko u wc. ne okrećem se nego klatim veseljka i spremam ga u kućicu. a poznati televizijski glas iza mene prozbori:

- ako si tako dobar i u krevetu kao za stolom, soba 203...
- mmmm, aaaaa, pa, ček tren da malu pošaljem kući.
- imaš 15 minuta...

ja trk van. do stola. čuj znaš sori hitan poziv moram nešto kod šefa doma zove me privatno stvarno mi je žao imaš broj javi se uskoro i u manje od 5 minuta sam malu otpratio do auta i uz mahanje za njom sa smiješkom se vraćam u hotel. dve frendice se mudro cerekaju na terasi. penjem se gore i ulazim u sobu. renata razvaljena prek kreveta.

- da te vidim sad frajeru kolko si jak...

a što je bilo dalje? e pa upravo ono što bi svaka od vas željela da joj ovaj veseljko radi...
- 14:00 - veseljko je sretan jer je (14) - vjeverica uspio zadovoljit jednim udarcem - #

cest iz d best


joj kako volim sladoled, mmmmmm, svih vrsta. i jučer me jedna zove na sladać. jupiiiii. to se ne odbija. dolazim u centar. sav sretan. i tamo me čeka ona. s frendicom je. baš me briga. ne gledam ženske dok je sladoled u pitanju. a ne jedem obične sladolede. samo kupove. sa šlagom i voćem. njamiiiiii. obožavam ih. one ne vole sladoled. ajme kakav minus su odmah dobile. nekakve kolače mljackaju, a ja uživam u ananas splitu. aaaaaaaahhh. kako dobro. i limunada. prirodna. poslije.

njima se puši. ajmo van. na cvjetnom je pjevao masimo. odvratan lik, al dobro pjeva. nije karikatura kao žak, više je onako ljigavo pederast. dobre pjesme. stare. ljuljamo se u ritmu. ja pjevam. imam prekrasan glas. lijepo pjevam, al me ružno za čut. njih dvije šapću nešto sa strane. 'zima nam je, ajmo dalje...' nevoljko pristajem i lagano capkam u ritmu za njima. odlazimo prema zelenom valu. šala na šalu. liz ovakav liz onakav i prime one mene za ruke i odvuku u haustor pa iza ćoška pred radnju starog šustera.

- vadi ga! sladoled nećemo - veseljka hoćemo!
- oh prekrasan bojni poklič, ste sigurne u to?
- da, da, al tiho samo da neko ne naiđe...
- baš dobro cure, biće za obje, nisam ga namjerno prao od vikenda, glupo mi je da ližete, a da nemate niš za polizat!

otkopčavam gumbe i puštam ga u mrak. njih dvije pohlepno krenu glavama prema njemu i sudare se neposredno ispred. 'tok' se čulo. prazan zvuk. dobro je. nikakva šteta nije načinjena. crnka ga je prva primila. aaaaaaah. imala je još hladan jezik od parfea što je jela. i hladne ruke. uff! odmah sam joj odmaknuo ruke od jaja i pustio starku da ih titra. eeeee. ona je imala tople ruke. zna crnka posao. to su sati i sati prakse. osjeti se to. nije joj djetinjstvo uzalud prošlo. u daljini se još čulo zavijanje sa cvjetnog 'postoji tajna vještina...' a ove cure su ju znale. veseljko je puknuo od sreće. one su ga još malo polizale i zahvalile što sam ja platio račun u slastičarni. preporučile su se i za ubuduće te nestale skupa u hladnoj zagrebačkoj noći.
- 14:09 - veseljko je sretan jer je (10) - vjeverica uspio zadovoljit jednim udarcem - #

kvecalkoatl


ako nasmijavaš malu žensku djecu - pedofil si. svi te gledaju ispod oka. čekaju trenutak. čekaju da ih primiš malo nezgodnije da te mogu mitraljirat. riječima. rukama. nogama. kako ko...

ako voliš potapšat čvrstu mušku guzu - peder si. pa nisam ja kriv što muškarci imaju ljepše i čvršće guze od vas frustriranih žemskica. neki muški to kao mrze, a svi vole to. i onda se brane. ubiću te, razapet, odrezat ti veseljka (alooo di ćeš na veseljka, što ti on kriv?)...

ako se voliš igrat sa muškom djecom - pedofilni peder si. vješala. plinska komora. to su normalniji oblici smrti kojim se želi usrećiti dotične...

u današnjem svijetu više ne možeš iskreno pokazat nekome koliko ga voliš, a da te ne osude. ne možeš reći koliko ti je stalo do nekoga. svi te gledaju ispod oka. traže neku dvosmislenost u svakom potezu, u svakoj rečenici, u najobičnijem rukovanju...

a ja sam postao izopačeni perverznjak. jer pišem blog o stvarima koje svi ljudi rade. mnogi i češće od mene. pišem o svom veseljku. što vam je on kriv? obični mali glavonja. dobar dio dana je skriven od pogleda. i onda u onim trenucima kad promili glavu osjeća se kao julije cezar. kao da je cijeli svijet pod njim. a nije. najčešće su to plavušice koje su tek završile srednju školu i onda dokazuju svijetu kako su odrasle ili su to starke željne igre. i kako onda ne pisati o njemu? pa moram se pohvaliti i kad ga operem, a kamoli kad ga tutnem nekoj drapaćozi...

moj veseljko je zmaj. mitsko stvorenje...
- 14:30 - veseljko je sretan jer je (13) - vjeverica uspio zadovoljit jednim udarcem - #

kondorologija


stalno neki problemi. evo sad je problem što sam lijep, pametan i bogat. kaže ona da nije za mene. kako nisi za mene ako te ja želim? ima malo veće dupe - pa što? i nema baš neke cice - pa što? lijepo se smije. mojim glupostima dakako. ne znam zašto se uopće brine za svoj izgled kad ionako dok hodamo cestom drugi prolaznici uvijek samo mene gledaju i komentiraju. ja sam sretan s njom, al njoj očito nije dobro. ne može živjeti pod pritiskom da sam ja ljepši dio para. zašto je to vama ženama problem?

al možda je ipak problem u meni. otkad smo skupa ne branim joj da se viđa s drugim muškarcima. možda je našla nekog ko joj više paše. ili je samo bogatiji od mene. jer ljepši ne može bit. zaista je ponekad teško sa ženama. sve im daš, a njima to nije dosta. da vidi koliko mi je stalo do nje jednom sam čak i suđe oprao iza ručka. ali ne, njoj to nije dovoljno, nego mi prodaje foru da nije ona mene dostojna.

no moglo bi biti bolje ovako. bliži se svjetsko prvenstvo. neće biti gunđanja po kući da je samo nogomet na teveju. samo momci i ja i tone sladoleda i ledenog čaja...
- 08:44 - veseljko je sretan jer je (22) - vjeverica uspio zadovoljit jednim udarcem - #

mina trikolorka


muka je prošla. dva dana sam samo blejio u zid ka tele u šarena vrata. i danas smo bili u ljubljani opet. igrali smo ligu. protiv prvaka. 4 kola prije kraja su osigurali prvo mjesto. skup najslovenaca u jednom klubu. nabrusio sam se na njih. da im pokažem gdje im je mjesto. joooooooj što bi im tek radio samo da imam bar nekakve uvjete za treniranje. četvoricu sam dobio. s dvojicom nije išlo. vrlo dobro. ali dovoljno tek da ublaži poraz. raspucali su se sredinom tekme rezultatima 250-260 i onda mi je dopizdilo i u zadnjoj sam odigrao 278. tek tolko da se prestanu kurčit. svi pružaju ruku. čestitaju.

među čestitarima bila je i jedna bowlerica iz drugog kluba. vidio sam ju i u celju neki dan. frizura - nebesko plavi dugački pramen naprijed i pinki pramen ozada na glavi dijagonalno postavljeni na kratkoj kosi. pogled kojim kao da me želi progutati. i osmijeh. žene me lome osmijehom. može ona imat sisu i dupe, al ako se ne zna smijat uzalud joj sve to. osmijehom mi je zaiskrila pred očima. čarobno. a imala je i sisice koje su joj savršeno pristajale. gotovo presavršeno.

- bravo, fantastičen bowling.
- hvala, uvijek igram za publiku.
- so te res zajebali celjani.
- a sam sam si kriv.
- ma to res ni bilo v redu.
- pusti sad to, bilo pa prošlo, kako ti je ime?
- jaz sem mina.
- saša, milo mi je mina da smo se upoznali...

pokupim stvari i još par čestitki na odlasku sa staza te se zaputim u svlačionu. jao mina. da samo znaš kako bi te gazio. obično ne idem među mine, znam se zaletit grlom u jagode, al mine izbjegavam. no ovoj ne bi oprostio. u gostujućoj garderobi suigrači rade sprdnju od mene po pitanju stizanja na vrijeme i tak to. izlaze van i ostajem sam. samo da se umijem i gotova je još jedna epizoda. stojim pred ogledalom i gasi se svjetlo.

- hej! trenutak samo, nisam još gotov...
- nisi? super...
- o mina, ti si...
- presenečen?
- ugodno....

nije dvojila ni trena. tak mi je zveknula jezičinu da su mi oči skoro ispale. posrnuo sam prema nazad. spasio me zid. prislonila me i pritisnula kao da ona ima 100 kila, a ne ja. dok me je jednom rukom štipala za bradavičice ispod veste drugom je rutinerski raskopčala gumbe na hlačama. i dohvatila se veseljka. u isto vrijeme sam ja provjeravao prirodnost njenog poprsja i tvrdoću prćaste guze. sva je bila tako odlična. spustih joj hlače i prođoh prstima prek ščegetavčeka. naježila se. svukla me je. digla jednu nogu na klupu pokraj i pozvala veseljka u goste što je ovaj jedva dočekao. ušao je tiho. tijela su nam bila prepletena. uvijali smo se i drhtali. uživao sam u iznenadnom susretu kad sam shvatio da me svi već čekaju u kombiju. ma jebalo mi se za njih. ma jebalo mi se. i njoj se jebalo. i jebali smo se. jebalo me kašnjenje...
- 22:06 - veseljko je sretan jer je (13) - vjeverica uspio zadovoljit jednim udarcem - #

ovo nije istina ili kako ne postati milijunaš


milijunaš. o bilo kojoj valuti da se radi lijepo je biti milijunaš. pa bili to i smrdljivi slovenski tolari. ovo što ću vam sada ispričat ni ja ne vjerujem da je istina. ovako nečega nema ni u mojoj pokvarenoj mašti. igram bowling. dobar sam. osvojio sam neke turnire u sloveniji. kako kod kojeg slovenca vidim divljenje kako jedan hrvat koji nema gdje trenirati igra dobro ili vidim prijezir što jedan hrvat dolazi u sloveniju i dere ih ko zečeve i redovito im odnosi pare.

i tako sam ja prekjučer bio u celju na turniru. kvalifikacije prođem kao od šale. bio sam prvi s najboljom igrom za koju bi isto trebao dobiti dodatnu nagradu. nagradeee... e tu smo došli. glavna nagrada na turniru je kawasaki z1000 vrijedan 3 milijuna tolara oliti 100000 kuna. danas je finale. u podne me zove ksenija iz marketinga turnira. da potvrdim dolazak. naravno da dolazim rekoh joj. tko je blesav ne doć na turnir s takvom glavnom nagradom. i kaže mi ona da finale počinje u 4. sve divno krasno.

u 1 i 15 sam spreman. spremam zadnje stvari u auto. zvoni mob. dvoje frendova želi sa mnom. al treba im pola sata. nema frke rekoh imam toliko vremena. pa trebam doći do 4 u celje, a do tamo je 100 km od zagreba. i stižu oni, malo kasne, ništa strašno. granicu prelazim bez da me itko pogledao ili pitao išta. laganini vožnja po sloveniji. skoro pa po propisima. i u pol 4 sam pred celjem. radovi na cesti. ma neće dugo valjda. prolaz prvog semafora sam čekao 10 minuta. do drugog opet plazim. više me nervira što se ne mičem jer već vidim bowling centar. znam da neću kasniti. stižem prije 4. i oteglo se to. 5 minuta do 4 istrčavam iz auta i penjem se gore. stižem dvije minute ranije kad imam što i vidit. oni počeli. bez mene. slovenac dušan voditelj bowling centra mi govori kako je njemu žao.

znam da me se jedni boje i da me drugi poštuju, ali da će tako nešto napravit ni na kraj pameti. zvali su me jednom danas i potvrdio sam dolazak. zar je bilo teško nazvat još jednom i provjerit kad su vidjeli da kasnim? jer kasnio sam. a da to nisam ni znao. ista ona dama koja me je zvala ujutro poslala mi je i mail. u 13:00. a ja sam tada prase debelo ugojeno ručavao. kreten. i u tom mailu lijepo piše da je početak u pola 4 sa ždrijebanjem staza. odgovorio sam joj sad na mail. zahvalio na pravovremenoj informaciji.

nešto za one kojima ovi brojevi i izrazi nešto znače. u kvalifikacijama sam odigrao 10-in-a-row game s rezultatom 289. to je samo dva strikea do perfect game, do 300. bio sam vodeći prije finala. svi finalisti dobivaju mobitel od sponzora turnira. imao sam najbolju igru mjeseca svibnja. i za to sam trebao dobiti nagradu bowling centra. i igrati na kraju godine u velikom turniru pobjednika za još veće i veće nagrade. a ja sam skinuo svoje ime s vrha oglasne ploče i rekao im da zaborave da sam ikada bio u celju. jer sa završetkom ovih redaka i ja ću njih zaboraviti.

i na kraju tko mi je kriv? nitko. sam sam si kriv. jer sam kreten. jer sam im uopće dozvolio tako nešto. i onaj tko je najviše patio u cijeloj toj priči je moj dragi veseljko. ostade suh i nadrkan...
- 19:20 - veseljko je sretan jer je (19) - vjeverica uspio zadovoljit jednim udarcem - #

< lipanj, 2006 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

viđu malega


jer ja sam frkachu
kad nemam curu drkachu
kad ju imam fukachu
kad sam pijan rigachu...


nije za moraliste
više za anarhiste
i prave sportiste
koji kopaju gliste
i idu u ribičiju...



i još...
za sve koji mi ne žele javno izjaviti ljubav tu je mejl/msn...
frkachu@yahoo.com


O
V
A
J

O
V
D
J
E

D
I
O

B
I

T
R
E
B
A
O

M
A
L
O

U
R
E
D
I
T
I

A
L
I

T
O

M
I

S
E

T
A
K
O

N
E

D
A