milijunaš. o bilo kojoj valuti da se radi lijepo je biti milijunaš. pa bili to i smrdljivi slovenski tolari. ovo što ću vam sada ispričat ni ja ne vjerujem da je istina. ovako nečega nema ni u mojoj pokvarenoj mašti. igram bowling. dobar sam. osvojio sam neke turnire u sloveniji. kako kod kojeg slovenca vidim divljenje kako jedan hrvat koji nema gdje trenirati igra dobro ili vidim prijezir što jedan hrvat dolazi u sloveniju i dere ih ko zečeve i redovito im odnosi pare.
i tako sam ja prekjučer bio u celju na turniru. kvalifikacije prođem kao od šale. bio sam prvi s najboljom igrom za koju bi isto trebao dobiti dodatnu nagradu. nagradeee... e tu smo došli. glavna nagrada na turniru je kawasaki z1000 vrijedan 3 milijuna tolara oliti 100000 kuna. danas je finale. u podne me zove ksenija iz marketinga turnira. da potvrdim dolazak. naravno da dolazim rekoh joj. tko je blesav ne doć na turnir s takvom glavnom nagradom. i kaže mi ona da finale počinje u 4. sve divno krasno.
u 1 i 15 sam spreman. spremam zadnje stvari u auto. zvoni mob. dvoje frendova želi sa mnom. al treba im pola sata. nema frke rekoh imam toliko vremena. pa trebam doći do 4 u celje, a do tamo je 100 km od zagreba. i stižu oni, malo kasne, ništa strašno. granicu prelazim bez da me itko pogledao ili pitao išta. laganini vožnja po sloveniji. skoro pa po propisima. i u pol 4 sam pred celjem. radovi na cesti. ma neće dugo valjda. prolaz prvog semafora sam čekao 10 minuta. do drugog opet plazim. više me nervira što se ne mičem jer već vidim bowling centar. znam da neću kasniti. stižem prije 4. i oteglo se to. 5 minuta do 4 istrčavam iz auta i penjem se gore. stižem dvije minute ranije kad imam što i vidit. oni počeli. bez mene. slovenac dušan voditelj bowling centra mi govori kako je njemu žao.
znam da me se jedni boje i da me drugi poštuju, ali da će tako nešto napravit ni na kraj pameti. zvali su me jednom danas i potvrdio sam dolazak. zar je bilo teško nazvat još jednom i provjerit kad su vidjeli da kasnim? jer kasnio sam. a da to nisam ni znao. ista ona dama koja me je zvala ujutro poslala mi je i mail. u 13:00. a ja sam tada prase debelo ugojeno ručavao. kreten. i u tom mailu lijepo piše da je početak u pola 4 sa ždrijebanjem staza. odgovorio sam joj sad na mail. zahvalio na pravovremenoj informaciji.
nešto za one kojima ovi brojevi i izrazi nešto znače. u kvalifikacijama sam odigrao 10-in-a-row game s rezultatom 289. to je samo dva strikea do perfect game, do 300. bio sam vodeći prije finala. svi finalisti dobivaju mobitel od sponzora turnira. imao sam najbolju igru mjeseca svibnja. i za to sam trebao dobiti nagradu bowling centra. i igrati na kraju godine u velikom turniru pobjednika za još veće i veće nagrade. a ja sam skinuo svoje ime s vrha oglasne ploče i rekao im da zaborave da sam ikada bio u celju. jer sa završetkom ovih redaka i ja ću njih zaboraviti.
i na kraju tko mi je kriv? nitko. sam sam si kriv. jer sam kreten. jer sam im uopće dozvolio tako nešto. i onaj tko je najviše patio u cijeloj toj priči je moj dragi veseljko. ostade suh i nadrkan...
Post je objavljen 01.06.2006. u 19:20 sati.