Kolektivna panika ili trenutna senzacija?
Prošle sam subote nakon mjesec dana napokon otišao u Zagreb. Kako to inače biva, prije svakog odlaska, subotu prijepodne obično provedem dogovarajući se sa ekipom iz metropole i okolice gdje ćemo se naći i kamo otići. Tako sam i nazvao jednog svog frenda koji je upoznao mene sa mojim bivšim. Kako sam ga zvao sa mobitela, razgovor je bio vrlo jezgrovit, ali dovoljno dugačak da mu velim da nismo više zajedno, jer očigledno on to još nije znao. Na spoment toga, veli mi kako se ne čudi previše i kako ima "nekakav dokaz" tome. Meni nije bilo jasno na što misli, ali sam se ipak trebao strpiti do navečer da mi taj dokaz A pokaže. Večer je stigla, a i ja u Zagreb. Našli smo se na Trgu te se zaletili u jedan birc u Kaptol centru. Već mi je i putem do tamo objašnjavao o čemu se radi. Naime, nedavno je dobio popis gejeva sa imenima, brojevima mobitela, njihovim godištima, pa čak i prezimenima i kvartovima u kojima žive. Sad vam je sve jasno, ali meni tada još nije bilo. Zasjeli smo u cafe i od 400-tinjak imena na popisu izdvojio je ime mojeg bivšeg. I to sa detaljnim informacijama. U prvi mah nisam znao kako reagirati pregledavajući po popisu. Na neke sam se zgrozio, na neke čak i nasmijao. A kakve to veze ima s našim prekidom? E pa, taj frend je mislio kako sam je već došao do tog imenika i da sam prema tim nekim natuknicama koje su stajale uz ime mojeg bivšeg odlučio prekinuti s njim. To razlog nije, jer sam pravi i jedini razlog naveo prije nekoliko postova, što on nije znao. U nedjelju sam se našao na kavi sa bivšim, ali nisam imao srca mu spominjati popis i da je on na njemu jer bi vjerojatno dobio slom živaca on the spot. Navečer kad sam stigao doma i konektirao se na internet, nemalo sam se iznenadio: sve je vrvilo vijestima o gay imeniku koji kola internetom. Đizs! U ponedjeljak sam se porukom javio najboljem frendu svojeg bivšeg i pitao ga li zna da je na tom popisu. Kasnije smo se još i čuli te mi je rekao da to jutro kad su se vidjeli nije još znao, ali da je bio prilično uznemiren jer je pretpostavljao da bi mogao biti među 400-tinjak žigosanih. Ja sam to samo potvrdio. To isto popodne nazvao me je bivši te mi je rekao da ga je nazvao njegov najbolji prijatelj i rekao mu za naš razgovor i da mu točno velim što piše. Meni je bilo bed čitati, kamo tek njemu to slušati. Najgore od svega je to što uskoro treba početi raditi, odnosno zaposliti se, ali su ga sad počele prati paranoje da što ako netko od nadređenih dođe do tog popisa i vidi njegovo ime na njemu. Razumijem strah, jer kad ljudi vide takvo što, ne pitaju za razloge i da li je to uopće točno. Samo te prekriže. A naše novinarstvo, takvo kakvo jest, od svega voli napraviti senzaciju. Za boga miloga, u Jutarnjem od ponedjeljka to je bila glavna vijest preko pola naslovnice! U normalnom društvu to bi se spomenulo na jednoj osmini zadnje stranice i skoro nikoga ne bi bilo briga. Čuo sam i od prijatelja da su neki s posla češljali po internetu ne bi li se dokpoali tog imenika. Jao ljudi, get-a-life! Na spomenutom popisu nalazi se troje mojih prijatelja, na sreću ne i ja. S obzirom koliko se i nalazim na sceni, bilo bi i čudno da jesam. Baš čitam na jednom forumu temu o tom famoznom gay imeniku, ali se rasprava uglavnom svodi na zajebanciju između članova foruma. To što i kakvo mišljenje iznose, nije me previše briga, jer kad mi se počnu ti picofakeri* hvatat za Bibliju, Crkvu, Boga i pravila prirode kad se dođe do teme homoseksualizma, ne znam da li bih se izpovraćao ili jednu od tri želja iskoristio da ih preobratim u pedere. *Bez uvrede, molim, ako ja mogu biti bolestan, izopačen peder. |