ponedjeljak, 01.01.2018.

O da

U ponoć i jednu sekundu stigla je sms čestitka od njega.

Slijedila je šala s moje strane na račun njegovog pijanstva, makar sam, vjerujem, bila pijanija od njega. Ne podnosim baš najbolje alkohol.

U 16,04 sam poslala sms da provjerim je li živ.

Oko 16,30 sam sjela za volan, potpuno trijezna. Počela je kiša. Ne volim kišu.

Kad mi je u 17,12 uzvratio sms-om: " o da, smajlić, ti?", moje staro, drago staro auto, nalazilo se izvan ceste, u prilično jadnom stanju.

Živa sam! Još uvijek sam živa!

*****

Danas sam skoro poginula.

Izgubila sam kontrolu nad volanom, za dlaku sam izbjegla druga tri auta na cesti, stablo i znak uz cestu.

Je li ovo bio znak od onoga gore? Da usporim?

U trenutku koda je auto zaplesalo po cesti bila sam odsutna mislima. Nisam bila fokusirana na vožnju. Nisam pravilno reagirala na mokrom i skliskom kolniku. Prenaglo sam stisla kočnicu, zaboravila sam da nemam ABS, cesta je bila skliska, zaboravila sam kočiti motorom.

Živa sam!

Živa sam i osjećam se odlično.

*****

Auto je plesalo svoj ples, činilo se vječnost. Nevjerovatno je koliko misli registrira mozak dok čekaš gdje ćeš se zabiti.

Još sam pod dojmom tih misli i ne mogu ih iznijeti ovdje. Ne uspijevam ih čak ni smisleno posložiti u rečenice. Mogu li uopće reći da su se moji prioriteti ispreturali ili izbistrili? Na neki način i jedno i drugo.

*****

Prijateljica je stigla brzo.

Stajale smo ispred kafića znakovita naziva "Oće li kiša" i čekale vučnu službu. Kafić nije radio.

Kiša je pojačavala. Ona je glavu omotala šalom, a ja sam zaboravila podići kapuljaču kaputa.

Prijale su mi kapi kiše koja je močila moju kosu.

Smijale smo se k'o blesave. Živa sam!


22:04 | Komentari (10) | Print | ^ |

<< Arhiva >>