Napravila je Mala ratnica francusku salatu. I dva kolača je ispekla.
Ja sam spremila zeljanicu i zamijesila kruh u koji ćemo staviti šunku.
Brat je donio sireve i suhomesnate proizvode.
Tu su i teleći šniceli, vino i kokteli. Sokovi za dicu.

Ipak sam potištena.

*****

Danas je bila naša zadnja šetnja u ovoj godini. Sa Klempavom.
Žalim se kako mi sve ovo oko Nove godine ide na živce.
Ja ne slavim Novu godinu, ali ću je dočekati.
Naravno ako mi sutra klavir ne padne na glavu ili me ne pregazi tramvaj ovdje u Splitu ili ne proradi vulkan na Marjanu.
Možda me strefi srce. To je manje vjerovatno od klavira koji leti nad mojom glavom jer mi je srce već toliko ugruvano da me nema što strefit.
Doček sa Malom ratnicom, sestrom i njenom dicom. Red je red.
On ide sa ekipom na neku barku, na Rivi.
Do iduće godine se ne vidimo.

*****

- I? Kako bi ocijenila ovu godinu?, pita.
- Poučna!, bubnuh.

Prava je istina da sam odradila ovu godinu kao netko tko se nakon osam godina probudio iz kome i to sa amnezijom.

Kao da sam ponovno učila hodati. Upoznavala sam sebe radeći dječje greške iznova i iznova.

Proces još nije završen i ne znam hoće li ikada biti gotovo, ali rekla bih da napredujem. Od korak naprijed, natrag dva, preko gibanja naprijed-natrag, došla sam do dva naprijed, jedan natrag.


*****
Sporadični dijalozi, ugodna šutnja... Klempava je privlačila pažnju svojim ludiranjem.

- Čujemo se!, pozdrav na rastanku.
- Čujemo se dogodine!, otpozdravih a zatim se sjetih i poželjeti mu ugodan provod sutra.

Eto, još sutra i minu 2017.

Ne znam je li "potištena" pravi izraz. Već neko vrijeme imam problem sa definiranjem vlastitih raspoloženja.

Sjetna? Hm...

Ima ljudi koji slave Novu godinu.

To je ok, navikla sam da ljudi imaju različita vjerovanja.

Uočavam jedan običaj kad je riječ o čestitanju blagdana. Ovako nekako - na najprihvaćenijoj društvenoj mreži na ovim prostorima (nećemo je reklamirati) katolički Božić katolici čestitaju svima, kao što pravoslavci svima čestitaju pravoslavni Božić ili muslimani Bajram, a u duhu tolerancije i poštivanja različitosti, muslimani i pravoslavci, ili oni nekih drugih vjera (na kraju svi u nešto vjeruju, institucionalno ili vaninstitucionalno) katolički Božić čestitaju prijateljima koji ga slave, isto kao što katolici čestitaju pravoslavni Božić ili Bajram također prijateljima koji to slave.

To sa vjerom je široka tema. Zagrebem malo, fascinirana ljudima koji eto vjeruju npr. u novac ili u znanost, najčešće stoga što najmanje znamo o onome u što vjerujemo. Bolje da ne širim...

Ja ne slavim Novu godinu.

Malo su mi čudni ljudi koji je slave, ali kao što rekoh tolerantna sam. Ako nekoga veseli što mu je još malo pijeska iscurilo na pješčanom satu zvanom život i želi to obilježiti - neka. Lijepo je da se ljudi vesele.

Možda će neki reći da sam dvolična jer, eto, slavim rođendane iako i oni pokazuju količinu iscurenog pijeska. Ali držim da nije isto.

U duhu tolerancije napisala bih ovdje:

Sretna Nova godina prijateljima koji je slave, a svima nama puno sreće u idućoj godini.

Nije problem postupiti ispravno kada to nailazi na odobravanje drugih ljudi.

Što kada se, postupajući ispravno, odričeš vlastitog komoditeta?

Što kada "postupiti ispravno" znači izložiti se kritici i osudi?

Što ako zbog ispravnog postupka moraš izložiti vlastitu intimu?

Što je uopće ispravo?

Osjećamo ispravnost u sebi, ali često ignoriramo taj tihi glas ako nas tjera na neugodne postupke.

Duboko u sebi, osjećam da sam danas postupila ispravno.

Otkrila sam nešto o sebi nekome tko to vjerovatno neće cijeniti.

Što više, vjerovatno me osuđuje.

Dobro zbog kojeg sam progovorila ne dotiče mene, ali može pomoći drugima.

Nadam se da će zadovoljstvo što sam postupila ispravno pobijediti ovaj osjećaj srama i neugode.

Je li postupiti ispravno važnije od tuđeg mišljenja i vlastitog ega?

Tko će na kraju suditi naša djela?