kao duh, hodala sam gradom,
nevidljiva, kroz drvored kestena,
tamo gdje smo se igrali,
a prelijepe fasade zgrada
preko noći su oronule

išarane gelerima

i nisam znala gdje su nestale adrese,
jer ulice mi postadoše nepoznate,
kao i ljudi
koji su sjedili na balkonu nekad moga stana

HEJ!!

vi sjedite na balkonu moga stana
a ja tu stojim i gledam
vama je čudno
možda neprijatno,
a kako je tek meni

oprostite mi na smetnji
ja tu više ne pripadam
kao ni ostali duhovi
koji su se igrali
nekad
u drvoredu kestena