Geslo je ovoga a i svih prijašnjih fašnika kojih se sjećam "Bedaki noriju saki dan, a pametni samo na fašnik"
Hm....
A di bi se tu onda moglo za mene mesta najti?
Med penzionerima? Teško oni su se odvikli od stresa pa bi im samo smetal.
Med meksikancima i meksikankama? Druga polovica flaše teqile bi me ubila. A onda bi i njima bil za niš.
Med srakama i srakaćima? Jedino se vidim u onoj "Sraka ima pisano perje pazi da te ne poser(j)e". A ne toga mi je dosta i inače.
Med nogometašima? Možda ko izbornik, ko kak bi to htjela i većina sunarodnjaka. Mislim da im solitelj pameti ne treba.
E možda bi mi ovo najviše odgovaralo. Da me nosaju i pokazuju. A ja sam sedim i niš pametnoga ne velim.
No dojdite i bedarije delajte. Tak i tak z vami norce furt delaju zakaj im ne bi vrnuli.
Bar jemput na leto.
|
Znači li to da je ovo što sam doživio na početku godine upravo ono kakva će biti cijela ova godina?
Nadam se da ću biti u prilici nastaviti sa bloganjem – bilo o svakodnevnim razmišljanjima, bilo o svom tumaranju Kenijom.
Ah da, tu predivnu zemlju posljednjim mjesec dana stavljaju u headline svih novina i emisija. I to ne zbog predivnih plaža, bogatstva faune ili uvijek nasmijanih crnaca. Zbog politike.
A taman sam mislio da će mi iskustva od tamo dati priliku za prividni bijeg od hrvatske realnosti, a kad tamo - šipak. I oni vježbaju demokraciju. I to na najgori mogući način.
Obzirom da sam sa situacijom u Keniji upoznat malo bolje od većine ljudi oko sebe, dobijam pitanja „Kaj se to tamo događa?“
Ono što je meni poznato je da su plemena Kikuyu i Luo najbrojnija u Keniji i da su predstavnici na predsjedničkim izborima baš iz ta dva plemena. Jasna mi je i težnja mnoštva da se zemlja konačno vrati na putanju iz 70-tih i 80-tih kad je bila turistička destinacija u TOP 10.
Nažalost nikakva promjena vlasti to ne može garantirati. No ljudi su ogorčeni, pogotovo oni koji se sjećaju tih dobrih godina i žele ih natrag.
A i ono što sam već spomenuo – iako su bili pod britanskim patronatom (kolonija) nisu baš puno odmakli u vježbanju demokracije od nekih novooformljenih država.
U svakom slučaju ovo što se dogodilo vratilo ih je još godinu-dvije dalje od cilja povratka u zlatne godine.
Od ostatka novosti i događaja sa samog početka ću vas spasiti - ne pišući o njima.
Možda samo jedna drevna mudrost, ni sam ne znam od kuda
„I udarac nogom u guzicu je korak naprijed“.
|