Free by nature
Po jutru se dan poznaje
Znači li to da je ovo što sam doživio na početku godine upravo ono kakva će biti cijela ova godina?Nadam se da ću biti u prilici nastaviti sa bloganjem – bilo o svakodnevnim razmišljanjima, bilo o svom tumaranju Kenijom. Ah da, tu predivnu zemlju posljednjim mjesec dana stavljaju u headline svih novina i emisija. I to ne zbog predivnih plaža, bogatstva faune ili uvijek nasmijanih crnaca. Zbog politike. A taman sam mislio da će mi iskustva od tamo dati priliku za prividni bijeg od hrvatske realnosti, a kad tamo - šipak. I oni vježbaju demokraciju. I to na najgori mogući način. Obzirom da sam sa situacijom u Keniji upoznat malo bolje od većine ljudi oko sebe, dobijam pitanja „Kaj se to tamo događa?“ Ono što je meni poznato je da su plemena Kikuyu i Luo najbrojnija u Keniji i da su predstavnici na predsjedničkim izborima baš iz ta dva plemena. Jasna mi je i težnja mnoštva da se zemlja konačno vrati na putanju iz 70-tih i 80-tih kad je bila turistička destinacija u TOP 10. Nažalost nikakva promjena vlasti to ne može garantirati. No ljudi su ogorčeni, pogotovo oni koji se sjećaju tih dobrih godina i žele ih natrag. A i ono što sam već spomenuo – iako su bili pod britanskim patronatom (kolonija) nisu baš puno odmakli u vježbanju demokracije od nekih novooformljenih država. U svakom slučaju ovo što se dogodilo vratilo ih je još godinu-dvije dalje od cilja povratka u zlatne godine. Od ostatka novosti i događaja sa samog početka ću vas spasiti - ne pišući o njima. Možda samo jedna drevna mudrost, ni sam ne znam od kuda „I udarac nogom u guzicu je korak naprijed“. |
