Free by nature
+ vs. -
|
Da li je bolje "Ne uspjeti pokušavajući" ili "Uspjeti ne radeći ništa" ? Mislio sam da sam usamljen i da pripadam nekom svijetu koji više ne postoji. Svijetu gdje je pozitivno ispred negativnog. Gdje se pokušava svaki dan proživjeti najbolje što se može. Gledajući oko sebe u novine i TV došao sam do zaključka kako je IN sve ono što nije obuhvaćeno mojim shvaćanjem DOBROG. Kriminal i njegove žrtve se veličaju tako da dolaze na prve stranice i prve minute. Reči kako je nekome krepala i druga krava je ispred reči kako je netko dobio drugo dijete, uspio u poslu i zna kako i drugi mogu ponoviti isto bez kriminala. I tako se svakim danom osjećah sve više i više po strani i skoro dođoh do zaključka, jer logika je da većina određuje norme, da sam nastran zapravo ja i da se ne znam kretati u pravom smjeru.  Prije neki dan zasjala je ona mala iskrica nade koju nedam ugasiti. Nađoh malu grupu koja se pokušava izboriti za dobro prije lošeg. A pozitivnoga ima posvuda oko nas, samo treba gledati i primjećivati. Jasno ne treba sve početi gledati kroz roza stakla, no tražiti dlaku u svakom jajetu i onda kad ju jednom nađeš staviti je na poster u kuhinji i ne jesti jaja do kraja života !? Da mi se ne bi izgubili stavio sam si link baš tu. Svakog jutra uzimam porciju dobroga i znam da ću u početku samo anulirati loše vijesti no cilj je postići jednu dobru vijest dnevno više od loših. Mislim da to nije nemoguća misija. |
- 12:26 - A sad da vas čujem (6) - Troši ti se papir - #
Predskazanje !?
|
Kamo nas vodite ove godine - noge naše ? Nadam se negdje gdje nas još do sada niste vodile. Daleko.....  Fotografija je isto tako i podsjetnik na naše prošlo gnijezdo koje smo silom prilika prije nekih 10 dana napustili i koje koliko mi je poznato više niti nije u stanju u kakvom smo ga ostavili. Jedino slike dokazuju kakvo je bilo, a tko hoće može mi vjerovati na riječ - niti je bilo otmjeno niti prostrano no bilo je toplo i puno one energije koja te tjera s posla da se vratiš doma i napuniš baterije. Sada to isto pokušavamo napraviti od ovih bijelih. umjetno toplih zidova. Možda se ne trudimo dovoljno!? Svaka kuća ili stan nakon nekog vremena dobije onaj duh svojih privremenih vlasnika. Kad uđeš u nešto što je mjesecima bilo prazno gotovo da osjećaš da je prostor nekako mrtav i dosadan. A onda mu polako dodaješ, kao kakvom gurmanskom objedu, malo dječjeg smjeha, malo vike i cike. I još koji poljubac za laku noć. Mmmmm.... sad već miriše bolje. Fotografija obiteljskih nogu nastala je jednog nedjeljnog poslijepodneva, čisto spontano i bez ikakvog očitog cilja za napraviti nešto takvo i ostaviti to u memoriji. No kako su stvari baš uvijek povezane, na prvi pogled ne baš jasnim i logičnim nitima, tako bi i ova slika mogla nagovjestiti dosta zabavnu godinu. Bumo vidli !? |
