Znači li to da je ovo što sam doživio na početku godine upravo ono kakva će biti cijela ova godina?
Nadam se da ću biti u prilici nastaviti sa bloganjem – bilo o svakodnevnim razmišljanjima, bilo o svom tumaranju Kenijom.
Ah da, tu predivnu zemlju posljednjim mjesec dana stavljaju u headline svih novina i emisija. I to ne zbog predivnih plaža, bogatstva faune ili uvijek nasmijanih crnaca. Zbog politike.
A taman sam mislio da će mi iskustva od tamo dati priliku za prividni bijeg od hrvatske realnosti, a kad tamo - šipak. I oni vježbaju demokraciju. I to na najgori mogući način.
Obzirom da sam sa situacijom u Keniji upoznat malo bolje od većine ljudi oko sebe, dobijam pitanja „Kaj se to tamo događa?“
Ono što je meni poznato je da su plemena Kikuyu i Luo najbrojnija u Keniji i da su predstavnici na predsjedničkim izborima baš iz ta dva plemena. Jasna mi je i težnja mnoštva da se zemlja konačno vrati na putanju iz 70-tih i 80-tih kad je bila turistička destinacija u TOP 10.
Nažalost nikakva promjena vlasti to ne može garantirati. No ljudi su ogorčeni, pogotovo oni koji se sjećaju tih dobrih godina i žele ih natrag.
A i ono što sam već spomenuo – iako su bili pod britanskim patronatom (kolonija) nisu baš puno odmakli u vježbanju demokracije od nekih novooformljenih država.
U svakom slučaju ovo što se dogodilo vratilo ih je još godinu-dvije dalje od cilja povratka u zlatne godine.
Od ostatka novosti i događaja sa samog početka ću vas spasiti - ne pišući o njima.
Možda samo jedna drevna mudrost, ni sam ne znam od kuda
„I udarac nogom u guzicu je korak naprijed“.
Post je objavljen 13.01.2008. u 19:43 sati.