Free by nature
Ko to tamo p(j)eva
Stvarno odvratan tjedan polako se bliži kraju. I da li mi je sve ovo stvarno i trebalo !?Upasti u žrvanj gdje su moji novci samo igračka u rukama profesionalaca iz branše brokera, bilo fondova ili burze. Logika i nije tako loša, bar ne za njih. Kupi jeftino prodaj skuplje i tako dok god ima telaca koji ne kuže igru. Ma i ja bih isto - nije da ne bih. Ali novce sam umjesto da sam njima raspolažem povjerio profesionalcima. Dobro i di je onda problem !? Pa problem je u tome jer postoji i druga strana medalje. Naime profići zarade na mojoj zaradi i mom gubitku. Izlazne i ulazne naknade ili troškovi prodaje i kupnje. Njima nije bitno hoću li ja zaraditi dok god oni zarađuju. Najbolje se vidi koliko im j e ozbiljnost na pameti kad neke stvari idu 10 % gore da bi se onda ispuhivale i ispuhivale dok ljudi ne popizde i ne počnu izvlačiti lovu. I onda vidi preokreta, stvari opet krenu prema gore kupnja počinje snovi o bogatstvu se gomilaju.... Do neke nove korekcije..... Ili sloma tržišta....... Hvala Bogu ono 3:2 na Wembleyu može malo popraviti raspoloženja...... A to je dobar početak... Za početi razmišljati što i kako dalje. |
- 17:41 - A sad da vas čujem (6) - Troši ti se papir - #
Bajke za odrasle
Bilo jednom davno u dalekoj nepoznatoj zemlji........Između početka i kraja dobro pobjeđuje zlo..... I živjeli su sretni zauvijek. Sjećam se kao maleni uživao sam prelistavajući svojih nekoliko knjiga-slikovnica sa bajkama. Razvijao maštu i dobivao izokrenutu viziju stvarnog svijeta. U bajci ako lažeš uvijek te prokuže, ako kradeš uvijek uhvate ili ako si neiskren izgubiš prijatelje i ljubav svog života. Istina tu je još i bijeli konj i ovaj što ju preotme je princ..... No to sada nije bitno..... Odrastanjem sve manja i manje vjeruješ u bajke i vidiš da svijet oko tebe nije nalik njihovom. Shvatiš što je dobro za tebe, a što ne. Ili se barem tome nadaš. A onda se pojave raznorazni ljudi oko tebe koji te uvjeravaju da ono što vidiš ustvari nije takvo kakvo ti vidiš, ono što proživljavaš je ustvari super od onoga kakvo je moglo biti da ti oni nisu pomogli. Imaš sve, a opet nemaš ništa. Živiš u zabludi..... Bajci za odrasle Nakon što si sve to shvatio i odlučio sa pobrinuti sam za sebe i svoj boljitak..... A nećeš majci.... Ti bi išao gore bez nas...... Stoj ! Najbliže onoj priči zašto je iz lonca sa jednim jastogom - jastog pobjegao, a u onom sa dva jastoga oba su se skuhala. Ovaj koji se nije htio pobrinuti za svoj boljitak povukao je i drugoga natrag u vodu. Kad nije dobro meni, a neće biti onda niti tebi. I tako sada nakon što su mi oči otvorene i gledam jedne koji me zovu da s njima Idem dalje, a drugi njanjavo mi poručuju da ja biram sada - jasno njih. Treći mi zahvaljuju - mada ne znam čime sam to zaslužio. Možda mi je najbolje potražiti one stare knjige - pokazati ih podmlatku, a onda ih zajedno spaliti i upaliti dalekovidnicu našu. Nek' uživa u najmodernijim bajkama. |
- 14:33 - A sad da vas čujem (2) - Troši ti se papir - #
Generacijo moja
Prije neki dan dobio sam zanimljiv tekst koji mi je dao razmišljati o nečemu o čemu i inače znam postaviti pitanje u društvu prijateljima. Pa kaj se to događa sa današnjom djecom?Evo citata iz teksta koji mi je stigao mailom: Kao djeca, vozili smo se u autima bez pojasa i zracnih jastuka i nismo morali imati kacige na glavi kad se vozimo biciklom ili na rolama. Pili smo vodu iz crijeva za zalijevanje vrta, a ne iz flasica kupljenih u supermarketu. Dijelili smo flasicu Kole sa nasim prijateljima i NITKO nije umro zbog toga! Jeli smo mlijecne sladolede, bijeli kruh i pravi putar, pili kole koje su i tada bile pune secera, ali nismo bili debeli zato sto smo smo se STALNO IGRALI VANI. Izlazili smo iz kuce ujutro i igrali se cijeli dan, sve dok se ne upale svjetla na ulici, skrivača, planova, klisa, pikulanja, Partizana i Nijemaca, kauboja i Indijanaca, zaloga, fantoma i svega ostalog sto je samo djecja masta bila u stanju smisliti. Nerijetko, nitko nije mogao da nas nadje po cijeli dan. Isli smo biciklom ili pjesice do prijateljeve kuce, zvonili na vrata ili jednostavno ulazili u njihovu kucu da se druzimo i budemo zajedno! Kada bi upadali u probleme sa zakonom, roditelji nisu placali kaucije da nas izvuku. U stvari, bili su cesto stroziji nego sam zakon! Dodao bih još koju: Kad smo na ulici vidjeli da netko hoda i priča sam sa sobom obično smo se maknuli s puta i propustili luđaka da prođe. Danas postoji šansa da priča preko bluetootha ili čega već. Nismo jeli jogurte sa komadićima voća ili ne daj bože bez vidljivih komadića. Jeli smo voće, najčešće iz susjedovog vrta, bez pranja i gutajući i koštice. Donosi li nam tehnološki napredak ustvari napredak ? I kome treba taj vrli novi svijet? |
