Bilo jednom davno u dalekoj nepoznatoj zemlji........
Između početka i kraja dobro pobjeđuje zlo.....
I živjeli su sretni zauvijek.
Sjećam se kao maleni uživao sam prelistavajući svojih nekoliko knjiga-slikovnica sa bajkama. Razvijao maštu i dobivao izokrenutu viziju stvarnog svijeta. U bajci ako lažeš uvijek te prokuže, ako kradeš uvijek uhvate ili ako si neiskren izgubiš prijatelje i ljubav svog života.
Istina tu je još i bijeli konj i ovaj što ju preotme je princ..... No to sada nije bitno.....
Odrastanjem sve manja i manje vjeruješ u bajke i vidiš da svijet oko tebe nije nalik njihovom. Shvatiš što je dobro za tebe, a što ne. Ili se barem tome nadaš.
A onda se pojave raznorazni ljudi oko tebe koji te uvjeravaju da ono što vidiš ustvari nije takvo kakvo ti vidiš, ono što proživljavaš je ustvari super od onoga kakvo je moglo biti da ti oni nisu pomogli.
Imaš sve, a opet nemaš ništa. Živiš u zabludi..... Bajci za odrasle
Nakon što si sve to shvatio i odlučio sa pobrinuti sam za sebe i svoj boljitak..... A nećeš majci....
Ti bi išao gore bez nas...... Stoj !
Najbliže onoj priči zašto je iz lonca sa jednim jastogom - jastog pobjegao, a u onom sa dva jastoga oba su se skuhala. Ovaj koji se nije htio pobrinuti za svoj boljitak povukao je i drugoga natrag u vodu. Kad nije dobro meni, a neće biti onda niti tebi.
I tako sada nakon što su mi oči otvorene i gledam jedne koji me zovu da s njima Idem dalje, a drugi njanjavo mi poručuju da ja biram sada - jasno njih. Treći mi zahvaljuju - mada ne znam čime sam to zaslužio.
Možda mi je najbolje potražiti one stare knjige - pokazati ih podmlatku, a onda ih zajedno spaliti i upaliti dalekovidnicu našu. Nek' uživa u najmodernijim bajkama.
Post je objavljen 17.11.2007. u 14:33 sati.