Prije neki dan dobio sam zanimljiv tekst koji mi je dao razmišljati o nečemu o čemu i inače znam postaviti pitanje u društvu prijateljima. Pa kaj se to događa sa današnjom djecom?
Evo citata iz teksta koji mi je stigao mailom:
Kao djeca, vozili smo se u autima bez pojasa i zracnih jastuka i nismo
morali imati kacige na glavi kad se vozimo biciklom ili na rolama.
Pili smo vodu iz crijeva za zalijevanje vrta, a ne iz flasica kupljenih u
supermarketu. Dijelili smo flasicu Kole sa nasim prijateljima i
NITKO
nije umro zbog toga!
Jeli smo mlijecne sladolede, bijeli kruh i pravi putar, pili kole koje su
i tada bile pune secera, ali nismo bili debeli
zato sto smo smo se
STALNO IGRALI VANI.
Izlazili smo iz kuce ujutro i igrali se cijeli dan, sve dok se ne upale
svjetla na ulici,
skrivača, planova, klisa, pikulanja, Partizana i Nijemaca, kauboja i
Indijanaca, zaloga, fantoma i svega ostalog sto je samo djecja masta bila
u stanju smisliti.
Nerijetko, nitko nije mogao da nas nadje po cijeli dan.
Isli smo biciklom ili pjesice do prijateljeve kuce, zvonili na vrata ili
jednostavno ulazili u njihovu kucu da se druzimo i budemo zajedno!
Kada bi upadali u probleme sa zakonom, roditelji nisu placali kaucije da nas izvuku.
U stvari, bili su cesto stroziji nego sam zakon!
Dodao bih još koju:
Kad smo na ulici vidjeli da netko hoda i priča sam sa sobom
obično smo se maknuli s puta i propustili luđaka da prođe.
Danas postoji šansa da priča preko bluetootha ili čega već.
Nismo jeli jogurte sa komadićima voća ili ne daj bože bez vidljivih komadića.
Jeli smo voće, najčešće iz susjedovog vrta, bez pranja i gutajući i koštice.
Donosi li nam tehnološki napredak ustvari napredak ? I kome treba taj vrli novi svijet?
Post je objavljen 05.11.2007. u 20:17 sati.