Free by nature
Quo Vadis
|
Nakon dosta vremena i švrljanja i komentiranja ostalih blogova evo je konačno došlo vrijeme da ostavim ponekog traga i na vlastitom. Ne bih se htio ponavljati, makar vele ponavljanje je majka svih mudrosti, no mislim da se stvari kod nas kreću. Prema boljem ? Ne znam vrijeme će pokazati. Vijesti se izmjenjuju jedna za drugom - red dobrih red manje dobrih. Buzovni indeksi teturaju ko pijanci. Svi se pale na IPO-e, krediti se vraćaju u modu.  By http://www.net.hr/galerija/vijesti/foto_vijesti/ Negdje daleko plamteće buktinje šalju signale prema nebu. Zna li ih itko pročitati. Piromani ili vremenske neprilike!? Volimo misliti da su piromani jer njih možemo kontrolirati priroda nam je nažalost izmakla kontroli. Možda je to prepesimistično za nekoga, no nažalost takvi mogu još pajkiti pa sanjati o čemu god hoće. Istina je nažalost iz dana u dan sve vidljivija. Ma koga briga, možda je glas većine, važno da ima kruha i igara. E uskoro ćete se puno više igrati. Da li više volite borbu za golu egzistenciju ili pretvaranje da smo svi tu da ulažemo, izbor je na vama. No nemojte zaboraviti - i danas je tekma. Ako pobijede p(r-l)ravi di će nam biti kraj. "Ljudi moji jeli to moguće" - ili mi se samo nemoguće probuditi iz ove noćne more. |
- 13:07 - A sad da vas čujem (8) - Troši ti se papir - #
Danas je tekma.....
Da i ? Pa moramo nakupovat pive i grickalica, jer mi kvazisportaši gledajući prave sportaše trošimo navedeno u ogromnim količinama. Logično je da sport i alkohol (a piva to nije - tak nas bar uče) idu ruku pod ruku. Stvari su nekak zabavnije kad si pod dojmom hmelja u ustima i koštica medju zubima. A da , da ne zaboravim treba tu i tamo i sočno opsovati (danas se probajte suzdržati - ipak je crkveni praznik). Svakako se nemojte zaboraviti kladiti jer i to doprinosi ugođaju, a i one male ružne riječi lakše naviru, pogotovo kad shvatite da vas tamo neki N.N. baš u 90 minuti za.... ovaj zeznuo za 1000 KN koji ste već rasporedili. A kako bi stvari izgledale da niste pivu pili !? Na zelenu travu izlaze mladići i 3 starija gospodina, koji da znaju igrati nogomet , ne bi bili obućeni totalno drugačije od ostalih 22-oje. Na klupi sjedi još nekoliko mladića i gospoda u odijelima. Na tribinama vidite hrpu ljudi koji su odlučili umjesto doma odgledati dogadjaj uživo i za to su dobro platili. Vidite i razgoličene mladce sa zastavama i porukama ovim mladcima na terenu. Ako kamera prodje preko svećane lože - vidjeti ćete nasmijana lica ljudi u odijelima. Oni se smiju jer će bez obzira pili ili ne, biti na dobitku. I da stvar bude bolja svaki put kad gomila na terenu poludi - od sreće ili bijesa oni se smješkaju (makar iznutra), njima se računi podebljavaju. A ne nisu se kladili, oni razumiju psihu masa i svakome uz obećanje ugodno provedenog vremena naplaćuju. I ako se baš ne provedete najbolje, nemate osiguranje ni od čega. Pa obećanja se ne moraju ispuniti baš uvijek. A ako baš hoćete nekoga okriviti evo psujte ove dolje na travi - onoga u odjelu pa one što trče za loptom pa one što nisu baš najbolji s loptom, ili kojim god redom hoćete. Nakon petnaest minuta stvar postaje dosadna - poput čitanja klasika u teenagerskoj dobi i mozak polako prelazi u power saving mode. Uz trzaj budite se nedgje u 20-toj minuti drugog poluvremena i shvaćate da gotovo ništa niste popustili. Dajete im još jednu šansu. I taman kad se stvari počinju odvijati prema nećem zanimljivom ona hrpa mladaca koja nije spavala poput vas počinje bacati nekakve plamteće i dimeće naprave prema zelenoj travi i vi se polako ali sigurno nadjete usred guste magle. Tko li će prvi izroniti ? Ma ionako ću sve saznati sutra na internetu, a uzbudjenje ili tuga će me držati cca. 15 milisekundi. Odoh ja! Gdje ? Sva sreća krevet je na par metara. |
- 14:38 - A sad da vas čujem (4) - Troši ti se papir - #
A sad je odmoru kraj.....
I tako dan po dan , sat po sat odoše nam topli ljetni dani i ljenčarsko raspoloženje. Govorim u svoje ime i ime nekolicine koja je na odmoru bila i sad ih čeka rad i samo rad. Iskreno sram me je koliko sam vremena protratio na stvari od kojih ću u budućnosti imati samo lijepe fotografije i još par rata za platiti. Nema problema usfali li mi banke su već najavile nove povoljnije kredite za pokrivanje starih kredita..... Još da nam umjesto kiše novac s neba pada di bi nam bio kraj. Ajde dobro znam ja i zasukati rukave, mada ne moram često, i prihvatiti se posla. Ako ništa drugo od ove godine dobio sam dobru lekciju kako ne bi trebalo i što ne bi trebalo raditi u idućoj. Nadam se da me prije nekih odluka neće opet spopasti amnezija i onako ću se svirepo okomiti na kućni budget. Istina novac ne vrijedi puno kad ga nemaš vremena trošiti. Ali još je gore kad ti prodje vijek a nemaš ni novaca niti vremena. A većina nas ide dobro utabanim stazama prema siromaštvu. Tek tu i tamo su poneko usudi poći malo lijevo ili desno i u najvećem broju slučajeva se prilikom prvog pravog suoćavanja sa svojim strahovima vraća na utabanu stazu i nada se čudu. " Raditi iste stvari iz dana u dan, nadati se drugačijim rezultatima" formula je tih jadnika. A ono što treba je samo dati malo više od onoga što i dao jučer i kroz kratko vrijeme nagrade stižu. Imate li volje za to ili ne stvarno nije moj problem..... već samo vaš. |
- 20:52 - A sad da vas čujem (1) - Troši ti se papir - #
Dan pobjede i domovinske zahvalnosti
Nedavno sam , moram priznati sa sramom, prvi puta posjetio oltar domovine na Medvedgradu. Sjećanja su sama počela navirati. Iako sam u to vrijeme bio tek dvadesetdvogodišnjak sjećam se slika sa TV-a. Urezane su mi slika hrvatske zastave na kninskoj tvrđavi i ljubljenje iste od strane prvog hrvatskog predsjednika. Slike hrvatskih vojnika kako ulaze u Knin i mnoge gradove, do tada nedostupne većini hrvatskih građana, veselje na licima jer konačno smo cjeloviti i dokazano dovoljno snažni.A bilo je to prije 12. godina samo. Kao i svaki drugi događaj vrijeme polako zamagljuje i taj tek se povemeno prisjetimo tih dana. Sada kad smo pred novom "bitkom" sa kudikamo moćnijim i prepredenijim "(NE)prijateljima" kojima se ne možemo suprotstaviti hrabrošću i oružjem čini mi se da je ona pobjeda bila tek dokazivanje da na nas treba ozbiljno računati. Istinu o tim danima svatko ima pravo interpretirati kako hoće, no prava istina je samo jedna. I makar se nekim događajima osjećam jadno i bezvrijedno znam da u ovom narodu ima snage i potencijala za još jednu, pa onda još jednu i tako redom, pobjedu. Pa i Oluju smo čekali 5 godina. |
