I tako dan po dan , sat po sat odoše nam topli ljetni dani i ljenčarsko raspoloženje. Govorim u svoje ime i ime nekolicine koja je na odmoru bila i sad ih čeka rad i samo rad.
Iskreno sram me je koliko sam vremena protratio na stvari od kojih ću u budućnosti imati samo lijepe fotografije i još par rata za platiti. Nema problema usfali li mi banke su već najavile nove povoljnije kredite za pokrivanje starih kredita.....
Još da nam umjesto kiše novac s neba pada di bi nam bio kraj. Ajde dobro znam ja i zasukati rukave, mada ne moram često, i prihvatiti se posla. Ako ništa drugo od ove godine dobio sam dobru lekciju kako ne bi trebalo i što ne bi trebalo raditi u idućoj.
Nadam se da me prije nekih odluka neće opet spopasti amnezija i onako ću se svirepo okomiti na kućni budget.
Istina novac ne vrijedi puno kad ga nemaš vremena trošiti. Ali još je gore kad ti prodje vijek a nemaš ni novaca niti vremena. A većina nas ide dobro utabanim stazama prema siromaštvu. Tek tu i tamo su poneko usudi poći malo lijevo ili desno i u najvećem broju slučajeva se prilikom prvog pravog suoćavanja sa svojim strahovima vraća na utabanu stazu i nada se čudu.
" Raditi iste stvari iz dana u dan, nadati se drugačijim rezultatima" formula je tih jadnika.
A ono što treba je samo dati malo više od onoga što i dao jučer i kroz kratko vrijeme nagrade stižu. Imate li volje za to ili ne stvarno nije moj problem..... već samo vaš.
Post je objavljen 09.08.2007. u 20:52 sati.