
|
06:00h zvone satovi/budilice. Tako mi je teško ustati. Jedva se dokoturam u kupaonu spremim se i krenem. Vani zima. Ja kratke rukave, glumim frajericu. Ljudi me čudno pogledavaju. Ništa novo kaj sada. Prvi dio posla obavim do 08:00 h kada su trebali doći nekakvi likovi i tada mačak obavlja slijedeći dio posla. 09 nema ih. Zovemo nitko se ne javlja. Ako išta mrzim kod ljudi onda je to takav način ponašanja. Ako ne možeš doći nazovi i kaži ne mogu, ako namjeravaš kasniti nazovi i reci kasnim. Ne zanimaju me razlozi. Samo nazovi i reci. U 10 meni dopizdi pokupim papire i idem obavljati ostalu hrpu posla pošto to danas moram obaviti. Uglavnom sve sam poobavljala i nazovem mačka oko 12 da bi mi rekao da će ovi doći oko 13 sati. Pitam ga uz koje objašnjenje na kaj mi odgovara da likovi nisu stigli. Sada je 19:30 sati mačak je još s njima. Otišla sam kući oko 15, pa imam i ostalih obaveza. Dijete bi ručalo. Tako sam umorna. Baš bi voljela da mogu tri dana ležati u krevetu i ništa ne raditi. Taman kada pomislim da je sve gotovo i da smo sve obavili, izrodi se nešto novo. Kaj ću se žaliti bilo je i gorih dana. Treba sve to izdržati. Veselim se nedjelji i Pongu. Malena je prekjučer napravila sranje. Nosila je posebnu zdjelu gdje hrani kornjače, naravno da je bila puna vode. Pala je nasred dnevnog boravka. Voda po parketu, po fotelji, ma užas jedan. Nabila se u štok aluminijskih vrata, ostala bez zraka. Usrali smo se živi. Sada joj je trbuščić crn, koljeno isto tako i natukla si je prst. Sva sreća da si nije rebra polomila. Ubrzo je utihnula i otišla je leći u sobu. Valjda je mislila da će sada biti vraga. Inače nju vidjeti da šuti to je kao da vidite nokat na qrcu. Danas joj je sve to u čudnim bojama, ali je ne boli. Imala je sreće više nego pameti. ![]() Kupila sam si danas malenu thuju. Stvarno malenu. Tako je cool. Planiram kupiti i par velikih da stavim na terasu da me oni moji susjedi ne gledaju kako uživam u kavi. Frka je kaj se ne kužim baš u te biljke, pa se nemrem odlučiti koju želim. Da li thuju onu jarko zelenu ili onaj pačempres srebrno zeleni. Ne bi htjela da rastu u širinu, nego da onako lijepo rastu u vis. Jesam ga zakomplicirala. Morat ću u neki vrtni centar ugnjaviti ljude da mi objasne, pa se lako odlučim. Ima ih čak i u Baumaxu, ali jebeš sve ne hupam se više tamo. Nešto ću izmisliti. Ugnjaviti sve oko sebe. Obično to tako biva. Zna missfine kako je bilo s Pongom i još traje. Nemoguća sam. |