
U danas sam živčana ko pas. Grizem. I to odmah od ranoga jutra. Kako to mrzim. Jedva sam čekala da dođem doma i da si popijem Helex. Jer stvarno sam bila na rubu da nekoga razbijem. A na sud mi se više ne ide. Između ostaloga jučer je došla i susjeda s kojom se ganjam po sudovima, vjerojatno me je i to dodatno iziritiralo. Starce ipak neću ovaj puta spominjati, ali toliko da se zna za današnje moje stanje oni su najveći krivci. I onda mi se sve poklopi na poslu me iziritira baba sa svojim glupostima. Kako ljudima nikada nije dosta. Daš im prst ono bi cijelu ruku, da bar samo jednu, ova hoće dvije ruke. A ne može, nek si nađe drugu budalu. Ko je jebe. Da moram biti prosta. Fuj. Uglavnom gucnula sam si tabletu, sjela u auto i s mačkom sam zapalila na kavu. Došli smo doma, malena je u školi. Sjeli na svoju terasu, natočili si on Jack Danielsa, ja Jeagermeister s colom. Popili smo dvije runde, lagano sam se ufurala i bilo mi je super. Razmišljam si kako uopće dozvolim da me takve stvari sjebu i onda moram piti tablete i alkoholizirati se. Još budem postala alkos. Šalim se naravno. Čak mi je danas palo na pamet da si nabavim jedan joint onako debeli ko starije deblo, metar , dva. Iako nikada nisam pušila danas da sam našla, časna riječ ako se nebi napušila. Vjerojatno da sam si kupila i običnu cigaretu bi bila grogi. Jebaj ga, kada mi smrdi. Sto stvari mi je danas prošlo glavom i promjeniti ću sve iz temelja, samo da ovo s jebenim poslom dovedemo do kraja. Opet psujem. Odvratno. Malenoj je tek počela škola i već me sve to skupa nervira za poluditi. Koje je to usrano školstvo. Nikada je nismo tjerali da štreba ili da mora biti najbolja. A kamoli da mora hodati na tenis, violončelo i sl. nametnuta sranja. I tako razmišljam da mi kaže da neće u srednju školu nebi imala ništa protiv. Slušam roditelje kako maltretiraju te svoje klince sa svakojakim glupostima, violine, tenis, rukomet... Da ne nabrajam. Ja ne kažem da se djeca ne trebaju baviti ničime, svakako da trebaju, ali samo onime kaj njima čini zadovoljstvo. Kaj sada ćemo liječiti svoje frustracije preko klinaca? Ma daj molim te. Pa nek djeca uživaju u djetinjstvu, ionako začas sve to prođe. Ako ćemo biti iskreni sranje im je počelo onoga dana kada su došli u vrtić ili školu. Onda ih još mi opteretimo kojekakvim glupostima. Možda ja nisam dobar roditelj? Možda. Mada mislim da sam Ok isto kao i mačak. Ne branimo joj ništa. Zna se kaj smije kaj ne. Nikada nije iskoristila niti zlorabila našu tolerantnost. Kada ima problema sve nam lijepo objasni i pita za savijet. Imamo super odnose. Ajde ponekada u dućanu iskoristi svoj šarm, ali nikada ne pretjerano. Mislim da bi svaki roditelj trebao imati takav odnos s djetetom. Bilo je prošle godine kada joj se nije dalo ići u školu. Iz razloga jer se s nekim dečkom zakačila i htjela je dan-dva mira. Dobila je tih par dana opravdanje s naše strane , ostala je doma, odmorila se i za dva dana bila je spremna za nove pobjede. Nemam ništa protiv da ima ludi prsten ili lude naušnice. Bar pokazuje da je kreativna i da ne robuje klišeima. Čak smo kupile brdo fimo mase, pa nakit izrađujemo i pečemo same. Ima malena ideja i točno zna kaj oće, pa nek iskazuje na taj način. Cijelo ljeto je izašla svega par puta vani s lokalnom djecom. I ja je doslovno tjeram , pa odi se igrati. Neće. Idu joj na jetra, kaže samo psuju i nikoga ništa ne zanima osim prostota i sl. gluposti. Ona je redovito hodala u videoteku i dnevno gledala par filmova, koristila Pc, igrala se, čitala knjige i odlazila vani s nama. Ima pravo birati i raditi kaj hoće. Jako brzo prođe razdoblje odrastanja, pa nek joj prođe u dobrom sjećanju, onako kako si je to ona zamislila, ionako nije birala da li će doći na ovaj ludi svijet ili ne. |