
|
Jučer sam se neko vrijeme zadržala na Icq-u sa pitthp-om. Zabrazdili smo u uvijek popularnu temu. Nesretne ljubavi. Uz njegovu dozvolu i pišem o tome. U petom mjesecu je ugledao curu koja mu je odmah upala u oko. Od toga dana razmišlja i sanja o njoj. Nakon par mjeseci su se našli i sve se činilo ok. Planovi su bili ogromni. Između ostaloga planovi su bili usmjereni k djeci, braku i zajedničkom životu. S druge strane meni je to ipak malo neshvatljivo jer se nisu pošteno niti upoznali. On je bio siguran u svoje namjere, a ona se odjednom predomislila. Na najgluplji mogući način mu je to priopčila. Ono u smislu hej bok, znaš ja ne mogu biti s tobom jer ti si totalno zagrijan i sav se daješ. Ne kužim. Uglavnom, nakon par divnih dana ostao je bez nje, bez nekog objašnjenja. On je sada ljut i razočaran. I to mi je sasvim jasno. Skoro, pa identična situacija se desila još jednom icq, blog-kolegi ( nadam se da se prepoznaješ), naravno njega nisam pitala da li ga smijem spomenuti, pa mu ovaj puta neću spominjati ime. Sada nakon svih razgovara pada mi na pamet jedna jedina misao. Da li su današnje cure i dečki drugačiji nego nekada. Vjerojatno jesu, imaju veće slobode i drukčiji način života. Opet s druge strane , kako sam već mali milion puta napomenula, nema morala. Ne kažem da ga uopće nema. Ima, ali u jedva vidljivim tragovima. I kaj je najveća fora nitko od njih i ne poriče da ih zanima samo jedno. Lova, auto, moment zezancije i sex na brzaka. Bez obaveza, bez kasnijeg javljanja ili bilo kakvog normalnog ljudskog druženja. Nekada to nije bilo tako ili možda ja nisam primjećivala. A možda se sve jako dobro skrivalo. Danas nema skrivanja. Sjećam se nekada ako bi netko od vršnjaka pušio uredno se skrivao po kojekakvim rupama. Danas? Nema srama, nema skrivanja. Alkohol i cigarete u ruci i piči gradom. Opet se vraćam godine u nazad i dolazim do zaključka, kako mi je netko rekao ti ionako nisi normalna, da kada sam i ja bila u tim godinama nisu me zanimala takva silna okupljanja radi pušenja i alkoholiziranja. Nisam ne svetica, znala sam i ja zalomiti i nažvegljati se, to mi se čak dva puta desilo. Razlog? Nesretna ljubav. I to sve zbog mačka. Da ne povjeruješ. Kada sam ga upoznala bio mi je užasno antipatičan, stalno me proganjao. Uh, kako mi je išao na živce. A kasnije... Zapalila sam se. I skoro izgorjela. I upravo shvatim kako smo mi babe grozne, točno znamo kaj trebamo raditi da ove naše mačke izludimo. Znamo to vješto iskoristiti, a kada se situacija okrene ispadamo jadnice. I tako smo se i mi napokon dogovorili i od moje 15-te godine smo zajedno. Moja mama je uvijek govorila da ćemo si dosaditi. E, mama. Prošlo je toliko vremena i ja sam još uvijek zapaljena. Nadam se da će tako i ostati, a svima ostalima želim istu sreću. I tko god kaže da nema sretnih brakova, ima ih. Malo. Ali ih ima. ![]() |