01.09.2004., srijeda
Natrag u .... školu 
Zvone ujutro satovi na sve strane. Mačak i ja na posao, malena u školu. Jadna, kaže da se još nije niti pošteno odmorila. Iskreno, vjerujem joj. I tako se mi uputili svatko na svoju stranu. Nakon pola sata zvoni mobitel. Malena se javlja da čekaju ispred škole i da će tek u 09 moći u svoj razred. Ništa joj ne preostaje nego da se strpi i pričeka. Dobili su raspored za sutra i od sutra počinje oficijelno razredna nastava. Fuj, extra bljak. Nemam kaj srati, ali nikada nisam voljela školu. I danas sam takva sve kaj mi netko nametne da moram to mi je shit. Sukladno tome niti malenu ne gnjavim vezano za školu. Ali ona je mali štreber, na tatu naravno. Ja nisam bila štreber niti sam bila odličan učenik. Ona obožava matematiku. Zamisli, matematiku. Jedini predmet koji sam voljela bio je likovni i povijest. Nisam bila niti iz povijesti odlična, ali to mi je bio ok predmet. Likovni sam bila super. Čak sam i u slobodno vrijeme voljela crtati i imala sam sreće, pa sam neke slike i prodala.  Za tu lovu sam kupila veš mašinu. I sada mi je to smiješno kada se sjetim. Prestala sam s crtanjem kada sam postala mama. A sada nemam više volje. Zanimljivo koliko se toga promjeni u životu. Nekada mi je bilo nezamislivo da i u dućan idem bez da se našminkam ili da nemam nalakirane nokte. A danas. Danas je situacija potpuno drukčija. Nokte lakiram svake prestupne godine, jedino si svaki dan nafarbam oči. Usta isto sve manje, ionako stalno grizem usnicu, pa sve pojedem. One trajne šminke mi isuše usnice, pa imam još više materijala za grickati usne. Bar ne moram doručkovati. I tako shvatim kako se sve mjenja. Nekada sam se bavila sportom, danas je jedini sport u mojem životu vježbanje svakodnevne gimnastike na tipkovnici. To mi poprilično dobro ide. Uspješna sam u tom sportu, gadna bitch. A s vremenom i mjenjanjem dobiješ koju kilu, koju boricu, podočnjake i hrpu briga. Kada mi netko kaže uf kako bi se ja vratio u školske dane, tada nam je bilo najljepše, odmah to poričem i odbijam s gnušanjem. Kada se sjetim školskih dana, pa i tada sam imala briga. Za sve kaj si želiš priuštiti žicaj starce. Onda 101 pitanje, pa kaj će ti to. A meni baš to treba. Sada nemam tih briga. Živim u svojemu i kada mi padne na um mogu gola hodati, prije to nisam mogla. Mogu biti u kadi do kada mi se oće. Toliko toga mogu, a ne trebam nikome objašnjavati. Genijalno. Idem spavati kada mi srce želi, igram se, da ne nabrajam... Toliko toga mogu. Slobodna sam i sretna.Između ostaloga jučer i danas su me mobiteli izludjeli. Počeli su zvoniti već u 06 ujutro. Nemam običaj gasiti mobitele, pa mi dobro stoji. I tako si ja danas u autu razmišljam, kako pretjerujem. Koji će mi jarac 5 telefona i tolike pretplate i prepaidi. I odlučim se odmah za drastičnu promjenu u životu. Popodne opičila u one centre i odjavila dvije pretplate. Koje olakšanje. Ove ostale sam danas ugasila. Koma koji dobar osjećaj. Popodne sam legla  i ništa me nije probudilo. No, Ferdo se počeo derati, malena je došla izvana doma, pa sam se i probudila, ali nije bilo odvratno iritantnog zvuka mobitela. Zakon. |
| < | rujan, 2004 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Osobna razmišljanja i osvrti na svijet.
Must see linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Index
Pokude i pohvale
ICQ