...studiram ekonomiju...
...živim u meni najljepšem gradu Zagrebu...
...obožavam svog psića Linu...
...volontiram u udruzi za zaštitu životinja Noina Arka...
...ne volim biti sama...
...mrzim jetricu, tikvice i patliđane...
...obožavam palačinke...
...volim čitati knjige...
...plačem na tužne filmove...
...obožavam putovati...
...želim ponovno otići na Zanzibar...
...najdraže godišnje doba mi je proljeće...
...volim biti zaljubljena...
...obožavam shopping...
...volim svoj autić...
...učim biti sretna sama sa sobom...
...trudim se biti manje zahtjevna...
...od sada uvijek svoja (11.10.09.)...
...znatiželjna...
...nestrpljiva...
...najdraži film mi je definititvno The notebook :) ...
SAND IN MY SHOES (DIDO)
Two weeks away it feels like the world should've changed
But I'm home now
And things still look the same...
I think I'll leave it till tomorrow to unpack
Try to forget for one more night
That I'm back in my flat on the road
Where the cars never stop going through the night
To a life where I can't watch sunset
I don't have time
I don't have time..
I've still got sand in my shoes
And I can't shake the thought of you
I should get on, forget you
But why would I want to
I know we said goodbye
Anything else would've been confused but I wanna see you again
Tomorrow's back to work and down to sanity
should run a bath and then clear up the mess I made before I left here
Try to remind myself that I was happy here
Before I knew that I could get on the plane and fly away...
From the road where the cars never stop going through the night
To a life where I can't watch sunset
And take my time
Take up our time...
I've still got sand in my shoes
And I can't shake the thought of you
I should get on, forget you
But why would I want to
I know we said goodbye
Anything else would've been confused but I wanna see you again
I wanna see you again
Two weeks away, all it takes to change and turn me around, I've fallen
I walked away and never said that I wanted to see again
...ja se sjećam ljubavi
plakala sam kao kiša
kad si odlazio ti
sad mi kažeš da sam hladna
kažeš da sam okrutna
možda jesam al sam školu
kod tebe završila...
Čaša prepun stol, u meni bol
Svi su noćas tu, al nije on
S društvom nazdravljam, trudim se da se ne vidi
Glasno smijem se ne dam da itko primijeti
Ti ne znaš što je ljubav, bez malo srama srce si mi slomio
Ti ne znaš što je ljubav i nikad nikog nisi tako volio
Ne mogu, ja više ne mogu ni suzu pustiti, što mi to radiš
Bože snage mi daj, bar da te mogu mrziti
Glumim, glumim da mi kiša ne smeta,
Glumim da toplo mi je, a ko santa leda sam
Čaša prepun stol, u meni bol
Svi su otišli, al nije on
Vrisnula bih sad samo da bol me popusti
Srce ne sluša, bar da te mogu mrziti
Ti ne znaš što je ljubav, bez malo srama srce si mi slomio
Ti ne znaš što je ljubav i nikad nikog nisi tako volio
Ne mogu, ja više ne mogu ni suzu pustiti, što mi to radiš
Bože snage mi daj, bar da te mogu mrziti
A glumim, glumim da mi kiša ne smeta,
Glumim da toplo mi je, a ko santa leda sam
U subotu sam proslavila svoj 20. rođendan s nekoliko meni jako dragih ljudi :) Točnije, sa svojim dragim, Joškom, Janjom, Petrom, 2 Ivana (Ivankom i Ivančicom - preimenovali smo ih da se zna kad o kojem pričamo hehe), Anjom, Lanom, Majkijem...
Mogu vam reći da smo se lijepo proveli :) Moram pohvaliti Joška i Janju da su me stvarno iznenadili svojim poklonom. Kupili su mi slagaricu sa našom slikom s proslave Janjinog rođendana :) Još jednom veliko hvala :) I Petra, Ivanka, Ivančica i Anja su mi kupili simpa poklon, slatki jastučić koji sam si stavila u auto :), super narukvicu i parfem :) E a kad već hvalim poklone, moram priznati i da mi je Lana poklonila predivni čajnik i šalicu i sad svako jutro mogu piti svoj omiljeni čaj od jagode i vanilije :)
Želim se zahvaliti svima koji su došli i uljepšali mi tu večer :)
Danas mi je 20. rođendan :) Ajme kako rijeme brzo prolazi i kako se brzo stari, hehe :)
Dočekala sam rođendan sa svojim dragim i Joškom :) Kartali smo do 2 u jutro :) Jučer na večer mi je seka letila i8z Švicarske do Dubrovnika, al su presjedali u Zgu i imali pauzu između letova tako da smo se našle na aerodromu na kavi. Moguvam priznati da mi je to što sam ju jučer vidjela najdraži poklon za rođendan jer ju već jaaaaaako dugo nisam vidjela :( Donjela mi je Gucciev parfem i Baileys (al ću se slatko napiti hehe). Dragi mi je kupio navlake za siceve za auto i knjigu iz moje najdraže serije knjiga Shoppingoličarka od Sophie Kinsella. Obožavam njene knjige, odlične su mi, pa ako vam se čita nešto lagano i opuštajuće pročitajte nekaj njeno.
Većeras mi dolaze tata, njegova draga i njen sin na većeru :) Kupila sam si čokoladnu tortu i svječice da se malo vratim u djetinjstvo hehe
Neću slaviti rođendan jer sam preumorna od ispita, ali ću neke frendove s faksa odvest nekam na cugu :)
I za kraj hvala svima koji su u mom životu i koji su zaslužni za to što jesam i kakva jesam :)
Volim vas sve i šaljem vam jako puno pusa!!!! A mami najveću je rmi je ona najdalje (fizički, ali je u mislima i srcu uvijek samnom :) )
Upravo sam se vratila iz šetnje s pesekima i mogu vam reći da mi je ta šetnjica dosta pomogla :) Gledala sam u nebo prekrasnih boja, od žute i naranđaste do roze, ljubičaste i plave kako se preljevaju. jednostavno mi je to predivno. I jednostavno mi je došlo u glavu da je život ustvari lijep. Naravno d anije lak, nije nikome, ali je lijep i treba ga živjeti dok traje. Treba pronalazit ljepotu i sreću u malim stvarima i živjeti korak po korak :) Možda sam ja ipak sama sebi nepotrebno zakomplicirala neke stvari u glavi :)
Uostalom, imam svog dragog i super frenda i frendicu (Joška i Janju), a imam i svoju obitelj koja me voli i znam da se ponekad bez obzira što imam njih osječam sama ali ustvari nebi trebala jer nisam sama. Imam njih, a to je kao da imam cijeli svijet. Pa, što će mi više?
Eto, samo sam htjela podijeliti svoju iskrenu sreću s vama :)
Neki dan, točnije jučer sam razmišljala o tome koliko mene ljudi ustvari ne zna. Zna me, ali me ne poznaje ako kužite što želim reč. Večina ih misli da sam happy, zvrckasta, hiperaktivna i slično. Istina, nekad davno sam bila takva, ali sada sam ozbiljnija. Ne zato što sam odrasla, tj ne samo zato nego i zato što sam se povukla u sebe i sama sam se bi najbolja frendica. I na večer kad legnem sama u krevet na neki način pričam sama sa sobom. Pokušavam sama sebi otkriti što mi treba da opet budem sretnija. Ali, nejde mi baš najbolje. Kad bolje razmislim, svi glume, zašto nebi i ja? Pa i ja glumim, već jako dugo i ide mi. Jer da mi nejde neki bi me bolje poznavali. Uvijek sam bila za izlaske i lude provode i još dan danas nekad maštam o njima i mislim si kako bi mi bilo super da izađem negdje van, ali već iduće minute nemam volje za to, nemam volje biti među ljudima, nemam volje smješkati se drugima. Milsim, znam se ja i iskreno smijati i često se iskreno smijem. Ali nekad se pitam da li možda dok se smijem lažem i smaoj sebi. Obožavam sunčane dane i šetati sama po suncu jer se osječam nekako vedro i energično, ali volim i kišu jer na kiši imam osječaj da ne moram glumiti. Sve je tmurno pa mogu biti i ja.
Ne znam ustvari što sam točno htjela reći ovim postom i kakav sam zaključak htjela donjeti, ali trebalo mi je ovo, da dok razmišljam i vidim to o čemu razmišljam...ovaj post je jednostavno na neki način moja terapija.
Iskreno, mislim da me samo moj dragi dečko stvarno poznaje i voli me takvu kakva jesam, sa svim mojim dobrim i lošim danima i zato i ja njega toliko volim :)
UPDATE: Moj prijatelj Joško kaže da nitko nebi trebao glumit i da bi svi svima sve trebali iskreno reći. Kad bolje razmislim, slažem se s njim :) I zato ću s epotrudit provest te njegove riječi u djelo :)
Stvarno neznam kako da nazovem ovaj post. Više naslova mi se motalo po glavi, ali naslov i nije toliko važan. Jedostavno sam htjela pisati o tome kako neki ljudi druge lakoizbace iz svog života i kako je teško oprostiti nekome i reći mu kakav je on zabravo u tvojim očima. Ja živim od danas do sutra jer nikad se ne zna što se meni ili nekome iz mog života može dogoditi. Zato se trudim da moji bližnji znaju što mislim i osjećam za njih. Isto tako znam da je nekim ljudima do kojih meni nije previše stalo jer su me povrijedili nećime u životu i slično stalo još uvijek do mene.Zato te iste osobe znaju da sam im oprostila to što su mi napravile, to čime su me povrijedile, ali da svejedno ne mogu biti super s njima kao prije, ali nije ni da ih ajmo reći mrzim iako je to stvarno teška i jaka riječ. Ipak, neko vrijeme su bili u mom životu i usprkos tom lošem što su mi doninjeli, imala sam s njima i lijepih trenutaka i dijelila sam s njima svoj život i jednostavno ih ne mogu potpunoizbaciti iz njega. Ok, priznaem, postoji 1 osoba koju sam potpuno još davno davno izbacila iz svog života potpuno. Ali da mi se danas npr. javi i ja porazgovaram s njom i primjetim da se promijenila i d ajoj je iskreno žao zbog onog što mi je napravila, oprostila bi joj i bila bi si s njom ok. A ona mi je stvarno napravila štete u životu i ja još dan danas osjetim posljedice od nje koju ne vidim i ne čujem već 9 godina.
Ne znam za vas, ali ja jednostavno ne želim otići s ovog svijeta a da netko misli da ga mrzim, a ne želim ni otići a da neki ne znaju koliko mi znače.
Moja obitelj zna da ih sve volim bez obzira na sve. Kolko god sam mami, seki ili tati bezobraznih riječi rekla oni znaju da ih volim, kao što i Zoki to zna. I drago mi je zbog toga.
I na kraju svega, ljudima koji radi nekog svog ponosa i koje čega samo tako izbacuju ljude iz svog života...razmislite 2 puta.
Hm, :( zato što mi je danas stiglo puno tužnih vijesti s veterine. Uginula su nam 2 štenca ne veterini. Moj najdraži pas tamo je također zaražen parvo virusom i u jako je lošem stanju, teško da će preživjet, i još smo jednog peseka sa slomljenom kičmom morali dati uspavati :( Današnji dan je stvarnobio krvav na veterini :(
A :) zato što sam dobila mail od Hafiza. Za one koji ne znaju to je jedan dečko iz Londona kojeg sam upoznala na Zanzibaru i koji mi se već dugo nije javljao. Alki evo danas dobih mail koji me stvarno iznenadio :)
Eto samo sam to htjela podijelit s vama, sad se idem zavalit pred tv i malo odmorit .)
Pusa i pozz svima :) :) :)
A posebno mom dečku :)
Evo i slikica bebica koje su uginule...
To je Hira...
A ovo Hyla...
A ovo moj miljenik s veterine Hyundai za kojeg se stvarno nadam da će se izvuč :)
S mojim ljetom je gotovo :( Sutra opet na faks. Eh, da bar sutra ne počinju ispiti nego predavanja. Sutra idem na prvim ispit, iz informacijskih sustava, neke vježbe u excelu koje doma znam, a na ispitu se zblokiram i nemam pojma :( Al ajde, valjda će sutra biti bolje...hope so :)
Svim školarcima želim uspješan početak školske godine, a svim studentima uspješne rezultate na dolazećim ispitima :)
Odoh sad još malo vježbat za sutrašnji ispit, pozdrav svima!
U zadnje vrijeme mi je komp nekako spor i često se zablokira itd pa je moguće da neću baš biti prisutna na netu pa tako ni na blogovima, a ni na msnu jer je njega zahvatio neki opaki virus i totalno je pošandrco i počeo sam slat ljudima svakakve bezvezne poruke. Al nadam se da će se ovih dana Sven zaletit do mene da vidi kaj mu je, a do tad ak uspijem napisat koji post i ostavit koji komentar, super, a ak ne, sorry people...
