...studiram ekonomiju...
...živim u meni najljepšem gradu Zagrebu...
...obožavam svog psića Linu...
...volontiram u udruzi za zaštitu životinja Noina Arka...
...ne volim biti sama...
...mrzim jetricu, tikvice i patliđane...
...obožavam palačinke...
...volim čitati knjige...
...plačem na tužne filmove...
...obožavam putovati...
...želim ponovno otići na Zanzibar...
...najdraže godišnje doba mi je proljeće...
...volim biti zaljubljena...
...obožavam shopping...
...volim svoj autić...
...učim biti sretna sama sa sobom...
...trudim se biti manje zahtjevna...
...od sada uvijek svoja (11.10.09.)...
...znatiželjna...
...nestrpljiva...
...najdraži film mi je definititvno The notebook :) ...
SAND IN MY SHOES (DIDO)
Two weeks away it feels like the world should've changed
But I'm home now
And things still look the same...
I think I'll leave it till tomorrow to unpack
Try to forget for one more night
That I'm back in my flat on the road
Where the cars never stop going through the night
To a life where I can't watch sunset
I don't have time
I don't have time..
I've still got sand in my shoes
And I can't shake the thought of you
I should get on, forget you
But why would I want to
I know we said goodbye
Anything else would've been confused but I wanna see you again
Tomorrow's back to work and down to sanity
should run a bath and then clear up the mess I made before I left here
Try to remind myself that I was happy here
Before I knew that I could get on the plane and fly away...
From the road where the cars never stop going through the night
To a life where I can't watch sunset
And take my time
Take up our time...
I've still got sand in my shoes
And I can't shake the thought of you
I should get on, forget you
But why would I want to
I know we said goodbye
Anything else would've been confused but I wanna see you again
I wanna see you again
Two weeks away, all it takes to change and turn me around, I've fallen
I walked away and never said that I wanted to see again
...ja se sjećam ljubavi
plakala sam kao kiša
kad si odlazio ti
sad mi kažeš da sam hladna
kažeš da sam okrutna
možda jesam al sam školu
kod tebe završila...
Čaša prepun stol, u meni bol
Svi su noćas tu, al nije on
S društvom nazdravljam, trudim se da se ne vidi
Glasno smijem se ne dam da itko primijeti
Ti ne znaš što je ljubav, bez malo srama srce si mi slomio
Ti ne znaš što je ljubav i nikad nikog nisi tako volio
Ne mogu, ja više ne mogu ni suzu pustiti, što mi to radiš
Bože snage mi daj, bar da te mogu mrziti
Glumim, glumim da mi kiša ne smeta,
Glumim da toplo mi je, a ko santa leda sam
Čaša prepun stol, u meni bol
Svi su otišli, al nije on
Vrisnula bih sad samo da bol me popusti
Srce ne sluša, bar da te mogu mrziti
Ti ne znaš što je ljubav, bez malo srama srce si mi slomio
Ti ne znaš što je ljubav i nikad nikog nisi tako volio
Ne mogu, ja više ne mogu ni suzu pustiti, što mi to radiš
Bože snage mi daj, bar da te mogu mrziti
A glumim, glumim da mi kiša ne smeta,
Glumim da toplo mi je, a ko santa leda sam
Evo malo veselije teme...još sutra i onda odmaram 4 dana. Ljudi moji, to je za mene raj
Inaće, ovaj tjedan mi je kolko tolko brzo prošao, radila sam samo jučer i danas pa mi je malo lakše, ali moram priznati da sam dva dana bila dosta loše jer sam u ta dva dana povračala 4 dana i bila sam jako slaba. Doktorica mi je rekla da sam se preforsirala i da trebam pit vise tekucine, jest vise voca, piti vitamine b i c, i uzet jedan cijeli dan samo za odmor. Pa eto, odmarat ću se ovih dana.
U utorak na većer sam bila na snimanju emisije Kućni ljubimci. Stela i ja smo gosti u emisiji koja će biti na tvu u subotu pa kog zanima nek baci oko, hehe.
Eto, još sutra preživim faks i mogu se odmarat.
Jedan od ta 4 dana idem s Lady Delish u Tuheljske toplice, jedva čekam :) Znam da i njoj i meni to fakat treba :)
Niš ljudi odoh sad spavat da što lakše preživim još sutrašnji dan. Laku noć! Puse!
E i evo za kraj jedna meni jako jako draga pjesma na koju sam ustvari već bila zaboravila ali me Fancy podsjetila na nju dok smo se danas on, Lady Delish, Sinke i ja vozikali do Kumrovca i tak.
Gavin Degraw - I don't wanna be
Ajde evo vam još jedna njegova pjesma koja mi se full sviđa. Ma skoro sve njegove pjesme su mis uper, al evo vam još samo ova...
We belong together
Uglavnom, u subotu sam bila kod tate i zidali smo garažu. Da, da, i ja sam zidala hehe. Baš kao u dobra stara vremena kada je tata gradio kuću u Klari, a ja sam trčkarala okolo i pomagala koliko sam mogla :) Ma cijela subota me vratila u djetinjstvo, u dobra stara vremena i bio je to super osjecaj dok dan nije zavrsio...vratila sam se u stvarnost u kojoj nista nije kao prije i u kojoj je sve puno gore nego sto izgleda. U subotu smo zidali, smijali se, salili, prepricavali smjesne trenutke iz proslosti, pjevali pjesme koje smo nekad davno pjevali na moru i u autu na putu do Umaga. Tada smo jos bili obitelj, mama, tata, seka i ja...tada smo još bili na okupu, u istoj državi, istom gradu, istom kvartu i i istoj kući. Naravno ni tada nije bilo sve idealno, mama i tata su se svađali, ali iskreno, ja se sjećam smao dvije njihove veće svađe, ostalo je sve bilo zanemarivo, bar je za mene bilo zanemarivo al ze strace ocito nije. I kada i kako je sve to nestalo, sve se tako brzo dogodilo. Seka se zaljubila i otišla s dečkom u Švicarsku, tat se odselio na doljni kat kuće, kuće koju je gradio za nas, našu obitelj da nam bude dom, a ne samo kuća, ali nije nam dugo bio dom. Uskoro je upoznao drugu ženu i odselio se s njom i njenim sinom iz njenog prvog braka u rugi kvart, pa opet u drugi i onda čak i izvan Zagreba, ne puno dalje od Zagreba, ali dovoljno. I na kraju, mama je otišla radi posla u Egipat i sad sam sama... Iskreno, nije uopće problem biti sam pogotovo kad imate ogormnu podršku dečka i frendova kao što ju ja imam, ali ipak iz dana u da se pitam što nam je to trebalo? Zašto mama i tata nisu mogli bit happy zajedno? Kako im može ovo sad bit ok??? Neznam, meni je sve to nekako bilo prebrzo, izgubila sam se u svemu tome i sve me to strašno pogodilo. Tat mi je rekao da prošlost treba ostaviti iza sebe. Ali kako kad posljedice od te prošlosti postoje još i danas. Svatko je na svom kraju i vodi svoj život, ni za blagdane i rođendane ne možemo biti zajedno! Ne sjećam se na kojems u mi rođendanu zadnje bili svi, i mama, i tata i seka. Ne sjećam se zadnjeg blagdana kojji smo proveli zajedno! I to užasno smeta i boli i imam potrebu popravit to, a tako sam bespomoćna. Znam da ne može biti kao prije, svjesna sam toga i baš to boli. Tako bi htjela svađat se sa sekom za šminku i odjeću, da mi mama i tata zajedno pametuju i slično. Želim svoju obitelj na okupu više od svega a znam da je to nemoguće. Zadnji put smo svi bili zajedno na okupu na mojoj promociji mature i nije bilo sretnije od mene. Bilo me briga i sto sam prosla maturu i sve, jednostavno sam uživala u tome sto mi je obitelj na okupu, a to je opet bilo tako lažno jer na kraju dana tat je otišo svojoj novoj, seka je otišla u Švicarsku , a i mama je ubrzo otišla u Egipat i opet sam ostala sama.
Mogla bi o tome do sutra pričat,a l eto sad sams e već dosta ispucala pa odoh učit sociologiju za sutrašnji kolokvij. I evo par slikica za kraj...
Tako je to izgledalo nekad davno...
Slike se ne vide baš najbolje, al eto... vidi se kolko tolko :)
Evo novi post zahvaljujući Lady Delish. Nisam pisala jer ustavri nemam nista pametno za pisat jer se trenutno u mom životu ne dešava ništa pametno. Svaki dan mi je manje više isti (buđenje, faks, posao, spavanje) tako da fakat nemam kaj pisat. Evo sad mi počinju i kolokviji pa treba počet i učit i tako. Međutim, Lady Delish me zaposlila svojom štafetom pa moram objasnit 4 pojma, a to su PRIJATELJSTVO, ISKRENOST, NEPRAVDA i LAŽ. Pa ovako...
PRIJATELJSTVO...
Prijatelj je onaj koji zna sve o tebi, a i dalje te voli.
Za mene je prijateljstvostvarno posebna stvar u životu, tj. prijatelji su za mene posebne osobe u mom životu. Imam svakakvih prijatelja, ali onih pravih na žalost ima jako malo. Ljudi više ni ne znaju što znači biti prijatelj i ne znaju cijeniti prijateljstvo. Inače, za mene su prijatelji osobe koje se zaista poznaju i one koje se prihvačaju sa svim vrlinama i manama. Oni koji kroz život idu zajedno, koji su si međusobna podrška, oni među kojima nema zavisti, nego samo podupiranje i veselje radi međusobnih uspjeha. Prijatelji su oni koji će si uvijek pomoći, oni koji su uvijek tu. Ne oni koji kažu da je tako nego oni kji se stvarno trude da to bude tako. I smatram da pravi priajtelji čak i ako se ne čuiju npr mjesec dana jesu još uvijek pravi prijatelji ako i nakon tih mjesec dana bez kontakta znaju da mogu računati jedan na drugog.
Svi mi imamo prijatelje, ali malo nas ima one prave prijatelje, one koji stvarno koračaju uz nas kroz naš život i koji su zaista tu negdje za nas.
ISKRENOST...
E, sad...nemam baš inspiracije, hehe. Iskreno, ne vjerujem da na Svijetu postoji čovjek koji je potpuno iskren. Smatram to gotovo nemogućim. Ali moram priznati da jako cijenim ljude i njihovu iskrenost u nekim ozbiljnim stvarima. Istina je da ta iskrenost ponekad zna i povrijediti, ali neiskrenost još više može povrijediti jer kada je netko neiskren, gubimo i povjerenje u njega. Bar to takokod mene funkcionira...
NEPRAVDA...
Ah, dragi moji, nepravda vam je svuda oko nas i vjerujem da ste svi bar jednom bili ajmo reći žrtva nepravde. Neznam što bih vam rekla o tome pa ću vam prepričati jedan od svojih slučaja nepravde. Bila sam 6. razred osnovne i bila sam odlična učenica, međutim bila je tu jedna cura iz mog razreda koja mi je ajmo reći bila konkurencija ako ju uopće mogu tako nazvati. Uglavnom gospođica Sonja se ulizivala svim profesorima, a najviše profesorima iz povijesti i zemljopisa jer je to meni išlo malo slabije, pa si je ona tu dala truda ako ništa drugo ulizivanjem, a znala je da ja nisam osoba koja se ide ulizivat nekome pa je ona u tome dala sve od sebe. Naime, nas dve smo čak u to vrijeme bile i dobre frendice. Jednog dana profesor iz povijesti pregledavao nam je radne bilježnice, a kako ja nisma bas znala tu povijest, prepisala sam sve od Sonje. Čak nisam baš prepisala nego sam napisala isto što i ona samo drugim riječima i još smo imali i neke karte za crtat i ja sam ih sve nacrtala jer sam bar to znala, a ona nije. I na kraju, Sonja je dobila 5, a ja 1. Eto vam nepravde. Ona je dobila 5 samo zato jer ju je profesor obožavao, sigurno joj nije ni pogdao radnu. Ja sam sve lijepo prepričala mami, pokazala joj svoju i njenu radnu, mama ih je uzela i odnjela ravnatelju koji je na kraju oijenio moju radnu sa 4, a njenu sa 2. Eto vam sad pravde, hehe. Ma ne kažem ja sad da sam ja tolko bolja a ona tak loša, nego smao hoću reći kako ljudi nekada nisu fer. Tj često nisu fer. I ustvari se moramo stvarno boriti za sebe u životu jer ćemo inaće biti zarobljeni u nepravdi, a to onda ruši naše samopouzdanje što nam stvarno ne treba.
LAŽ...
Neznam kaj da vam tu kažem...mrzim laži, mrzim kad netko laže, pogotovo kad mi laže u lice. Rađe mi reci istinu, makar i bolilo jer inače ću izgubiti povjerenje u tebe ako saznam da si mi nešto slagao/slagala, a sve se kad tad sazna. A istinu, kakva god bila stvarno cijenim i stvarno poštujem ljude koji su iskreni. A oni koji mi slažu jednom, bojim se da će opet i mičem se od njih. Svi se služe onim sitnim lažima, pa i ja, ali bas sam neki dan razmisljala koliko je to ustvari nepotrebno i glupo i na neki nacin djetinjasto tako da ja se trudim biti uvijek sto iskrenija pa nekako to ocekujem i od drugih.
Eto to bi bilo to, a sada predajem štafetu Joškecu, Lani, Antoniji Klarmo i Janji, a pojmovi koje trebaju objasnit su: SNOVI, SREĆA, ŽIVOT i USPJEH.
Kao prvo zelim svima vama koji me citate, pratite, podrzavate savjetujete... SRETAN USKRS!
Nisam jucer stigla do kompa pa vam evo sada cestitam. Uskrs sam provela sa tatom, Žanom, Svenom i Zokiem, a na vecer sam bila i kod sekine kume Zvjezdice i bilo mi je super :) A prije nego što sam otišla k tati na rucak posjetila sam peseke na Veterini. Prošetala ih, nahranila i počistila da i njima bude ljepo na Uskrs :)
Zahvaljujem svima koji su komentirali moj zadnji post na podršci i savjetima...HVALA!
I evo za kraj, šaljem vam svima puno pusa!!!!
Eh, da...opet me neka depra lovi... Nemojte me krivo shvatit, istina je da sam zadovoljna sa svojim zivotom u potpunosti...na faksu je sve ok, isto tako na poslu, a i ljubav cvjeta :) Nego, trenutno se osjecam nekako umorno, a s druge strane dosadno mi je i to me baca u depru. Subota je na vecer, a ja sjedim za kompom umjesto da sam vani... A zasto nisam vani? Kao prvo nemam s kim ic, a kao drugo tolko me ta depra vec privukla na svoju stranu da mi se ni neda spremat za van...
Nego, razmišljala sam... imam 19 god, idem na faks i radim sto znaci da nisam doma od najkasnije 7 u jutro do pola 10 na vecer. i to me polagano psihicki ubija, a tako mi je proslo tek tjedan dana. Mislim, vise ne radim ono sto volim, ne opustam se i zabavljam... Mozda sam si prevelik teret natovarila s tim poslom. Mislim, ok mi je na poslu, dobra placa i znam da ce mi bit super kad dobijem tu placu odem u shopping i slicno, ali nekako mislim da se previse zrtvujem za to, a ustvari ne moram. Istina da imam vece potrebe nego sto ih moja mama moze zadovoljiti, ali mogla bi ih smanjiti...valjda. MOzda bi ipak trebala uzivati u ovim mladim danima svog zivota, raditi ono sto volim npr volontirat u azilu za sto vise ustvari nemam vremena a to stvarno obozavam radit i iako se naradim na neki nacin me taj rad opusta i zadovoljstvo mi je to radit. Isto tako htjela bi vikendom ic na hip hop za koji nemam vremena jer se prek tjedna tolko umorim da vikendom imam vremena smao za spvanje i ucenje. Zapostavljam frendove is licno... a to mi se uopce ne svida :( Neznam kaj bi... da dam otkaz...ili ne? Jer malo mi je bed sa 19 god za sve zicat mamu da mi da i slicno...
Ah neznam, idem bojat jaja, mozda me to malo zabavi :)
Pozz svima!
