< | travanj, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
design by [TinchA]
This is me...! What u see is what u get!
Take it or leave it!
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Noina Arka
Info centar za kućne ljubimce
Blogovi koje rado čitam :
O pesekima koji traže dom
Amaris
Maja
Lana i Paola
Umaška škorpionka
Kira
Kraljica suza
...studiram ekonomiju...
...živim u meni najljepšem gradu Zagrebu...
...obožavam svog psića Linu...
...volontiram u udruzi za zaštitu životinja Noina Arka...
...ne volim biti sama...
...mrzim jetricu, tikvice i patliđane...
...obožavam palačinke...
...volim čitati knjige...
...plačem na tužne filmove...
...obožavam putovati...
...želim ponovno otići na Zanzibar...
...najdraže godišnje doba mi je proljeće...
...volim biti zaljubljena...
...obožavam shopping...
...volim svoj autić...
...učim biti sretna sama sa sobom...
...trudim se biti manje zahtjevna...
...od sada uvijek svoja (11.10.09.)...
...znatiželjna...
...nestrpljiva...
...najdraži film mi je definititvno The notebook :) ...
SAND IN MY SHOES (DIDO)
Two weeks away it feels like the world should've changed
But I'm home now
And things still look the same...
I think I'll leave it till tomorrow to unpack
Try to forget for one more night
That I'm back in my flat on the road
Where the cars never stop going through the night
To a life where I can't watch sunset
I don't have time
I don't have time..
I've still got sand in my shoes
And I can't shake the thought of you
I should get on, forget you
But why would I want to
I know we said goodbye
Anything else would've been confused but I wanna see you again
Tomorrow's back to work and down to sanity
should run a bath and then clear up the mess I made before I left here
Try to remind myself that I was happy here
Before I knew that I could get on the plane and fly away...
From the road where the cars never stop going through the night
To a life where I can't watch sunset
And take my time
Take up our time...
I've still got sand in my shoes
And I can't shake the thought of you
I should get on, forget you
But why would I want to
I know we said goodbye
Anything else would've been confused but I wanna see you again
I wanna see you again
Two weeks away, all it takes to change and turn me around, I've fallen
I walked away and never said that I wanted to see again
I wanna see you again
I wanna see you again
Evo novi post zahvaljujući Lady Delish. Nisam pisala jer ustavri nemam nista pametno za pisat jer se trenutno u mom životu ne dešava ništa pametno. Svaki dan mi je manje više isti (buđenje, faks, posao, spavanje) tako da fakat nemam kaj pisat. Evo sad mi počinju i kolokviji pa treba počet i učit i tako. Međutim, Lady Delish me zaposlila svojom štafetom pa moram objasnit 4 pojma, a to su PRIJATELJSTVO, ISKRENOST, NEPRAVDA i LAŽ. Pa ovako...
PRIJATELJSTVO...
Prijatelj je onaj koji zna sve o tebi, a i dalje te voli.
Za mene je prijateljstvostvarno posebna stvar u životu, tj. prijatelji su za mene posebne osobe u mom životu. Imam svakakvih prijatelja, ali onih pravih na žalost ima jako malo. Ljudi više ni ne znaju što znači biti prijatelj i ne znaju cijeniti prijateljstvo. Inače, za mene su prijatelji osobe koje se zaista poznaju i one koje se prihvačaju sa svim vrlinama i manama. Oni koji kroz život idu zajedno, koji su si međusobna podrška, oni među kojima nema zavisti, nego samo podupiranje i veselje radi međusobnih uspjeha. Prijatelji su oni koji će si uvijek pomoći, oni koji su uvijek tu. Ne oni koji kažu da je tako nego oni kji se stvarno trude da to bude tako. I smatram da pravi priajtelji čak i ako se ne čuiju npr mjesec dana jesu još uvijek pravi prijatelji ako i nakon tih mjesec dana bez kontakta znaju da mogu računati jedan na drugog.
Svi mi imamo prijatelje, ali malo nas ima one prave prijatelje, one koji stvarno koračaju uz nas kroz naš život i koji su zaista tu negdje za nas.
ISKRENOST...
E, sad...nemam baš inspiracije, hehe. Iskreno, ne vjerujem da na Svijetu postoji čovjek koji je potpuno iskren. Smatram to gotovo nemogućim. Ali moram priznati da jako cijenim ljude i njihovu iskrenost u nekim ozbiljnim stvarima. Istina je da ta iskrenost ponekad zna i povrijediti, ali neiskrenost još više može povrijediti jer kada je netko neiskren, gubimo i povjerenje u njega. Bar to takokod mene funkcionira...
NEPRAVDA...
Ah, dragi moji, nepravda vam je svuda oko nas i vjerujem da ste svi bar jednom bili ajmo reći žrtva nepravde. Neznam što bih vam rekla o tome pa ću vam prepričati jedan od svojih slučaja nepravde. Bila sam 6. razred osnovne i bila sam odlična učenica, međutim bila je tu jedna cura iz mog razreda koja mi je ajmo reći bila konkurencija ako ju uopće mogu tako nazvati. Uglavnom gospođica Sonja se ulizivala svim profesorima, a najviše profesorima iz povijesti i zemljopisa jer je to meni išlo malo slabije, pa si je ona tu dala truda ako ništa drugo ulizivanjem, a znala je da ja nisam osoba koja se ide ulizivat nekome pa je ona u tome dala sve od sebe. Naime, nas dve smo čak u to vrijeme bile i dobre frendice. Jednog dana profesor iz povijesti pregledavao nam je radne bilježnice, a kako ja nisma bas znala tu povijest, prepisala sam sve od Sonje. Čak nisam baš prepisala nego sam napisala isto što i ona samo drugim riječima i još smo imali i neke karte za crtat i ja sam ih sve nacrtala jer sam bar to znala, a ona nije. I na kraju, Sonja je dobila 5, a ja 1. Eto vam nepravde. Ona je dobila 5 samo zato jer ju je profesor obožavao, sigurno joj nije ni pogdao radnu. Ja sam sve lijepo prepričala mami, pokazala joj svoju i njenu radnu, mama ih je uzela i odnjela ravnatelju koji je na kraju oijenio moju radnu sa 4, a njenu sa 2. Eto vam sad pravde, hehe. Ma ne kažem ja sad da sam ja tolko bolja a ona tak loša, nego smao hoću reći kako ljudi nekada nisu fer. Tj često nisu fer. I ustvari se moramo stvarno boriti za sebe u životu jer ćemo inaće biti zarobljeni u nepravdi, a to onda ruši naše samopouzdanje što nam stvarno ne treba.
LAŽ...
Neznam kaj da vam tu kažem...mrzim laži, mrzim kad netko laže, pogotovo kad mi laže u lice. Rađe mi reci istinu, makar i bolilo jer inače ću izgubiti povjerenje u tebe ako saznam da si mi nešto slagao/slagala, a sve se kad tad sazna. A istinu, kakva god bila stvarno cijenim i stvarno poštujem ljude koji su iskreni. A oni koji mi slažu jednom, bojim se da će opet i mičem se od njih. Svi se služe onim sitnim lažima, pa i ja, ali bas sam neki dan razmisljala koliko je to ustvari nepotrebno i glupo i na neki nacin djetinjasto tako da ja se trudim biti uvijek sto iskrenija pa nekako to ocekujem i od drugih.
Eto to bi bilo to, a sada predajem štafetu Joškecu, Lani, Antoniji Klarmo i Janji, a pojmovi koje trebaju objasnit su: SNOVI, SREĆA, ŽIVOT i USPJEH.