Crveni Beč

utorak, 04.10.2011.

Wien, Wien s mirisom Bospora

I došao je dan. Ustah se ranim jutrom, nazvah Cammeo i prespavah gotovo pola puta do Beča u busu. Prilično brzo smo došli u Beč i već oko jedan sam bio u studentskom domu. Prehlada i putovanje u jednom danu su učinili svoje i bio sam iscrpljen. Potražih nešto za jesti. Lokalna gostionica iza dva više ne poslužuje ručak, pa sam otišao u restoran Tulipan, naravno turski. Guštah u janjećim pljeskavicama sa salatom i rižom, toplom turskom čaju i baklavamo od oraha, pistacije i kokosa. Prošli boravak u Beču mi je odagnao strah od turskih trgovina u kojima se žute dunje i nude halve i sve ostalo što i u drugim trgovinama, ali s turskim etiketama. Docimeri, koji dijele sobu, su jedan Bosanac Faruk i jedan Španjolac Alvaro. Tako da smo trojica u dvosobnom stanu. Moja soba je prostrana i svijetla, a s francuskog prozora se u daljini zlati Wagnerova crkva na Steinhofu.
Drugarski pozdrav iz lepoga Beča!

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv