Crveni Beč

utorak, 13.11.2007.

Bonkulovićev vikend

Blagorodne moje prijateljice, moj naklon, blagorodni prijatelji, najsrdačniji pozdrav!

Moj boravak u Hrvatskoj ostao je u sjećanju s podvojenim osjećajima. Susreo sam ponovno mnoge drage ljude i imao uspješno predavanje na Tečaju za pripremu polaganje državnog ispita, no šokirala me krađa novca te je bolno bilo vađenje zuba i zacijeljenje rane u ustima.
U Beč sam se vratio u petak i odlučio stati malo na loptu, usporiti ritam. Sada je lakše, okruženje postaje manje nepoznato. No u petak sam još uvijek imao nesanicu, pa sam u subotu kasno ustao. Steffi me pozvala na bavarski doručak s bijelim kobasicama, slanim perecima, slatkim senfom i pivom. A društvo za doručkom je bilo međunarodno. Bavarci Steffi i Felix, Talijani Emmanuel i Ottavio, Španjolac Raúl, Brazilac Felipe, Japanka Yasiko, Francuz Antoine i jedan Hrvat.

Za hrvatsko-turskom večerom Steffi je bila blažena mežu muškarcima Raúlom, Ottaviom, Emmanuelom, Ludwigom, Sinanom i Frankom. Bila je pozvana i Marie, no nije mogla doći jer je radila. No ostavio sam za nju finu porciju kako bi probala kakvog je okusa Hrvatska. Naš kat postaje velika obitelj koja sve dijeli. Za večeru je bio livanjski sir, slavonski kulen, francuska salata na način moje mame Marije, crne (turske- nisam mogao nositi iz Hrvatske) masline, te fini naš pelješki plavac. Emmanuel je napravio i omlet sa špinatom i graškom. Sinan je donio izvrsnu baklavu s pistacijom, koja nije bila preslatka. Ponio sam i Bajaderu. Za desert je bila i prezentacija o Hrvatskoj koju sam napravio, jer sam shvatio da većina tu nema pojma ni di smo niti imaju ikakve asocijacije vezane uz Hrvatsku.
U nedjelju sam se kasno probudio, pa sam odlučio otići na večernju misu. Za ručak je bio teleći perkelt. Na večernjoj misi u Hrvatskoj katoličkoj misiji sreo sam Krešu, docimera iz studentskih dana na Šari, pa smo otišli na čaj u Starbucks. Vrativši se doma produžio sam odmah na talijansko Martinje koje je pripremao Ottavio s talijanskim prijateljima, pa je pozvao i prijatelje s kata. Jela se pašta al dente s češnjakom i čilijem, pilo crno vino. Za desert je bio kuglof natopljen limoncinom te kasnije navodno i kesteni, no ja sam ranije otišao jer sam bio umoran. Moje čekanje sna se smanjilo na sat i pol!
Ponedjeljak je bio radan. U Austriji je zabranjeno dati kopirati knjigu u fotokopirnici, pa to možeš napraviti, ako ju sam kopiraš. Što je jako bezobrazno, jer ti naplate uslugu koju si sam obavio. Tako da sam sat i pol proveo za strojom za kopiranje.
Knjižnice znaju imati tako komplicirana radna vremena da si stvarno moraš zapisivati od kada do kada što radi. Umjesto da olakšavaju, otežavaju ti rad. Trčanje je to na 1000 m s preponama. No idemo dalje (nema veze s izbornim parolama).

Moj naklon, damama rukoljub uz izraz najizvrsnijeg poštovanja,
c. kr. asistent Franz Corich

P. S. Ovu okružnicu vam opet saljem u pola četiri ujutro, bio sam zaspao, no probudilo me kad je nesto klapnulo. Vjerojato cimer. Grozno je kada živite s nekim tko ima tako drukčiji ritam, a ja sam očito jako osjetljiv jer dugo već živim sam. Jako me nervira to sa spavanjem, jer ne mogu biti produktivan. Čak razmišljam da tražim novi smještaj.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv