NESRETNE LJUBAVI SAMOĆOM DIŠU
model Marijana Kohn Dedovic
fotograf Orsat
Zašto su riječi jače od sluteće šutnje
i onda kad kraj ništa ne može da spriječi,
dok zagrljaj priča sve boli i slutnje
i kakav poljubac tu tugu da liječi?
Dok počivam mirna na valu od morske pjene
priznajuć' poraz u sutonu ljepote,
zamišljam lice, oči snene, zanesene,
svjesna da prekidi nisu dio sramote.
Predah ti tijelo
i ti meni svoje,
u strasti, cijelo
tek laži se ne broje.
I koliko suza sam trebala brisati,
da pogled bi postao bar jednom sretan,
a tek poneki stih sam uspjela napisati,
o svemu, o njemu, al' ostade sjetan.
Slike života se ponekad brišu,
ako je srce ranjeno jako,
nesretne ljubavi samoćom dišu,
zar tako je mržnju otvoriti lako?
I nestaje opojni miris proljeća bez nade,
Amor me silom odveo ka dnu,
tek poneka zvijezda njemu ukrade
dio mog srca vodeć' ka snu.
Franka Fani Kohn
NAJNJEŽNIJA BREZA
slika: Marijana
Danas moja kći Romana Dedović slavi rođendan! Brezice moja, neka ti je sretan i da ti je u životu sve dobro!
U jednom si momentu tiha, uplašena, plaha
kao da će vjetar srušiti tvoje krhko tijelo,
gledam te, kad ne vidiš, kao majka... puna straha
i dok spavaš ljubim ti kosu, lice bijelo.
Pa se odjednom uzdigneš i izroni bijes u tebi
te bol ponekad meni nepoznata, duboka,
a znam, da ni bez svjetlost spavala ne bi
pa ti usnama brišem tu suzu, dok klizi iz oka.
Znam, tek si mala pahulja nezaštićena
primljena u slučajan zagrljaj,
ljubavlju vraćaš sva prošla vremena,
ona loša djetinjstva prekinuta,
a za dobra, ona koja slijede,
za njih je sretan u očima sjaj.
I vjeruj, ništa nisi izgubila,
ako si iskreno ljubila,
jer život nas, kako ti kažeš, pomalo „zeza“,
a ti ćeš, dok god ja živim,
ostati moja...najnježnija breza.
