Danas moja kći Romana Dedović slavi rođendan! Brezice moja, neka ti je sretan i da ti je u životu sve dobro!
U jednom si momentu tiha, uplašena, plaha
kao da će vjetar srušiti tvoje krhko tijelo,
gledam te, kad ne vidiš, kao majka... puna straha
i dok spavaš ljubim ti kosu, lice bijelo.
Pa se odjednom uzdigneš i izroni bijes u tebi
te bol ponekad meni nepoznata, duboka,
a znam, da ni bez svjetlost spavala ne bi
pa ti usnama brišem tu suzu, dok klizi iz oka.
Znam, tek si mala pahulja nezaštićena
primljena u slučajan zagrljaj,
ljubavlju vraćaš sva prošla vremena,
ona loša djetinjstva prekinuta,
a za dobra, ona koja slijede,
za njih je sretan u očima sjaj.
I vjeruj, ništa nisi izgubila,
ako si iskreno ljubila,
jer život nas, kako ti kažeš, pomalo „zeza“,
a ti ćeš, dok god ja živim,
ostati moja...najnježnija breza.