srijeda, 11.05.2005.

..katkad je potrebno skupiti zadnje komadiće snage dok je još imamo u našem iscrpljenom tijelu...i zatim krenuti dalje...bez okretanja...bez žaljenja za prošlošću...treba vjerovati u vrijeme...u njegovu ljekovitu moć...nema stvari koje vrijeme neće izliječiti...ali treba biti strpljiv...ne treba žuriti....rome wasn't built in a day...osjećaji ne mogu nestati preko noći...to ne smijemo očekivati...jer onda ćemo se razočarati...i pasti još dublje...u mračnu provaliju iz koje nema izlaza...u koju ne prodire ni tračak sunca...
ništa nije toga vrijedno...sve je prolazno...trebamo obrisati suze, nasmijati se i ponovo kročiti u vrtlog života...


Pokušala sam letjeti.
I pala sam.
Ali onda sam pokušala ponovo.
I tad sam se vinula u visine.

14:32* komentar* print* #* (16)

<< Arhiva >>