Frama Zagreb-Sveti Duh

U subotu, 21.4., tridesetak članova zagrebačkih Frama okupilo se u Mikulićima kod sestara klarisa. Susret smo započeli misom, nakon koje je uslijedilo klanjanje koje su animirale sestre. Pripremile su nam meditaciju pomoću koje smo uz pjesmu i molitvu imali priliku malo stati, primiriti se i promisliti o našim malim životima. Nakon klanjanja, imali smo ih priliku i upoznati te se uvjeriti da peku dooobre kolače . Nekima je to bio prvi doticaj s klarisama, pa smo ih izrešetali pitanjima . Upoznali smo i sestru koja ima 100 godina (jako je simpatična i super se drži). Znamo da je svima koji nisu bili žao , ali se nadamo da će i oni imati još neku priliku, jer je zaista bilo jako lijepo, poučno i, naravno, zabavno.

Nakon kratke uskrsne stanke bez tematskih susreta, opet s njima započinjemo, iako ne u pravom smislu. Umjesto obrade teme, u Domu sv. Franje, ove nedjelje nakon večernje mise, prikazat ćemo film O ljudima i bogovima. Taj je film dobio mnoge nagrade među kojima i Grand Prix u Cannesu. Radnja se odvija sredinom 90-ih godina u Alžiru i prati život zajednice trapista. Kao mnogi drugi u toj zemlji i oni su mučeništvom postali Kristovi svjedoci. Kao uvod u film prenosimo dio oporuke priora Dom Christiana de Chergéa. Ona nam svakako može pomoći da i sebe preispitamo jer nikada ne znamo kada ćemo biti pozvani napustiti ovozemaljski život.

Kao i svake, od posljednjih nekoliko godina, i ove smo obilježili proštenje na Uskrsni ponedjeljak. Okupani zlatnim suncem i obavijeni hladnim povjetarcem, okupili smo se sa svih strana; bivši članovi Frame s obiteljima, sadašnji članovi Frame, možda neki budući članovi , mladi sa studentskog vjeronauka i iz evangelizacijske grupe. Kao i uvijek iskušavali smo svoje motoričke sposobnosti; igranje stolnog tenisa s dva reketa, gađanje loptom i u sljedećoj sekundi izbjegavanje istog - u graničaru, korištenje vilice i noža istovremeno i ostale razne akrobacije vezane uz: stolni nogomet, nogomet, badminton, čovječe , šah, vola oko stola itd. Naravno, za sve te aktivnosti potrebno je gorivo. Mi smo koristili kruto gorivo koje nam je preteklo s blagdanskih stolova, ali zato nije sa stolova u Antoniu . Tako smo na kraju umorni hrustali krekere. Unatoč tom i takvom iskustvu sa zadovoljstvom ustvrđujemo da je cjelokupan događaj tj. proštenje bilo iznimno uspješno .

Isusa tražite, Nazarećanina, Raspetoga? Uskrsnu! (Mk 16,6)
Zašto tražite Živoga među mrtvima? Svima nam je to pitanje poznato. Često sreću tražimo u ispraznostima tj. ništavnostima, a sve je to mrtvilo. Onoga koji je jedina istinska sreća trebamo tražiti tamo gdje jest; tražiti najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će nam se ostalo dodati! On nam je kazao kako je on sam Put, Istina i Život i tako nam dao i putokaz pomoću kojeg ćemo stići na to mjesto za koje smo stvoreni. Samo trebamo s razbojnikom zavapiti: Sjeti me se Gospodine!
Sretan Uskrs!

Danas, na Veliki petak zaključili smo našu korizmenu akciju za pomoć potrebitim župljanima. Kroz tridesetak dana skupili smo razne prehrambene i higijenske proizvode te ih jučer i danas rasporedili u 20 paketa te ih raznijeli zajedno s župnom novčanom pomoći, dijelom skupljene prodajom uskrsnih ukrasa, koje je izradila karitativno-misijska zajednica. Od različitih (pri)kupljenih stvarčica spominjemo jednu čestitku. Sklopiva čestitka, s drvenim bojicama oslikanom naslovnicom, a unutra dječjim rukopisom napisano: „DRAGI PRIJATELJU SRETAN TI USKRS“.
Iako smo imali samo jednu čestitku, njenu smo poruku prenijeli svima te se nadamo kako će im naš mali znak pažnje (makar je dio njega u rukama bio dosta težak) pomoći da što bolje proslave Uskrs.
Zahvaljujemo svima koji su se (i) ovoga puta uključili u akciju molitvom, prilogom ili vremenom .

Još smo jedno nedjeljno poslijepodne proveli na svježem zraku. Na Cvjetnicu smo se uputili prema Mariji Bistrici kako bismo sudjelovali na križnom putu kojeg je predvodio biskup Valentin Pozaić.
Ugodno prohladan i sunčan proljetni dan, kao stvoren za promišljanje o vlastitom životu. Daleko od gradske vreve, užurbanosti, sabrali smo se te se u molitvi i tišini nastojali pripremiti za najveći kršćanski blagdan - Uskrs. Šarenilo cvijeća, zelenilo trave, cvrkut ptica, glasanje ostalih nepoznatih životinja (čt. domaćih životinja), poticajne misli biskupa, pjevanje pučkih pobožnih pjesama, potpuni oprost u bazilici itd. dano nam je da se što više približimo Bogu te da spoznamo njegovo kreativno stvaralaštvo.
Kako čovjeka čine duh, duša i tijelo, a duh i dušu smo bili nahranili, nije preostalo drugo, nego isto tako postupiti i s tijelom. Većina je to pokušala šetnjom do samostana karmelićanki, a manjina sladoledom . Ipak, zajednička konačna destinacija: Oro-goro, slikoviti restorančić u Oroslavlju, nadaleko poznat.
Duhovno, duševno i tjelesno okrijepljeni, krenuli smo prema Svetom Duhu, kako bismo stigli na naš susret koji je prigodno bio - pokorničko bogoslužje.

Cvjetnica koja se još naziva i Nedjeljom Muke Gospodnje pred nas stavlja sliku naroda koji oduševljeno dočekuje Sina Božjega. Taj narod nisu samo židovska djeca i učenici, nego i svi mi. Koliko smo iskreni kada s njima kličemo: „Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje!“ a već u nekoj sljedećoj prilici opalimo tom istom Sinu Davidovu šamar i pljujnemo ga. Nije li to samo povođenje za gomilom, a ne naš pravi odlučni stav? S pravom kaže August Šenoa da je hvala ljudska voda vrh pijeska te Juraj Jurjević da je zviždanje uvijek iskrenije od pljeskanja. Stoga nas apostol Jakov pita: „Hoćeš li spoznati, šuplja glavo, da je vjera bez djela jalova? Ipak u tim smo trenutcima toliko sigurni u sebe, da spremno govorimo s Petrom: „Bude li trebalo i umrijeti s tobom - ne, neću te zatajiti.“ Svi znamo što je uslijedilo. Lako je biti jak kada si u skupini, ali kada ostaneš sam - što onda? I u prvom i u drugom slučaju moramo biti svjesni da nismo samo dio gomile tj. da nismo sami, jer, Bog je uvijek s nama. Toga je i Isus Krist bio svjestan te je stoga i u mnoštvu i u samoći ostao „poslušan do smrti, smrti na križu. Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom“. On nam treba biti uzor i samo se s njim trebamo uspoređivati. Neka nam ta slika bude pred očima u ovom tjednu u kojem ćemo proslaviti vazmena otajstva.