Marketing
O ljudima i bogovima
Nakon kratke uskrsne stanke bez tematskih susreta, opet s njima započinjemo, iako ne u pravom smislu. Umjesto obrade teme, u Domu sv. Franje, ove nedjelje nakon večernje mise, prikazat ćemo film O ljudima i bogovima. Taj je film dobio mnoge nagrade među kojima i Grand Prix u Cannesu. Radnja se odvija sredinom 90-ih godina u Alžiru i prati život zajednice trapista. Kao mnogi drugi u toj zemlji i oni su mučeništvom postali Kristovi svjedoci. Kao uvod u film prenosimo dio oporuke priora Dom Christiana de Chergéa. Ona nam svakako može pomoći da i sebe preispitamo jer nikada ne znamo kada ćemo biti pozvani napustiti ovozemaljski život.
„Ako se dogodi jednog dana – a to bi moglo biti sutra - da postanem žrtva terorizma koji, čini se, trenutno zahvaća sve strance koji žive u Alžiru, volio bih da se moja zajednica, moja Crkva i moja obitelj sjećaju da je moj život bio POSVEĆEN Bogu i ovoj zemlji u kojoj sam živio. Želio bih da prihvate činjenicu da Jedini Gospodar svakoga života nije mogao ne biti uključen u moj nasilan odlazak. Neka mole za mene kako bih mogao biti dostojan takve žrtve. Neka povežu moju smrt s tolikim drugima jednako nasilnima koje su prepuštene ravnodušnosti i prekrite anonimnošću.
Moj život ne vrijedi više od ostalih. Isto tako ni manje. U svakom slučaju, ne posjeduje nevinost djetinjstva.
Dovoljno sam živio da bih spoznao zapletenost zla koje, nažalost, može izgledati kao da je preplavilo svijet, onog istog zla koje bi me moglo bijesno ugrabiti. Volio bih, kada kucne čas, biti prosvijetljen da mogu izmoliti oprost od Boga i od svoje braće, i u isto vrijeme da svim srcem mogu oprostiti onima koji će me usmrtiti.
(...)
No, oni koji će me ubiti moraju znati da će time biti ostvarena moja nestrpljiva želja te ću moći, ako Bog da, susresti svoj pogled s Očevim pogledom da bih s njim promatrao njegovu djecu muslimane, takvu kakvu ih On vidi, sve obasjane Kristovom slavom, i plodom njegove žrtve, ispunjene darom Duha Svetoga čija će tajna radost uvijek biti ostvarivati zajedništvo i sličnost poigravajući se različitostima. Za taj izgubljen život, potpuno moj, potpuno njihov, zahvaljujem Bogu koji ga je očito želio za onostranu RADOST unatoč svemu.
U ovom HVALA gdje je sve rečeno, nekoć o mom životu, naravno, uključujem i vas, današnje i jučerašnje prijatelje, i vas, prijatelji odavde, uz majku i oca, sestre i braću i njihove obitelji, stostruko ste priznani kao što je obećano!
I ti također, prijatelju posljednjeg trenutka, koji nisi znao što radiš. Da, i tebi posvećujem ovu zahvalu, i ovaj „Z-BOGOM“. U nadi da ćemo se ponovno sresti u raju, kao dva sretna razbojnika, ako tako bude htio Bog, Otac obojice nas.
AMEN! INCH'ALLAH!
Alžir, 1.prosinca 1993.
Tibhirina, 1. siječnja 1994.
Christian. +“
Moj život ne vrijedi više od ostalih. Isto tako ni manje. U svakom slučaju, ne posjeduje nevinost djetinjstva.
Dovoljno sam živio da bih spoznao zapletenost zla koje, nažalost, može izgledati kao da je preplavilo svijet, onog istog zla koje bi me moglo bijesno ugrabiti. Volio bih, kada kucne čas, biti prosvijetljen da mogu izmoliti oprost od Boga i od svoje braće, i u isto vrijeme da svim srcem mogu oprostiti onima koji će me usmrtiti.
(...)
No, oni koji će me ubiti moraju znati da će time biti ostvarena moja nestrpljiva želja te ću moći, ako Bog da, susresti svoj pogled s Očevim pogledom da bih s njim promatrao njegovu djecu muslimane, takvu kakvu ih On vidi, sve obasjane Kristovom slavom, i plodom njegove žrtve, ispunjene darom Duha Svetoga čija će tajna radost uvijek biti ostvarivati zajedništvo i sličnost poigravajući se različitostima. Za taj izgubljen život, potpuno moj, potpuno njihov, zahvaljujem Bogu koji ga je očito želio za onostranu RADOST unatoč svemu.
U ovom HVALA gdje je sve rečeno, nekoć o mom životu, naravno, uključujem i vas, današnje i jučerašnje prijatelje, i vas, prijatelji odavde, uz majku i oca, sestre i braću i njihove obitelji, stostruko ste priznani kao što je obećano!
I ti također, prijatelju posljednjeg trenutka, koji nisi znao što radiš. Da, i tebi posvećujem ovu zahvalu, i ovaj „Z-BOGOM“. U nadi da ćemo se ponovno sresti u raju, kao dva sretna razbojnika, ako tako bude htio Bog, Otac obojice nas.
AMEN! INCH'ALLAH!
Alžir, 1.prosinca 1993.
Tibhirina, 1. siječnja 1994.
Christian. +“
Post je objavljen 13.04.2012. u 17:38 sati.