Frama Zagreb-Sveti Duh

To je geslo 7. susreta hrvatske katoličke mladeži u Sisku koji će se održati 5. i 6. lipnja ove godine. Uzeto je iz 1 Iv, a tekst se nastavlja ovako: kao što je on u svjetlosti, imamo zajedništvo jedni s drugima i krv Isusa, Sina njegova, čisti nas od svakoga grijeha. Eto objašnjenja gesla! Za logo je prikladno odabrana svjetiljka s kristogramom iz 4. st. pronađena u Sisku. Uz nju je i stilizirani križ na kojem se vide koraci. Da bi se hodilo u svjetlosti potrebno je poći putom križa, a već na tom putu nam svjetlost pomaže.
Što se tih dana susreta tiče, zanimljivo je da će svi muzeji, galerije i crkve biti otvorene za posjet. Isplatit će se vidjeti arheološka nalazišta, Stari grad, šetnicu uz Savu, katedralu, Stari most... Što se samog susreta tiče, središnje će se misno slavlje održati kod crkve sv. Kvirina, zaštitnika grada, nakon procesije ulicama grada. Nama će domaćin vjerojatno biti župa kojom upravljaju franjevci konventualci pa ćemo tako imati priliku više biti s tamošnjim članovima Frame.
A njima smo 18.3., uoči blagdana njihova zaštitnika, sv. Josipa, bili na obećanjima. Već se pripremaju za SHKM, a dio toga je i akcija bojanja crkve, jer im grijanje predobro grije, pa ostavlja crnilo po zidu. Naravno, okrjepa za tijelo je bila obilna pa uopće ne sumnjamo da će u tom dijelu biti nadasve dobri domaćini. Ne sumnjamo ni da ćemo na putu do/od Siska krunicom zahvaljivati Bogu i Mariji. Ali to nije zbog domaćina, nego zbog našeg d.asa. koji nas je u to uputio i na povratku s obećanja.
Sve nabrojano trebalo bi nam pomoći da u svjetlosti hodimo, a nadamo se kako ćemo u tome i uspjeti.
Vidjet ćemo se u Sisku! (Ako će biti dovoljno svjetla .)

Više podataka o susretu (poput himne i programa) možete naći na njegovim službenim stranicama te stranicama Pastorala mladih Sisačke biskupije.

Iznad grada, na Zagrebačkoj gori na brdu Mali Plazur nalazi se drevni Medvedgrad kao kruna gradu koji se razlio u dolini. Je li sagrađen u obrambene svrhe od biskupa Filipa, da štiti tadašnji Kaptol od navale Tatara ili u svrhu stanovanja - mišljenja su podijeljena . Bilo kako bilo, izmijenio je 107 vlasnika. Najslavniji su bili Zrinski, posljednji stanovnik Gregorijanec (Zlatarevo zlato), a zadnji gospodari već ruševnog grada bili su grofovi Kulmer (čiji smo nekadašnji dvorac u podnožju, danas Todorićev, također kasnije pogledali - kroz ulazne rešetke ). Osim povijesnih nagađanja o gradnji, izgledu i vlasnicima, zanimljive su i legende koje narod prepričava, posebno ona o Crnoj Kraljici. To je (valjda) Barbara Celjska, udovica hrvatsko-ugarskoga kralja Žigmunda Luksemburškog. Primorana muževljevim odsustvima, zemljom je vladala čvrstom rukom. Poznat nam je Kraljičin zdenac, ali, znamo li kako je nastao? Legenda kaže kako su usahnula uslijed velike suše sva vrela i zdenci okolice, osim dubokog zdenca u Medvedgradu, kojim je tad gospodarila Crna Kraljica. Narod izmučen od žeđi uputi se k njojzi u gradinu i zamoli ju vode, koju im ova uskrati . Narod sav zdvojan proklinje gradinu te se baci na milost i nemilost u šumu, koja je tada bila puna medvjeda i drugih divljih zvijeri. Kadli narod spazi vrelo, koje prije nije postojalo, dok u isto vrijeme zdenac u Medvedgradu presahnu .
Istina ili tek puka predaja? Manje važno za članove Frame koji su prošlu nedjelju uplovili u zanimljivu i burnu zagrebačku povijest. Sve ovo nam je ispripovijedila gospođa koja je samo nama otvorila vrata zdanja koje se trenutno obnavlja i poklonila dio nedjeljnog popodneva. Nakon obilaska gradine, došli smo do našeg cilja - Oltara domovine. Jer, povod nam je bio blagdan sv. Josipa, kojega je Sabor još 1687. odabrao za zaštitnika naše domovine . Pa smo se mi, za razliku od naših vođa, sjetili odati počast i pomoliti se za sve koji su svoje živote položili na Oltar domovine. Isto smo, usput, učinili i na grobu Oca domovine Ante Starčevića.
Light motiv dana bilo je iznenađenje fra Ivana. Dok su oni iskusniji slutili o čemu je riječ, „zeleni“ su s nestrpljenjem čekali. A to je... ručak kod mame Penave povodom njezina rođendana. Još jednom iskrene čestitke! Kako bi radost bila veća, slavlju se pridružila i s. Hedviga, klarisa iz Mikulića. Uz ugodno društvo i dobru kapljicu, popodne je zaključeno.

Danas je u našu župnu crkvu stigao Stepinčev križ. Radi se o križu kojega je naš blaženi kardinal nosio na križnom putu u Jeruzalemu te ga donio u Zagreb. Ovih dana, u sklopu već spominjanih Misija u gradovima, taj križ ima svojevrstan hod po zagrebačkim župama. Danas je došao red na nas. Prije večernje mise, mi i ostali mladi iz župe, animirali smo molitvu i križni put pred tim drvetom koje je bilo položeno na Kristov grob. Među predloženim i predviđenim molitvama za pobožnost pred tim križem, nalazi se i molitva sv. Franje Saleškog O Mudrosti Križa. Nju vam prenosimo kao poticaj u ovom pretposljednjem korizmenom tjednu.

Potaknuti temom Fra Popa, kao poticaj za tjedan koji je pred nama donosimo razmišljanje o franjevačkim obilježjima korizme kako ih vidi Ludovico Profili.

Mrtvenje
Franjin je pojam mrtvenja u bitnome biblijski, a oslanja se na odlomak Poslanice Rimljanima 8,3-4: „(Bog) poslavši Sina svoga u obličju grešnoga tijela i s obzirom na grijeh, osudi grijeh u tijelu da se pravednost Zakona ispuni u nama koji ne živimo po tijelu nego po Duhu.“
Franjo je uočio da je Gospodin Isus uzevši „obličje grešnoga tijela“, tj. tijela koje može trpjeti i umrijeti kao i naše, smrću i uskrsnućem pobijedio grijeh osudivši ga „u tijelu“, tj. tamo gdje se ugnijezdio. Po toj pobjedi „stari čovjek“, u tjelesnom stanju, postaje „novi čovjek“, ponovno stvoren i oživljen. Obnoviteljsko djelo koje je započelo krštenjem mora biti dovedeno do svog završetka kroz borbu koja traje čitav život, a koja nije protiv tijela, nego protiv grijeha koji se ugnijezdio u njemu. Tako, brat Franjo koji mrtvi svoje tijelo, ne čini to iz mržnje, nego iz ljubavi. Podići svoju narav oštrim postovima i dugim bdijenjima iz životinjstva u duhovnost, znači ljubiti ju na najistinskiji način. Evanđeoska je riječ za našeg sveca neosporiva: „Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni.“ (Iv 12,25) Ova je Franjina vizija mrtvenja/ljubavi toliko istinska, da je Siromašak, postavši svjestan da je cilj postignut, sklopio mir sa svojim tijelom: „Raduj se, brate tijelo, i oprosti mi, jer evo rado izvršavam sve što ti je drago. Žurim se rado priskočiti upomoć tvojim bolnim uzdisajima!“ Ali svjedočenje evanđeoskog čovjeka ide i dalje: uči nas da i psihosomatska sastavnica vlastite osobnosti može biti stečena dvojnošću mrtvenje/ljubav. „Dajem mu (tijelu) svjedočanstvo - priznao je jednom svom učeniku - da je uvijek bilo poslušno, ni u čemu nije samo sebe štedjelo, nego se brzo pokoravalo svim nalozima. Nije se ugibalo nikakvu naporu, nije se klonilo nikakve neugodnosti da bi samo moglo izvršavati naloge. U ovome se posve slažemo ja i tijelo, da bez ikakva otpora služimo Kristu Gospodinu.“ (2Čel 210:800)

Pustinja
Marljivi čitatelj i pažljivi slušatelj Svetoga pisma, asiški pokornik, shvatio je da Bog, kada želi s nekim razgovarati nasamo i objaviti mu se na poseban način, takvoga poziva u pustinju. Zbog toga se za vrijeme Korizmi udaljavao od svega i svakoga, sklanjao u šume, rasjekline, brda, u nedostupna mjesta, da bi se bavio Bogom, a vrijeme je trošio na gotovo neprekidnu molitvu. Udaljavao se i od svoje braće koju je ljubio više nego samoga sebe i s kojom mu je razgovor uvijek bio ugodan. Bog ga je svojim najvišim zahtjevima privlačio k sebi, učinivši da zaboravi svaku vezu s ljudima. Bio je svjestan da je onda, kada odlazi moliti, poput Mojsija, pomoć pružena njegovoj braći i narodu Božjem, djelotvornija no ikada.

Siromaštvo
Odijeljen od ljudi, Kristov je Siromašak htio biti odijeljen i od svakog posjedovanja stvari. U mjestima gdje je obdržavao svoje Korizme, više negoli u drugim prebivalištima, htio je da gospodari najviša gospodarica Siromaština. Htio je da ga nijedna zemaljska misao, nijedna briga ne zadržava u njegovu kontemplativnom poletu prema Gospodinu.
„Neki je brat veoma žive pobožnosti i veoma blizak prijatelj Franje dao napraviti u samotištu gdje je boravio malo odvojenu ćeliju gdje bi se Franjo mogao sabrati u molitvi kada bi tamo došao. To se uistinu dogodilo i brat ga odvede u ćelijicu. Franjo se pobunio: ‚Ova je odviše lijepa.‘ Bila je napravljena od otesanih komada drveta bradvom i hoblićem. Nastavio je: ‚Ako hoćeš da u njoj ostanem, pokrij je izvana i iznutra vrbovim prućem i granama drveća.‘ Što su kuće i ćelije bile siromašnije, to je radije u njima boravio. Brat je tako napravio, i Franjo se tamo zadržao nekoliko dana. Ali, jednom zgodom kada je Franjo izašao iz ćelije, neki je brat ušao u nju i zatim došao na mjesto gdje je bio Franjo. Vidjevši ga upita: ‚Odakle dolaziš?‘ Ovaj odgovori: ‚Dolazim iz tvoje ćelije.‘ A Franjo će: ‚Budući da si rekao da je moja, odsada nadalje u njoj će biti netko drugi, a ne ja‘“ (SP 9:1689).

Ljepota i radost stvorova
Ljubav sv. Franje prema siromaštvu nije ga sprječavala da se divi i ljubi sve stvoreno, da kuša dobrotu i ljepotu što ih razglašava sklad svijeta. Nije htio posjedovati nijednu stvar, jer se želio slobodno radovati svima. Lišen svake pohlepe bio je u najprikladnijem stanju da čuje glas stvorova, da se obogati ljubavlju i da s Kristom i po Kristu taj glas uzdigne Bogu Ocu. Zbog toga je pri obdržavanju svojih Korizmi odabirao mjesta u kojima su zelenilo šuma, istina trave i cvijeća, pjev ptica i širina pogleda olakšavale njegove kontemplativne zamahe i okvirivale krugom radosti njegove postove i njegova mrtvenja.

Evo kad smo izvijestili o područnoj skupštini, red je da izvijestimo i o našoj mjesnoj skupštini!
Prošle nedjelje prije skupštine, održano je Franjevačko popodne. Tema je ovoga puta bila Sveti Franjo i korizma. Već uobičajeni redoslijed (krunica, misa s večernjom, rad po skupinama, plenum, agape) urodio je plodom. Osim boljeg upoznavanja, bilo je tu i spoznavanja i saznavanja zanimljivih stvari o korizmi. Tako je, osim spominjanja kako je sveti Franjo provodio korizme (a imao ih je pet! ) te kako se slavljenje korizme razvijalo, d.as. našeg OFS-a ukazao na to koje su posebnosti franjevačke korizme - mrtvljenje, pustinja, siromaštvo, ljepota i radost stvorova.
Eto, nakon franjevačkog popodneva, zasjedanje. Kvorum skupljen, odluke se mogu donositi! Skupštinom je predsjedala naša dotadašnja predsjednica. Dotadašnja??? Sigurno se pitate, kako sad to? Zar su bile potrebne kadrovske promjene? Zar imamo poteškoća? No, da krenemo od početka! Najprije smo pristupili prvoj točki: biranje blagajnika - jer naš stari, dobri blagajnik zbog osobnih razloga ne može više obavljati tu službu. Onda smo izabrali i napokon dobili čovjeka za upravljanje našim dobrima. Novi–stari blagajnik, većinom glasova dobiva novu–staru dužnost. Vraćamo se našoj bivšoj predsjednici. Ako mislite da nije dobro obavljalala tu dužnost, varate se. E, predsjednica želi ići na more ! Za sve ostalo pitajte nju. Uglavnom, svakako našoj Sabinici moramo odati priznanje za odlično vođenje Frame u proteklom razdoblju hehehehe . A dotadašnji potpredsjednik preuzeo je tu (ne)časnu dužnost. Kad god zapne, tu smo da mu pomognemo – slažete li se? Njegovu je, pak, dužnost preuzela voditeljica formacije. Zatim su svi vijećnici podnijeli izvješća, a onda je uslijedila ona najduža rubrika: razno hehehe ! Treba to izdržati ! Iz nje izdvajamo napomenu da je započela korizmena akcija prikupljanjem potrepština za pomoć potrebitim župljanima. A onda? Onda smo krenuli kućama na počinak. Zaslužili smo, zar ne, dragi čitatelju? Odgovor mi napiši u komentaru!

Za sve upute o indikacijama, mjerama opreza i ... obratite se našem administratoru!
U petak 9. ožujka počela je 14. zasjedanje Skupština Zagrebačkoga područnog bratstva. Kasnili smo, kad tamo iznenađenje. Pretpostavljate, i u pravu ste! Kasnio je i program ne manje, naprotiv, i više od 30-ak minuta. No, o kašnjenju, toliko ! Prošećimo crtom događanja na skupštini.
Nakon pozdrava, kratka stanka – no, ovaj put se varate! Nismo se umorili, nego smo morali čekati još neke koji nisu stigli.
Izvještaji, križni put, misa. A onda večera! Što mislite, što je bilo za jesti? Ha? Neki će reći burek od sira, a neki sirnica – kako god, (iako je ovo drugo ispravnije) najeli smo se. Ipak je petak, uz to korizmeni. Stoga valja biti skroman!
E kad smo se najeli, s. Danijela Rebac, OFS predstavila nam je smjernice za bratsku animaciju i usput pojasnila zašto je OFS, a ne više naš dobri, stari FSR. Naime, na Generalnom kapitulu OFS-a u Brazilu donesena je odluka da se od sada tj. od tada u cijelom svijetu koristi skraćenica na latinskom od Ordo Franciscanus saecularis i točka.
Uslijedio je rad po skupinama, a nakon toga klanjanje i počinak.
Nakon hladne, nezaboravne noći: ustajanje, jutarnja molitva Časoslova, te duhovni nagovor u kojemu smo potaknuti na čišćenje od grijeha, osobito oholosti.
A onda predstavljanje e-Frama. Eee, baza podataka o članovima Frame, sadržavat će važne dokumente Frame, a tamo će se i prijavljivati na razna događanja.
A onda planovi za budućnost. O svemu ćete biti pravovremeno obaviješteni, da ne oduzimamo dragocijeni prostor našeg bloga (FGZ, Sisak, 20. Rođendan Frame, područno hodočašće kod nas i sestara klarisa, 19. hod Frame...). Događanja na pretek, sudjelovati je poželjno i korisno !
Još valja spomenuti da od sada, tko god bude pripremao susret, treba navesti literaturu i smjernice susreta, inače ne piše kak' spada .
Eto lipi moji, nadam se da se niste iscrpili čitajući ovo iscrpno izvješće. (A trebalo je biti suštinsko.) Do novog izvješća, brate i sestro, MIR I DOBRO!

U srijedu smo redoviti molitveni susret održali na neuobičajenom mjestu. Naime, zaputili smo se na stazu uz potok Bliznec koja vodi do Stare pilane jer se na njoj nalazi križni put.
U podnožju Medvednice dočekalo nas je vjetrovito i prohladno vrijeme. Možda i prikladnije za pobožnost križnog puta od ugodne tople unutrašnjosti neke crkve. Osim te pogodnosti koja nam je pomogla da se više uživimo, staza, naoko daleka od civilizacije, ponudila je još neke. Prvo, potok. Voda koja neumoljivo teče, mjestimice zaglušujuće šumi, a ponegdje blago žubori. Voda, koja je uz cijelu stazu prisutna baš poput Boga u našem životu; on je tu i kada ga vidimo i kada ga ne vidimo, i kada ga čujemo i kada ga ne čujemo, kada ga osjećamo i kada ga ne osjećamo. Baš kao i u onom trenutku kada ga je naš Spasitelj s križa zazvao: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?!“ Staza koja vijuga po lijevoj, pa po desnoj obali, pa preko vode, većinom je drvena. Drvo je svojim svojstvima omogućilo našim koracima da dobiju i zvučnu veličinu. Koraci koje smo činili između postaja, lagano se uspinjući, odzvanjali su tišinom koja nas je pratila. Dum, dum... Lijeva, desna... Kriv sam, kajem se... Lijeva, desna... Jadan sam, pomozi mi... Svoju ulogu imali su i auti i ljudi koji su povremeno prolazili. Podsjetili su na razne „šumove“, poteškoće koje nam u određenom trenutku života dođu, ali, ubrzo prođu. I glazba iz Pilane nas je podsjećala da se nakon susreta s Bogom moramo vratiti u svijet. Ali, kada smo stigli do kraja i ona je utihnula. Baš kao što će i svijet jednom. Samo voda stalna jest. Samo Bog stalan jest.
Tekst križnog puta koji smo razmatrali napisao je Romano Guardini. Zato kao poticaj za ovaj tjedan, nakon Pape i našeg kardinala, prenosimo dijelove tog križnog puta:

24. - 26.2. u Kloštru Ivaniću održala se VI. škola za animatore i V. seminar za voditelje formacije Zagrebačkoga područnog bratstva.
Krenuli smo s Glavnog kolodvora, a u vlaku je naravno bila gužva (koju smo činile i nas 4 članice Frame Sveti Duh), ali to nije pokvarilo naše veselo raspoloženje; kada se članovi Frame okupe priči i smijehu nikad kraja. Kada smo stigli u Kloštar Ivanić program je započeo križnim putom te Euharistijom u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije. Uslijedila je jako fina večera. Nakon nje smo išli u školu gdje su animatori imali svoje predavanje, rad po skupinama i plenum, a vod. form. svoje. Uslijedio je molitveni program i (ne)spavanje (vreće za spavanje su krive za sve! ), Alias i smijeh do suza.
Prerano ustajanje, jutarnja molitva, doručak, predavanjaaa, ručak (napokon! ) , rad po skupinama i opet predavanjaaa. Nakon „mukotrpnih“ predavanjaaa na red je došao odmor za našu dušu i srce, a to je bila misa. Opet hrana (čt. večera) i zatim prekrasni večernji program. Naime, sestre franjevke su nas odlučile iznenaditi predstavom o sv. Klari koje su same osmislile. Predstava je bila prekrasna, svaka im čast na trudu i još jednom im puno hvala. Svi su bili oduševljeni. Pjesma i ples. Pa molitveni program, (ne)spavanje (čt. bježanje iz sobe, Alias, smijeh, skrivanje u mračnom wc-u...).
I, eto, stigao nam je i zadnji dan (šmrc ). Opet prerano ustajanje, jutarnja molitva, doručak i ponavljanje svega naučenog te podjela zasluženih diploma. Misa i ručak.
Predivna 3 dana s predivnim ljudima. Puno smo toga novog naučili, stekli nova poznanstva i lijepo se družili. Hvala domaćinima na gostoprimstvu, predavačima, duhovnim asistentima, sestrama franjevkama i svim framašima na sudjelovanju koje će se još dugo pamtiti. I jedna lijepa rečenica za kraj: Živimo Evanđelje.

Prošlu smo vam nedjelju uputili poticaj kroz Papine riječi. Danas, na 2. korizmenu nedjelju, kroz izvještaj sa susreta s kardinalom Josipom Bozanićem kao poticaj prenosimo njegove riječi.
Dakle, prošle su nedjelje Svetu misu u katedrali u sklopu Misija u gradovima animirali mladi Zagorskog arhiđakonata i Franjevačka mladež. Skupilo nas se oko 2000.
Nadbiskup je u propovijedi stavio pred nas primjer sv. Antuna Pustinjaka. Naglasio je da je pustinja prostor kušnje, ali istodobno i prostor Božje blizine. Govoreći o važnosti posta i odricanja opravdao je njihovu potrebu jer su nužni da bi čovjek mogao gospodariti sobom. Osobito nas je potaknuo na post na riječima i na to da druge uvijek gledamo Kristovim očima. Također, poručio nam je da u ovoj četrdesetnici svakodnevno čitamo Evanđelje po Marku. Spomenuo je i važnost djela milosrđa i ljubavi te nas podsjetio na projekt „Mladi za mlade“ na razini nadbiskupije - kako bi mladi bili potpora jedni drugima u potrebi. Povukao je i paralelu s riječima bl. Alojzija Stepinca: „Moja je savjest čista“ ukazujući na to da i mi moramo tako živjeti; čiste savjesti prema Bogu. Na kraju misnoga slavlja kazao je kako je Isus prijatelj koji nas nikada neće iznevjeriti .
Poslije mise ostali smo kratko na druženju ispred prvostolnice zajedno s kardinalom, koji se rado slikao s našim mjesnim, kao i cijelim područnim bratstvom Frame. Očigledna je bila radost i osmijeh na licu, kako mladih tako i naših pastira. Mi smo neslužbeno druženje nastavili na Kaptolu u jednoj maloj pivnici.