Pokloni
ponedjeljak, 27.02.2023.
Malo toga razgali žensko srce... aj, barem neka srca... određena... kao što može lijepa šalica.
Sestra jutros šalje fotografiju, kaže da mi ju je kupila.
Nu je!
I tavicu još, jer kao ni lijepih šalica, ni dobrih tavica nikad dosta. Da ne pečem jedno jaje u onoj od 26 cm, ili što je još gore u onoj od 28, ili nedajblože u onoj jednoj ogromnoj što zauzme više od pola štednjaka. Kažem nedajblože, ali iskreno, nije meni ni u njoj bio problem nekoliko puta izgubiti to jedno jaje. Što prvo dođe pod ruku, jaje njegovo. E, al' sad ću ga peći po bložjim pravilima... u ovoj malenoj. U njoj će se sigurno (pro)naći.
Tak'!
Tavica, iako ima dugačku ručku, nije baš ona sjekira od Jelena, ali za nuždu može i ona poslužiti. A pa nije jednom raznorazni kuhinjski asortiman poslužio kao efikasno oružje ili oruđe u ključnim trenucima.
Tak' bu i ona... ak' zatreba
A šalica me baš razveselila. Ja ovakve bijele znam nazivati 'bolničke', što me mam podsjetilo da je za lijek malene Lave sakupljen potreban novac.
Pa me razveselilo još jednom.
Bone Breaker
subota, 25.02.2023.
Jučer i danas ponovno sam se domunđavala s mesarom/mesaricom, tj. glumila istog/istu. Nije mi to baš mila radnja, ali volim si stvoriti zalihe, i onda mi i nije tako veliki problem odvojiti dva, tri dana kad znam da će mi to naknadno uštedjeti puno više vremena. Bilo je tu i ptica i prasica, teletine i riba... i sve je manje-više dobro prošlo, jedino kod narudžbe nisam shvatila da će kosti za juhu biti puno veće no što sam navikla dobiti ih, tako da sam se sama morala latiti sjekirice. Ne znam koja budala je meni sjekiru u ruke dala.. ali, ajd, bila sam iznenađujuće precizna.
I srećom sam nedavno dobila misnog vina (traminac, rekla bih), tako da si sad njime planiram duši oprostiti sve ovo što sam napravila.
Wednesday
ponedjeljak, 20.02.2023.
Eto na... nakon krvoločnih Francuza, pa skoro jednako krvo(pivo)ločnih Nijemaca, na red je došla i Addams Family.
Oni su s nešto manje krvi, ali serija vrvi tinejdžerima, što je onda skoro jednako 'hororistično' kao i 'krvoliptanje' u prethodnih nekoliko odgledanih serija.
Inače, Harry Potter je pored mene prošao s jedva 1-2 odgledana filma, Avatar s pola filma, a ni Gospodari prstenova me nisu mogli zadržati toliko da bih odgledala sve nastavke... no maloj Wednesday bi to možda moglo i uspjeti.
Tko će znati kakve su to veze... čudni su putevi privlačnosti.
Borkinje
subota, 11.02.2023.
Gledam seriju: Francuska 1914. god.
Dok se muškarci igraju rata, žene spašavaju sve što se spasiti da.
I neš' se mislim kako se zapravo ne mogu sjetiti da je ikada i bilo drugačije.
Bah... možda bih stvarno trebala prestati blejati u televiziju.
Jutarnje kontemplacije o razumu
četvrtak, 09.02.2023.
Razmišljam jutros o rasprostranjenosti svogakutnog svjetonazorstva, spremnosti za obranu svojih gledišta i samo svojih pravila sve do pretjerane sitničavosti. Nagazim povremeno na neku pa me malo drži, ako joj pustim.
Zvijeri je u prirodi da napadne kad namiriše krv, čak i ako je odgajana kao kućni ljubimac, a čovjekovom prirodom upravlja samopouzdanje - što je veće, to je i zagriz snažniji. U oba slučaja stisak očnjaka teško popušta, pa se reagirati mora brzo, još većom silom.
Moj 'slučaj' i povod jutrošnjih kontemplacija je benigan, više je kao petoobročna dijeta za dijabetičare, što omogućava lagano grickanje i više vremena za žvakanje kojeg nemaju ovi pohlepniji.
Prigovor je pao na moje odbijanje teme koja mi se ne sviđa. Razgovor o nekim stvarima mi je ispod časti, ali nađu se povremeno drugi koji smatraju kako si takav luksuz ne mogu dopustiti, jer da zbog mog poimanja časti netko drugi mora podmetnuti svoja leđa (btw. ne mora), te moju daljnju šutnju shvaćaju kao povlačenje i strah, što kod njih izazove refleks zvijeri koja je namirisala krv.
Ja i dalje grickam polako svojih pet obroka, pa razmišljam - uzvratiti jače, jer mogu... znam da bi moj stisak mogao dovesti i do gubitka razuma... ili pustiti...
Do kraja petog obroka odlučujem se na puštanje, jer je već i kod prvog bilo jasno da kod takvog zagriza nema povratka - ni za prvu zvijer koja gubi razum uzvraćenim ugrizom, a povratka ne bi bilo ni za za ovu koja se želi probuditi u meni... u trenutku kada bi se ponovno sjetila da je odgajana kao kućni ljubimac.
Ponekad je tek šutnja ono što čini razliku između čovjeka i čovjeka-zvijeri.
Al' ovdje to mogu reći... i dobro je da je riječ tek o kozjim ušima cara Trajana, bilo bi gadno da je nekim slučajem ispalo da ima i papke.
Avenged Sevenfold
petak, 03.02.2023.
- Ja ne znam što njega više drži na životu... - govori jutros moja prijateljica, nakon najnovije epizode oca moga jedinoga.
Smijem se i vičem - Pa ja!! Imam osjećaj da bi tresnuo kad bih povukla samo jedan svoj prst.
Zbog laganog osjećaja kako se zbog te ruke povremeno cijela grčim, odnedavno sam počela i tlak mjeriti .
Za divno, mirno čudo, još uvijek je normalan.
Za ratnicu Lavu
četvrtak, 02.02.2023.
U novogodišnjoj noći sam htjela uplatiti nešto novca za jednu drugu curicu, ali bilo je već kasno za bilo kakve novčane transakcije.
Nekako me ta cijela situacija dodatno rastužila, pa onda i razljutila tako da sam počela čak i post pisati, no onda sam odustala, radilo se ipak o 'najveselijoj noći'. U svijetu novca, novac prije svega samome sebi služi, drugi kupe tek mrvice, i teško da će se tu nešto promijeniti. Osim toga, kočila me malo i jedna prijašnja glupa optužba o nekakvoj samopromociji u jednom sličnom slučaju, pa sam i zbog toga odustala... a nisam trebala.
Nisam trebala, jer zapravo nije bitno što će jedni reći ili misliti, sve dok će se naći netko drugi tko će samo djelovati.
Moj bankovni račun je skroman, sitna donacija tek kap u moru... ali more je cilj. I sami znate da nema veće brige i straha od one za život djeteta, a kad je rješenje novac, ja ne znam kakav je to izgovor moguće pronaći...
Stoga se nemojte iznenaditi ako ovakve slične postove i ubuduće zateknete kod mene.
Sve o malenoj Lavi imate u ovom članku , a upute za plaćanje prenosim i ovdje ako vam se ne da otvarati link.
Lava Petrušić
IBAN: HR5024840083120778121
Opis plaćanja: za ratnicu Lavu