Kaže sestra da je rekla svome sinu da će ona biti ta koja će ga izbaciti iz kuće, iako ga obožava. Vjerujem da bi i mogla, a sve kako bi se malo trgnuo.
Moj nećak je pametan, skroman, skoro ništa mu ne treba... i drag je, i dobar, i poslušan; što mu kažeš da napravi, on napravi... ni manje ni više no što si mu rekao. Ako si slučajno u opisu radnih zadataka preskočio neku stavku, smatrajući kako se ista podrazumijeva, preskočit će je i on, iako je ista, iz aviona je vidljivo, ključna za obavljanje tog zadatka. Ali, eto, nije spomenuta...

Pita ga ona:
- Sine, tražiš li ti posao?
- Tražim...
- A jesi se prijavio na HZZ?
- Nisam još.. hoću...
- Sine, prijavi se sutra i nađi posao, ili ću te izbaciti iz kuće...
I vjerujem da bi mogla, bez okolišanja... jer tolika je njena majčinska ljubav...

Potičete li vi svoju djecu da budu poduzetniji, ambiciozniji, da preuzmu svoj život u svoje ruke... ili, pak, smatrate kako je pokušaj kupovine njihove ljubavi ugađanjem najveći mogući oblik iste?