srijeda, 21.03.2007.
pet stvari koje niste znali o meni (prek veze)
prva
u vrticu sam prvi put najebala zbog svoje osobnosti.
u kupaonici je, naime, bilo nekoliko lavaboica i nekoliko odjeljaka sa skoljkicama.
a na jednom smo zidu imali mini vjesalice na koje smo vjesali rucnike.
rucnici su morali imati ugravirane inicijale kako bismo ih raspoznavali (jer cetverogodisnjem djetetu je, ocito, lakse nauciti slovo nego zapamtiti koji je njegov rucnik).
znam da sam prala ruke nakon igranja po vani (vrtic je imao veliko dvoriste za igru).
uzela sam svoj rucnik, koji je bio visio na prvoj lijevoj vjesalici, obrisala ruke i vratila ga.
za oko mi je zapao random raspored ostalih rucnika.
moj, pa prazno, pa dva, pa prazno, pa dva na istoj vjesalici, pa dva prazna... (ok, sad izmisljam jer ne znam tocno kako je bilo, ali bio je nered)
i krenula sam ih slagati jedan po jedan u red.
uto je usla teta nada izgledajuci bijesno.
ne znam zasto je bila bijesna i iskreno, zaboli me kita.
usla je, vidjela me sto radim, zgrabila me za lijevu ruku, trznula mi njome tako da sam se okrenula da 180 stupnjeva i dvaput me jako udarila po guzi.
nikad joj to nisam zaboravila.
'samo sam htjela da budu po redu...', zaustila sam, ali me odvukla natrag u sobu za igru.
krava.
druga
prvi sam put dobila mjesecnicu u sijecnju 1993.
negdje oko sveta tri kralja.
trajala je tri dana i gotovo je uopce nije bilo.
nakon cca tri tjedna jako me zabolio trbuh dok sam se vracala od bake.
dosla sam kuci, otisla na wc i imala sto vidjeti: gacice su mi bile crne.
ko da sam se usrala, jebote.
no, nisam se bila usrala, nego sam dobila drugu mjesecnicu.
onak zaprav.
s brdom krvi.
skinula sam gacice i bacila ih u kamin.
bilo me sram da mama to ne vidi.
to zaista nikad nikome u zivotu nisam rekla. :)
treca
kad sam imala 16 ukrala sam tati 400 njemackih maraka iz neke hrpe, koju je imao.
ne odjednom.
onak, kroz neko vrijeme.
kad me skuzio, nisam htjela priznati, ali bila sam prozirna i sama sebi glupa i jadna, pa sam ipak priznala.
bilo je neko srednje proljece i on mi je tada zabranio izlaske do kraja godine.
nakon 3 tjedna se predomislio, no ja sam naucila lekciju.
uopce ne znam sto mi je bilo!
al brijala sam da nece skuzit.
cetvrta
imala sam bradavicu na lijevoj velikoj usmini, koju sam otkrila tek nakon sto sam si prvi put obrijala mindzu.
izgledala je kao kad stisnes prist pa ti onaj crv od gnoja izadje van.
htjela sam je odrezati jer obrijana mindza s bradavicom i nije neka fora, ali isto tako nism imala muda stvarno je odrezati.
samo sam zeljela da nestane.
a onda je nestala.
kao da je nikad nije ni bilo.
peta
nasla sam savrsenog ljubavnika.
mislila sam da su moji orgazmi dovedeni do savrsenstva, ali ovo sto znam dozivjeti je out of this world.
utorak, 06.03.2007.
27 & 42
ove ce godine zapoceti godina kad cu ja brojkom imati 27 godina.
ovo je godina i kad ce zapoceti godina kad ce direktor svemira brojkom imati 42 godine.
27 i 42 su meni, brijacici na brojeve, najdrazi brojevi.
a sanjarusa u meni koristi to kao dobru podlogu za sanjarenje o tome sto bismo on i ja mogli raditi zajedno kad budemo u tim godinama.
...........................
ne mogu se otkaciti od njega.
bas ne mogu.
a uopce ne kuzim zasto.
s trenutne distance (vremenske, op.a.) spram nase price, nasa prica uopce nije tako bajna kako sam ja zabrijavala da je bajna dok sam je prozivljavala.
pardon, dok smo je prozivljavali.
ne, krivo, dok sam je prozivljavala.
jer brijem da je on nije tako prozivljavao.
kad imas vezu na daljinu, koliko god ona imala mana, prednost je sto te boli od ceznje dok nema te osobe, a prilikom pak susreta eksplodirate.
ponekad smo eksplodirali zajedno.
pogotovo je tako bilo u prvim mjesecima.
no kasnije sam znala sticati dojam da bi on radije da me nema blizu mu.
i ne bih si to bila priznala naglas ni u kojem slucaju.
sad to mogu reci kao naglas, ali me jos uvijek boli negdje u utrobi nesto dok o tome mislim.
kako se mogu dovesti u situaciju da sam u stanju zabrijati da je ok, samo zato jer si ne zelim priznati da nije ok.
a nije ok.
...........................
radim li to i inace?
novi citatelj, sa znacajnom brojkom na kraju imena, rekao je
ja brijem da ja fakat volim taj posao.
jer je prekrasan i strasno zanimljiv, ako ti je podrucje interesa slicno mojem.
i volim ga.
naravno, postoji dio koji mrzim vezano za posao, a to je ukorijenjena neorganiziranost i povrsnost sustava.
a sve zbog toga sto ljudi ne vole uciti.
sjecam se price koju mi je kolegica ispricala (tek za ilustraciju):
kolegica je rekla da je jedna zena jako mila i draga, ali da je ona od nje dobila cir na zeludcu.
naime, moja je kolegica bila joj nadredjena 20 godina i ova bi je gotovo svakodnevno tih 10 godina dolazila pitati ista pitanja, dok je, kako moja kolegica kaze, u ponoc znala odgovoriti u kaj je bila obucena moja kolegica kad joj je sin, moj vrsnjak, isao na prvu pricest.
nedjelja, 04.03.2007.
jos cca sat i pol
i pocet ce 24.
vec sad mi se adrenalin pojacano luci, a sjedim na stolcu umjereno duboko udisuci produkte gorenja necega.
...........................
sinoc je opet bilo zabavno.
vec sam, naime, izasla tri subote za redom i svaki je put bilo vise zabavno nego prosli put.
zbog svemirske ravnoteze, sad to lagano treba zaustaviti.
jer ce se inace narusiti ravnoteza mog bank accounta i ona ritma spavanja (cemu nimalo ne pomaze cinjenica da pijemo vodtku s energetskim picem - kako bi ostale budne, a i zato jer je milina opit se od toga - frendica namilija i ja, dakako).
...........................
predivan proljetni dan provela sam proucavajuci nesto za posao (procitajte proslu recenicu naglas i sto zurnije i recite tko se nije bas malo zapljuckao).
previse radim.
i to nije dovoljno, na zalost.
no, jos uvijek ne mogu rec da me boli kurac sto to nece biti gotovo, a trebalo bi.
i ne znam hocu li ikada moci tako to reci.
...........................
osjecam se mirno u zadnje vrijeme.
tocno takva mi je faza trebala: bez napetosti.
osim one seksualne, naravno.
