srijeda, 28.02.2007.
joooooooj
sat je zvonio u pol sedam.
inace zvoni nesto kasnije.
ali jutros je zvonio pola sata ranije jer sam htjela doma popit kavu i obavit mozebitnu nuzdu i istusirat se, a sve jer sam ocekivala mjesecnicu ujutro.
a uz mjesecnicu znam biti blagoslovljena i proljevom i onda se moram dovesti u red.
gurnula sam ruku u gacice i dvama prstima istrazila si unutrasnjost.
bila je blago vlazna.
dignula sam poplun i pogledala prste.
nisu bili krvavi.
o jebemu...
pomirisala sam prste i zakljucila da mogu izbaciti i tusiranje ukoliko izostane proljev, a sve izgleda da ce izostati.
drugom rukom dohvatila sam telefon i navila budjenje pola sata kasnije.
ali nisam vise zaspala.
nakon kratkog pregleda zadnjih ulazaka muskog spolovila u moju vaginu, isparanoizirala sam se.
joooooooj, jebemu...
nemrem bit tak glupa, jel da?
ma nemrem.
pa pazila sam skroz onak skolski.
al jedem ko zivotinja zadnjih dana.
ok, i pusim vise nego inace i to mi jako otvara apetit.
al trbuh mi izgleda ko da sam onak 4 mjeseca trudna.
vise nemam kaj obuci.
u svemu mi se vide zmigavci (to je ono salo koje brije iznad bubrega).
ako sam trudna, onda sam to onak mjesec i pol i moram hitno doktoru.
jebemu, jel da da nisam?
ustala sam iz kreveta i pripalila cigaretu.
uzasno sam bila zedna.
napravila sam si cedevitu, popila skoro pola litre i otisla povratiti.
ne, ovo nije jutarnja mucnina, nego sam prebrzo popila i prevelike gutljaje vukla.
jel da?
promuckala sam vodu malo u ustima i otisla popusit onu cigaretu do kraja.
povukla sam dva dima i otisla povratiti jos jednom.
opet sam promuckala vodu u ustima i otisla popusit onu cigaretu do kraja.
no radije sam je ugasila.
mozda mi je i od te cigarete zlo.
nekim je trudnicama zlo od cigarete i onda prestanu pusit.
ja bih rado prestala pusit prije nego sto budem trudnica, hvala lijepa.
mucilo me to cijeli dan.
manjkalo mi je koncentracije.
sve do podneva.
oko podneva me ostro zaboljelo nesto u podrucju maternice.
nakon sat vremena sam smjeskajuci se popila painkiller i namjestila si ulozak nove generacije pazeci da se ne vidi kroz tesne hlace i zaleci sto u svakoj torbici nemam tampone.
vise se necu dovesti u takvo paranoicno stanje.
kupila sam tromjesecnu zalihu kontracepcijskih pilula.
petak, 23.02.2007.
napisano jedne nedjelje ujutro*
… on the Sunday morning*
tak nekak gwen stefani pjeva u jednoj ranijoj pjesmi.
Sunday morning* je nesto sto vec dugo nisam dozivjela.
do danas.
inace bih Sunday morning* prespavala.
danas sam se probudila iz nekog sna.
tocno znam da sam nesto sanjala i zbog toga sam se probudila, ali ne znam sto sam to sanjala.
jucer sam zaspala popodne.
mislila sam si da cu oprati kosu.
i sudje.
sudje, naime, ceka vec nekoliko dana da ga operem.
sjetim se direktora svemira jer je i njegovo sudje znalo dugo cekati…
i mislila sam da cu pocistiti stan.
i nakon toga lakirati nokte, koji ce se sigurno u medjuvremenu sjebat jer cu oprat sudje, a sad su jos ok.
ali sam zapalila pljugu i prilegla nakon instrukcija.
zadovoljila sam se i zaspala.
onak na pol – cujem stvari iz stanja budnosti dok kao spavam pa se sve to mijesa i producira u snu.
sanjala sam da me sestra odvela frizeru i da su mi tamo skratili kosu, ofarbali je u plavo (sad sam brineta, fyi) i ispeglali mi je (sad sam kovrcava, fyi).
i bila je tamo i neka macka.
jucer sam isla platiti racune pa sam usput skocila do posla po neke papire, koje sam zaboravila uzeti u petak, i kad sam se vracala, vidjela sam mrtvu macku, maknutu na trotoar (bar nesto!). naime, auto ju je… jel?
i nakon frizure, na koju sam i u snu popizdila, odvesti su me htjeli na manikuru.
to je trebalo biti iza nekog zastora, koji je izgledao kao da je dio sex shopa, i znam da su samo sljasteci zastor razgrnuli i da je tamo fakat bilo sprava za manikiranje.
ali nisam usla.
i onda je nesto bilo, ali ne znam sto, nazalost.
jer me nesto probudilo.
zvono, za koje sam zabrijala da je na vratima, kad sam ga napokon u snu skuzila da nije iz sna (brijem da sam sanjala dalje neki alarm).
ali ispalo je da to uopce nije zvono meni doma, nego je zvuk s televizora.
kako je to polusanjanje trajalo nekoliko sati, mislila sam da cu probdjeti noc jer necu moci zaspati (kasnije se navedeno pokazalo skroz pogresnim).
nekako je ispalo da nisam radila nista te da nista nisam, sasvim posljedicno, niti napravila.
jer on the Sunday morning* ja imam prljavu kosu, sudje jos uvijek ceka da ga se opere i pritom ga je za nakoliko komada vise, stan ceka da ga se malo pocisti (prednost zivota na selu, izmedju ostalog, je sto nema toliko prasine)… jedino su mi nokti lijepi jer sam ih sinoc malo ispolirala i prelakirala drugom bojom.
kaj sam ono opce htela rec?
ah, da Sunday morning*!
nedjelja ujutro* je dobar dio tjedna, ukoliko ste dovoljno spavali od ponedjeljka do tog trena (barem prema mojim kriterijima J).
a ja sam dovoljno spavala ovaj tjedan.
napokon.
radila sam svaki dan predugo i svaki bih dan u 23 vec spavala.
tako da sam se namirila svakodnevnim osamsatnim snom i brijem da zbog toga nisam at the moment virozna do kraja, nego samo malo.
i zato sam se ove nedjelje probudila vec u pola deset.
odmah sam nazvala mamu i rekla joj da mi nije bas dobro i da necu danas doci na rucak.
ali cu zato sljedeci tjedan doci na duze (jebem ti ja taj osjecaj odgovornosti, koji su mi roditelji, tijekom odgoja, usadili!).
napravila sam si kavu, zapalila pljugu i zakljucila kak je nedjelja ujutro* mrak stvar.
danas cu oprati kosu i sudje.
i pospremit cu malo stan.
...........................
amy damon, 11.02.2007. (Sunday morning*)
*Sunday morning ili nedjelja ujutro, onima koji se u nedjelju dizu prije 10, vrijeme o kojem ja govorim prije ce se zvati nedjeljno prijepodne.
...........................
sada je nedjelja (naveliko spominjana nesto ranije), pol dva popodne.
da bih pokazala sama sebi kako sam super, napisala sam dobar dio jednog izvjestaja od dva, koji bi kao sutra trebali biti gotovi, zapalila sam jos jednu pljugu, oprala sudje i ocistila kupaonicu.
a tek je pol dva popodne.
...........................
amy damon, 11.02.2007. (nesto kasnije od maloprije)
srijeda, 21.02.2007.
dakle, pocnimo
sad zivim skroz drugacije, a ipak opet tako isto.
dodjem s posla.
zapalim pljugu.
mozda pravim nesto za jesti.
ukljucim televizor.
skuzila sam neki dan kako nas u skoli, izmedju brda gluposti, ipak nauce i nesto pametno.
skuzila sam to gledajuci vremensku prognozu.
na prvim satima pravog zemljopisa dobili smo za domacu zadacu izrezati onu kartu iz novina sto stoji u prognostickom dijelu.
i zalijepiti to u teku.
i na tim kartama nas je nastavnik ucio kako razumjeti meteorologe kad u dnevniku prognoziraju.
i to je znanje bas korisno znanje.
zivim sama vec skoro 3 tjedna.
i prekrasno mi je.
sve radim onako kako ja hocu i onda kada ja hocu.
i ne trebam imati obzira ni za koga jer nikoga i nema.
osoba iz proslosti i ja smo u medjuvremenu postali par.
a onda i prestali takvim biti.
sada sam ja bila ta koja nije osjecala dovoljno.
a to, koliko je falilo do dovoljno, mi je smetalo.
ne bih se trebala upustati ni u kakve odnose, koji sadrze emocije, jer ispada da mi nikako ne ide.
ako mi se svidi netko, i onda se nadjemo, i ako se ja svidim njemu… e onda se ja ohladim.
ne skroz, ali onoliko da mi bude bad jer osjecam da sam hladnija od njega.
ako mi se, pak, svidi netko, i onda se nadjemo, i ja nisam sigurna jesam li mu se svidjela kao sto se on svidja meni… e onda se ne hladim.
ne hladim se dok se ne dogodi jedna od dvije stvari kako slijede:
ja mu se svidim pa se ohladim nakon sto to skuzim ili ispadne bezeveze pa se ohladim zbog toga.
u svakom se slucaju ohladim.
brijem da me to cini emocionalnom droljom.
………………………
upravo mi je zazvonio telefon.
'molim', javila sam se.
mumljanje… 'zeljka bih molio', rece muski glas mumljajuci i doda nakon progutanih rijeci jos 'oprostite, koga sam dobio?'.
ja mu kazem svoje ime i isti tren mi je to stravicno glupo.
'kaj radis?', pita me prekidajuci mi tijek misli.
'krivo ste nazvali.', odjebavam.
'nema veze. daj reci, kaj radis?', zvuci ko manijak, a ja glupaca odgovaram 'nista.'
'kaj sam dobio malesnicu? koji sam kvart dobio?', pita manijak.
tad udahnem i ostro kazem 'ja ne zelim voditi ovaj razgovor.'
poklopio mi je slusalicu na to.
odmah sam zakljucala vrata jos jednom.
i brijem da cu si kupit lanac za vrata.
sva sam se splasila, jebote.
...........................
amy damon, 02.02.2007.
tada sam, naime, to napisala.
s namjerom da retrogradno vam pokazem.
ponedjeljak, 19.02.2007.
guess who...
pogodi tko je opet korisnik deesela.
jos da ga nisu dosli mi staviti u osam ujutro u subotu...
nikad nisam bila jutarnji tip.
i brijem da se to nije promijenilo.
jer svasta se promijenilo otkako smo se posljednji put druzili.
...........................
u sljedecem nastavku citajte:
