31.03.2008., ponedjeljak
Mala notica
|
U jednom od prijašnjih postova sam vam pisala o svojoj Fenix, neki od vas ste joj ostavili divne poruke i pomogli joj da lakše prebrodi svoj najveći životni preokret... Eto, Fenix vam se zahvalila na svom blogu, ali ispod u komentarima, jer se tek uči blogati...kada se malo sredi, doći će na red i to... New life Istovremeno me zamolila da vam i ja još jednom zahvalim u njeno ime i poručim da je sretna. :) Hvala vam što ste bili uz nju!  |
28.03.2008., petak
U ovaj prohladni petak...
|
...želim vam ugodan i lijep vikend, uz malo nostalgije... ...uživajte... ...love you... :) |
26.03.2008., srijeda
"Šaljivo" ogledalo
 Rođendan mi je već prošao, ali tek nedavno vidjeh svoju najbolju prijateljicu koja mi je uručila ovaj poklon. Ne moram vam ni govoriti, da je ovo ogledalo zauzelo počasno mjesto u mom malom svijetu. Iako na vrhu piše »šaljivo ogledalo« i iako mi je ona njime izrazila svoju bezvuvjetnu ljubav istinskog prijatelja, ipak se moram osvrnuti na nekoliko stvari. Izrađeno u seriji malih, duhovitih darova za ljude koje volimo, »zaslužilo« si je natpis »šaljivog ogledala«, iako je poruka ovog poklončića, sve prije nego šaljiva. Štoviše, prepuna je mudrosti! Moja mi je prijateljica ovim poklonom željela poručiti, kako me voli upravo ovakvu kakva jesam, nesavršenu i mušićavu, katkada tešku kao majka zemlja. Voli me različitu, a ipak tako sličnu sebi. Voli me i nasmijanu i uplakanu, i radosnu i tužnu, ljutitu i dobre volje – voli me takvu kakva jesam. Voli me zbog mene same. Voli me zato što jesam! Uzevši u ruke ovaj njen poklon, oči su mi zasuzile i srce mi se stisnulo od ganuća zbog ove intimne i nesebične poruke. Zagrlila sam je, beskrajno zahvalna što me zna voljeti bezuvjetno i bez uljepšavanja. S njom mogu biti takva kakva jesam. U njenom društvu se osjećam prihvaćena i voljena bez ikakvih uvjeta, bez šminke i bez maske. Imam pun ormar skupih parfema i krema koje sam dobila na poklon, ali koje nikada ne koristim iz jednog jednostavnog razloga, što mi ne odgovaraju, bilo po mirisu, bilo po namjeni. Imam zavidnu količinu ukrasnih šalova i drugih detalja koje sam dobila na poklon, ali ih ne nosim, iz jednog jednostavnog razloga – ne uklapaju se u moj stil odijevanja. Da se razumijemo, cijenim svaki darak koji sam ikada dobila, jer je to odraz nečije želje da me razvesele. Ali… Od svih darova koje sam ikada dobila, pa i onih najskupljih, ovaj mi je poklon najdraži, navjeći i najvredniji! Ne mogu ga omotati oko vrata, ni nanijeti na tijelo da ljepše mirišim. Ali mi se zauvijek usidrio u srce, kao najveći poklon kojeg sam od nekog mogla dobiti – a to je dar prihvaćanja i bezuvjetne ljubavi! Ali, tu nije kraj njenog darivanja! Moja prijateljica zna kako se osjećam. Ona zna u kakvim se olujnim previranjima trenutno nalazi moja duša, čak i ako joj ne kažem. Zna da svaki puta kad se pogledam u ogledalo vidim umorno lice i podočnjake na kojima bi mi zavidio i sam Grof Drakula i da razočarana okrećem lice u stranu u želji da prekrijem ogledalo u njegovoj okrutnoj stvarnosti. Ogledalo ne laže. Kada se ujutro pogledam u ogledalo, vidim se onakvom kakva jesam. Umorna, razočarana i tik pred tim da pokleknem. Znam da to nisam Ja, ali sam to uslijed tereta bolesti, zaboravila. Danas sam prišla bliže svom »šaljivom ogledalu« i po prvi puta u njemu zagledala svoje naličje. Podočnjaci su još uvijek tu. I bore oko mojih očiju jasno se naziru. Čudna boja mog tena nije se nimalo promijenila. I u ovom ogledalu izgledam upravo tako kao i u svakom drugom, u kojem sam se u posljednje vrijeme, u prolazu ogledala. Ali, ovaj mi put pogled zapinje na natpis ispod mog odraza »VOLIM TE TAKVU KAKVA SI…« I u jednom malom, malenom trenutku shvaćam pravo značenje i dragocjenost njenog poklona! Kao da je čujem da mi govori: »Nije toliko važno da te volim ja, koliko je važno da se voliš TI!« Nije da to nisam znala, nije da to nisam naučila…odavno sam shvatila da je najvažnije naučiti voljeti sebe…ali sam to negdje, putem na kvrgavoj cesti života, zaboravila… Beskrajna joj hvala što me je podsjetila! Jednostavnim pogledom na odraz mog lika u »čudesnom« ogledalu učinila je više nego da je izgovorila tisuću riječi! Možda se vama ovo ogledalo ne učini posebnim, možda vam se moje oduševljenje učini djetinjastim; ali za mene je neprocjenjivo. |
13.03.2008., četvrtak
Cvjetna prica iz predgradja
Ili ti, ekonomska analiza cvjetnih gredica jedne penzionerke. :) Dakle, scena je slijedeća: topao ranoproljetni dan, mirni kvart s kućicama i vrtovima, u kojima vlasnice ponosno uređuju svoje gredice. - Suseda, imate tak lepi vrt! - Fala, fala! Trudim se! - Al, suseda, ja bi vas nekaj pitala, ak se ne bute ljutili… - Ma, kaj bi se ljutila, samo pitajte, suseda draga… - Cvjetnjak vam je zbiljam nekaj posebnog. Ali, kolko je to cveće moralo koštati! Kaj vam nije žal penezi, mislim, cveće bu itak uvenulo…a penzije su tak male, da moraš dobro paziti kaj buš kupil, kaj ne… - Je, istina, penzije su male. I da se očeš napiti od jada kad vidiš kolko dobiš, nemaš peneze za alkohol. - Je, je…tak i ja mislim, pak se pitam, kak vam onda nije žal dati novce za rože? - A kaj bi mi bilo žal! Valda si i ja nekaj mogu priuštiti. Ne pijem, ne pušim, nejdem okolo, pa ne trebam ni novu gardeorobu za po doma. I tak furt sedim na tom svojem dvorišču i ak već nikam nejdem, barem si pasem oči na svojim rožicama. - Pa, velim da vam je zbiljam lepo. A kaj vaš muž misli o tome? - O čemu? O mojem cveću? Niš, kaj bu si mislil. Mora biti tiho. On si svak dan kupi novine, rečimo, novine su po 6 kuna., a šest kuna puta trideset dana kolko mesec ima i nabere se čisto lepa svotica, kaj ne? A ima doma televizor i svaku večer gleda dnevnik. Kaj on opće treba novine? Ček da vidim, da, to je 180 kuna na mesec. E vidite, suseda, za 180 kuna si ja kupim hrpu maćuhica…znači, ak su maćuhice po 6 kuna, za te novce dobim 30 komada, ili 20 komada pelargonija, pa su mi balkoni mam lepi i šareni. - Je, i ja si tak nekak mislim, ali moj Franc svako jutro ide po novine i još si usput popije konjak v birtiji na placu. A kad mu velim, da bi mi baš mogel kupiti i nekaj za posaditi, veli mi »A kaj buš s tom travom, pak ju ne moremo pojesti!« A vidim, da vaš Štef svako malo na biciklu dopela osim stvari i nekakvo cveće. Dobro je da oće.« - Kak ne bi štel! Pak ja si zaradim sve te rože. - Kako to mislite, da si ih zaradite? - Tak, lepo! Na primer, danas sam oprala na ruke veliku deku za naš bračni krevet. Ak bi tu deku nosila na kemijsko, tam bi ostavila sigurno bar 150 kuna za čišćenje. Tak sad lepo imam 150 kuna v dobrem i zakaj si ne bi kupila rože za te novce? Onda, moj se svaki mesec obavezno šiša i pri frizeru pusti 30 kuna, a ja idem na trajnu jemput na godinu i platim ju 100 kuna. Znači, on na svoju glavu potroši 360 kuna godišnje, a ja na svoju samo 100. Znači da mi ostane 260 kuna i za te novce si mogu kupiti celu cvetnu gredicu… - Je, suseda, ali osim cveća, vidim da vam kupuje i nove tegle, a jučer je vozil i vreću zemlje na biciklu. Dobar je taj vaš muž! Moj bi me nekam poslal, da mu velim, da mi kupi zemlju. Neki dan sam mu povedala, da trebam malo zemlje jer bi štela presaditi fikus, i znate kaj mi je rekel? - Ne, kaj? - Rekel mi je, da nisam normalna, kupovala bi zemlju, a imamo hektar zemlje i nek prejdem na grunt i skopam si kolko mi treba. - No, suseda, u tom bi ja slučaju njemu rekla, kad me pita kaj sam skuhala za ručak, da nije normalan, nek prejde na grunt i natrga malo trave. - Lako je vama govorit. Imate sreću da ne poznate mojega Franca! - No, ja mislim, da vaš Franc ima sreću, da ne pozna mene. Hodam polako sa smješkom na usnama i razmišljam o tome što sam sve napravila prošli tjedan u stanu i potiho računam, koliko bi to tegli cvijeća bilo. Ali koje koristi kad nemam balkona! :) |
12.03.2008., srijeda
Tko mijenja žarulje
|
Kolegica, sretno udana već više od dva desetlijeća, dotjerana i lijepo odjevena, sva lepršava i vrckasta, ispričala mi je jednom davno svoju teoriju uspješnog braka. Zapravo, možda je bolje umjesto »teorije« reći »praksa«, jer temelji na njenom iskustvu. Slučajan susret, riječ po riječ i završile smo na kavi u obližnjem kafiću. Na moje pitanje kako je, zabljesnuo me zasljepljujući osmjeh, koji je bio rječitiji od bilo kakvog verbalnog odgovora. I tako mi je ispričala kako je sretna u braku, ima dobar posao, auto i kućicu u predgrađu. Njene su riječi uistinu bile glazba za moje uši, u vrijeme kada su ljudi zauzeti borbom za vlastitu egzistenciju, kronično bez love i prilično depresivni. Uvijek se radujem kad čujem da nekome ide dobro, to mi na neki čudan način popravi i uljepša dan. Nakon druge kavice je zavjerenički sagnula glavu i šapatom mi počela otkrivati tajnu svojeg dugog bračnog staža. »Znaš, uopće nije neka mudrost ostati u braku. Sve što moraš znati je da si ti ta koja vodi igru, ali istovremeno ne smiješ ostavljati takav utisak ni za živu glavu.« »Hmmm«…promumljala sam s nerazumijevanjem, čekajući da nastavi priču. »Ne, ozbiljno! Gle, većina žena radi katastrofalnu grešku, a moglo bi im biti lijepo.« »O.K., pa, dobro, hoćeš li mi reći koju to grešku žene rade?« - zapitah, malo iz pristojnosti, a malo iz radoznalosti, naime, nikad ne znaš kada će ti kakav savjet dobro doći. »Pogle mene, znaš da nikad nisam bila neka kuharica. Ali, kad ja spremim klopu, moj Max si obavezno pojede prste!« Priznajem, da sam zbunjeno gledala u nju, sve manje razumijevajući o čemu govori. Uhvatila je moj zbunjeni pogled i počela se smijati. »Vidi, kad dođemo s posla već je pola šest. Uglavnom, niti imam vremena, niti mi se da kuhati, a i boga pitaj kak bi sve skupa ispalo. I onda ti ja njega lijepo pitam što bi jeo za večeru, a pritom ga »nježno« usmjerim na meni koji sam još ujutro isplanirala. Uglavnom je to tjestenina na milion načina. I ne samo da je s guštom pojede, već hvali moje umijeće kuhanja, svima koji ga žele slušati. Počne sa prijedlogom za pohano meso, ali se na kraju »odluči« za tjesteninu sa srdelicama. Kuhanje mi uzme dvadeset minuta, pranje suđa dodatnih deset i problem je riješen. Još uvijek mi ostane dovoljno vremena za odmaranje uz televiziju. Kad mi pregori žarulja, ne pada mi na pamet da mu kažem da je zamijeni.« Tu sam je prekinula upitaviši: »Što, ti je zamijeniš?« »Ma, što ti pada na pamet! U životu nisam zamijenila žarulju. A zašto imam njega? Ja ti lijepo uzmem kutiju sa žaruljom i krenem prema svjetiljki, ali sam preniska, pa onda tražim stolac i tako to…na kraju on ustane pa zamijeni žarulju. Da sam mu rekla da je zamijeni, vjerovatno bih dobila odgovor »Čekaj da završe vijesti.«- reče i nasmije se. »Onda, on bi u subotu išao na pecanje, a ja bih skočila malo do Sljemena. Bez sumnji, da bi mi izašao ususret da ga zamolim, da odemo na Sljeme, ali puno efikasnije je postići da on misli kako je ideja bila, zapravo, njegova. Kužiš, nije fora u tome, da on misli kako je uvijek po mojem, već je fora u tome, da on misli kako je on glavni igrač, a u stvari »igramo« po mom scenariju. Na primjer, prošle godine smo kupovali auto za mene i ja sam htjela neki mali autić, dok je on cijelo vrijeme tvrdio kako je veliki auto puno sigurniji u prometu. I tako, nisam inzistirala, već sam mu po malo dozirala prednosti malog auta, dok na kraju nismo kupili ovu moju bubicu. I znaš što, kad su mu došli prijatelji, sav ponosan im je pokazao koji auto je »odabrao« za svoju ženu, nabrajajući sve njegove prednosti: malo troši, lagan za parkiranje, pravi ženski.« Priznajem da mi se je već vrtjelo od informacija koje sam pokušavala preraditi, ali sam se ipak snašla i pitala je: »Pa, meni ovo zvuči jako komplicirano. Ovo manevriranje ti oduzme više vremena i energije, nego da otvoreno kažeš što misliš. Barem se meni tako čini.« »Ma štogod! Ništa mi to ne oduzima, kod mene je to već razrađeno do potankosti i spontano..baš je zabavno promatrati kako je sretan kad misli da je po njegovom! A mene ništa ne košta. Oboje sretni i zadovoljni.« - reče ona s najvećim i najnepatvorenijim osmjehom kojeg sam vidjela u posljednjih deset godina. Moram priznati da me se dojmila njena priča. I njen osmjeh i sreća. Ona je očito pronašla svoj recept za sreću koji za njih dvoje više nego odlično funkcionira. Naposlijetku, ono što je važno da su oboje zadovoljni, zar ne? Upravo maločas mi je pregorila žarulja. To me i podsjetilo na ovu davnu priču, koja je malo prekrojena i prilagođena, ali mislim da dobro oslikava suštinu. A žarulja? Neš ti žarulje, prvo je moram otići kupiti, sve smo zalihe potrošili i nikako se sjetiti kupiti nove.  |
11.03.2008., utorak
Nesto za dusu
...snimljeno jučer...:))) Želim vam lijep dan. |
08.03.2008., subota
Dragi moji blogeri...
|
...dugujem ispriku svima koje duže vrijeme nisam posjetila, ali nedostatak vremena i razne obaveze me trenutno u tome sprečavaju...i sama sam žalosna što više ne mogu biti toliko prisutna na blogu kao što sam bila prije...nadam se da će uskoro biti bolje, jer vas rado čitam. ...ujedno bih s vama podijelila jedno pismo meni drage osobe, koja nije vješta bloganja i zamolila me da njeno pismo objavim na svojoj stranici, u nadi, kako ona kaže, da će joj to biti emotivna i mentalna potpora da ustraje u svojim životnim planovima... ...svoje je pismo potpisala s nickom "Fenix", jer očito za nju ima snažno simbolično značenje...naime, konačno je skupila dovoljno hrabrosti, da razvije krila i poleti i svaka podrška je dobrodošla... ...odlučila sam da neću pismo objaviti ovdje, već joj "poklanjam" njen vlastiti blog, u nadi, da će s vremenom naučiti koristiti blog alat i aktivno se uključiti u blogosferu, jer, naposlijetku i to može djelovati terapeutsko...katkada već puno znači da imamo kome povjeriti svoju bol i žalost...možda je vaši komentari potaknu da nauči koristiti blog i vodi svoj dnevnik. ...eto, ja je od srca pozdravljam i želim joj dobrodošlicu u našoj blog zajednici i šaljem joj svoje misli podrške i ovim putem i od srca joj želim da poleti što dalje prema svojim snovima. Adresa bloga je: http://newlifewithsmile.blog.hr New life Svima vama, moji virtualni prijatelji, želim lijep i ugodan vikend. Do čitanja! |
| < | ožujak, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Copyright © Irnan - NPZ, 2006/07/08
STARIJI POSTOVI
Linkovi
Tutor.BlogBlog.hr
Uvod u html
Forum.hr
TIHOVANJE DUŠE
Misli i aforizmi
Kako vidim prirodu
Što radim kad ništa ne radim :)
TU RADO SVRATIM:
Reiki forum
Reiki blog
Reiki hara blog
Magicus.info
Vilinski simboli
M. Jeršek site
Amar nat
Angelspring site
Angelspring
APK
Atlantik
Budan blog
Clear flame
Čekam proljeće
Dijete u meni
Duboko modro more
Em
freestyler
Galadriel
Gradska pahuljica
Greentea
Guest01
Hannah2
H.A.N.N.A.H.
Inočka
Irida
Ishatai
Ishatai na blogeru
lipa mare
Lostinfantasy
Ljubav u malom
Marsi
Mriža zivota
nebulozemoje
Nevinasce
New life
obicnaklinka.blog.hr/
Odgoj s osmjehom
One love one life
Poezija na crno
Prijateljica svjetlosti
Prorok
Putnik promatrač
Reina
Rea
Safiris
Safiris 2
Sanja
Skywalker
Slonic
Srce na pauzi
Spirit
Suncokretić
Svijetmakrobiotike
Tai
Tinuviel
Too much&too little
Tražeći sebe
Trillian
U potrazi za istinom
Viktor
Začarana dolina
Zelenixsvijet
Zvonjava.blog
Žubor vode
Nihonkichigai I
Nihonkichigai II
Nihonkichiga III
Nihonkichigai IV
Nihonkichigai V
Životna načela reikia
Dr. Mikao Usui
1.Don't worry - just for today
2.Don't get angry- just for today
3.Be thankful for the many blessings
4.Earn your daily bread honestly
5.Try to be kind to allliving beings around you
1.Upravo danas, nemoj brinuti.
2.Upravo danas, nemoj se ljutiti
3.Budi zahvalan za mnoge blagoslove
4.Zarađuj pošteno svoj kruh
5.Budi ljubazan prema svim bićima
Danas su bili vrijedni: :)
Svratili su do mene:
TEKSTOVI KOJI SU ME SE DOTAKLI
DESIDERATA
Max Ehrmann
Kročite smireno kroz buku i strku
i ne poželite mir koji donosi vječna tišina.
Trudite se, ali bez potčinjavanja
da budete u dobrim odnosima sa svim ljudima.
Govorite svoju istinu tiho i jasno
i slušajte što vam drugi govore.
Jer čak i dosadni i neuki imaju svoju priču.
Izbjegavajte glasne i agresivne osobe -
one uznemiruju dušu.
Uspoređujući sebe sa drugima, možete postati sujetni i ogorčeni,
jer uvijek će biti gorih i boljih od vas.
Uživajte u svojim dostignućima, kao i u svojim planovima.
Vodite računa o svom zvanju, ma kako skromno bilo,
jer to je nešto što stvarno posjedujete u ovom nemirnom
i promjenjivom vremenu.
Budite svoji!
Posebno ne iziskujte lažnu naklonost, niti budite
cinični u ljubavi.
Unatoč svim prijevarama i razočaranjima,
ljubav uvijek ispočetka niče poput trave.
Brižljivo postupajte s iskustvom koje vam donose godine
i dostojanstveno im predajte mladost.
Razvijajte snagu duha da vas zaštiti od iznenadnih nedaća.
Ne budite sebe sumnjama i negativnim razmišljanjima,
previše je strahova rođeno u samoći i premorenosti životom.
Ispod zdrave discipline, budite nježni prema sebi.
Vi ste dijete Svemira, kao i stabla i zvijezde i vi imate
pravo biti ovdje.
I bez obzira da li je to vama jasno ili ne,
Svemir se razvija točno onako kako treba.
Zato budite u miru božjem, ma što on za vas bio
i ma kakvi bili vaši zadaci u ovoj ludnici,
sačuvajte mir u svojoj duši.
Sa svim svojim prijevarama, svojom iskrenošću i
promašenim snovima,
ovo je još uvijek predivan svijet.
Čuvajte sebe.
Uložite sve što imate i što jeste -
I BUDITE SRETNI!
@
NAUČIO SAM
Andy Rooney
Naučio sam...
da trebamo biti zahvalni
što nam Bog ne daje uvijek
ono što tražimo
Naučio sam...
da uvijek možeš za nekoga moliti,
kad nema snage da si može pomoći
na drugi način.
Naučio sam...
da ti je, bez obzira koliko ozbiljnosti
život zahtijeva od tebe,
uvijek potreban prijatelj
s kojim se možeš glupirati.
Naučio sam...
da je biti ljubazan važnije nego biti u pravu.
Naučio sam...
da ljubav, a ne vrijeme, liječi sve rane.
Naučio sam...
da svatko koga sretneš,
zaslužuje da ga pozdraviš s osmjehom.
Naučio sam...
da dobre prilike nikada nisu izgubljene;
netko će se uvijek poslužiti onima koje ti propustiš.
Naučio sam...
kada se naučiš živjeti u luci gorčine,
sreća će se uvijek sidriti negdje drugdje.
Naučio sam...
da treba dijeliti riječi koje su
nježne i mekane,
jer češ ih sutra možda morati pojesti.
Naučio sam...
da je osmjeh jedan jeftin način
da popraviš svoj izgled.
Naučio sam...
da ne mogu odabrati kako se osjećam,
ali da mogu odabrati
što ću napraviti u vezi toga.
Naučio sam...
da svi žele živjeti na planini,
ali da se sva sreća i rast
događaju dok se uspinješ.
Naučio sam...
da je dobro davati savjet
samo u dva slučaja:
kada ga netko traži
ili kada je pitanje života i smrti.
Naučio sam...
kada planiraš osvetiti se nekome,
time samo dozvoljavaš sebi
da te ta osoba nastavi vrijeđati.
Naučio sam...
što imam manje vremena,
više stvari mogu napraviti.
@
LAGANO UMIRANJE
Pablo Neruda
Lagano umire onaj koji ne putuje,
onaj koji ne čita,
onaj koji ne sluša glazbu,
onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u sebi.
Lagano umire onaj koji uništava vlastitu ljubav,
onaj koji ne prihvaća pomoć.
Lagano umire onaj koji se pretvara u roba navike,
postavljajući si svaki dan ista ograničenja,
onaj koji ne mijenja rutinu,
onaj koji se ne usuđuje odjenuti u novu boju,
i ne priča s onima koje ne poznaje.
Lagano umire onaj koji bježi od strasti
i njenog vrela emocija
od onih koje daju sjaj očima
i napuštenim srcima.
Lagano umire onaj koji ne mijenja život
kad nije zadovoljan svojim poslom ili svojom ljubavi,
onaj koji se ne želi odreći svoje sigurnosti
radi nesigurnosti i koji ne ide
za svojim snovima.
Onaj koji si neće dozvoliti
niti jednom u svom životu
da pobjegne os smislenih savjeta…
Živi danas! Riskiraj danas! Učini danas!
Ne dozvoli lagano umiranje!
Ne zaboravi biti sretan!
@
Khalil Gibran
Tvoja djeca nisu tvoja djeca.
Ona su sinovi i kćeri Života koji teži samome sebi.
Dođu kroz tebe, no ne iz tebe,
i iako su s tobom, ona ti ne pripadaju.
Možeš im dati svoju ljubav,
ali ne i svoje misli,
jer ona imaju svoje vlastite misli.
Možeš biti dom njihovim tijelima,
no ne i njihovim dušama,
zato što njihove duše prebivaju
u kući od sutra, koju ti
ne možeš posjetiti, čak ni
u svojim snovima.
Možeš se truditi da im budeš slična,
ali ne traži, da bi oni postali poput tebe.
@
AKO
Rudyard Kipling
Ako možeš ostati miran kad na tvom putu
Svi izgube glavu i prstom pokazuju na tebe...
Ako sačuvaš povjerenje kad svi ostali sumnjaju,
Ali ako im ne zamjeriš što nemaju povjerenja...
Ako ne lažeš kad čuješ laži,
Ili ako ne mrziš kad tebe mrze,
Ako se ne praviš suviše dobar,
Niti govoriš mudro...
Ako snivaš, ali ti snovi nisu sve;
Ako misliš; ali ti misli uvijek ostanu čiste...
Ako znaš primati pobjedu i poraz,
Primati jednako jedno i drugo...
Ako možeš podnijeti da tvoju istinu
Varalice iskrivljuju kako bi lakše prevarili budale...
Ako vidiš kako u komadiće razbijaju tvoj cilj
I ako se sagneš podignuti i pokupiti ostatke...
Ako možeš skupiti sva svoja dobra
I staviti ih na kocku, sve odjednom,
I ako si spreman ponovno krenuti kao na početku,
Ne izustivši ni riječi, izgubivši sve uz osmijeh...
Ako prisiliš svoje srce, svoje živce, svoje mišiće
Da služe tvojim ciljevima i kad su smalaksali,
I ako ustraješ kada sve zastane,
Izuzev volje koja naređuje: "Drži se dobro... "
Ako se usred gomile ne ponosiš
I ne smatraš se herojem ako se družiš s velikima,
Ako te prijatelj niti neprijatelj ne mogu pokvariti,
Ako svaki čovjek za tebe nešto znači, ali nijedan suviše...
Ako umiješ dobro ispuniti svaku minutu svog života,
I svakog trenutka ideš pravim putem -
Tvoja bit će zemlja i svo njezino blago,
Jer bit ćeš čovjek, sine moj!
@