25.02.2008., ponedjeljak
Ljudi koji ne znaju reci »NE«
|
Ljudi koji nikada nisu naučili reći »NE« spadaju u najugroženiju skupinu, koja će prije ili kasnije oboljeti od čira na želucu, kroničnih migrena, ili neke druge bolesti, nerijetko čak i smrtonosne. Do nedavno nisam bila ni svjesna koliko ljudi zapravo nikada nije naučilo upotrebljavati tu kratku riječ, od samo dva slova. Ne znaju reći »NE«, čak ni tada kada je cijela njhova unutrašnjost vrištala od želje da izgovore tu riječ…progutali bi je u tišini i nastavili dalje s trošenjem svoje energije na nešto za što su smatrali da su »prisiljeni« učiniti. Ljudi koji ne znaju reći »NE« su na raspolaganju 24 sata na dan. Oni uvijek dižu slušalicu telefona, pa makar bilo 3 sata ujutro, samo zato što telefon zvoni. Oni su uvijek dostupni, pa makar bili zatrpani gomilom vlastitih obaveza, uvijek su tu i njihovi poznanici znaju da na njih uvijek mogu računati. Prekinut će s kuhanjem ručka, da bi saslušali kolegicu s posla, koja je nazvala samo zato da se požali kako su prodali njenu najdražu haljinu, i zvuči kao da će si istog trena zbog te činjenice prerezati vene na rukama. Oni će odraditi posao za sve kolege i kolegice, iako veoma dobro znaju, da imaju previše svog posla i da će morati ostati prekovremeno u uredu, kako bi pozavršavali sve što su im donijeli. Zbog te propuštene »lekcije«, satima će slušati svoje roditelje koji im dijele dobronamjerne savjete, umjesto da ih blago prekinu i kažu »OK, ovo je možda dovoljno dobro za vas, ali ne mora nužno značiti da je dovoljno dobro za mene.« Nerijetko će potrpati svoju vlastitu djecu u automobil i odvesti se k prijateljici, da pričuvaju njene klince, samo stoga što se je prijateljica odlučila upravo tu večer otići u kazalište, kao da je to jedini dan u godini, kada može pogledati tu predstavu. Otići će na proslavu nečijeg rođendana, iako su bolesni i osjećaju se iznimno loše, samo zato kako ne bi razočarali domaćina, kojem su to obećali još prije puno vremena. Prekinuti će gledanje filma kojeg su čekali cijeli tjedan, kako bi djetetu ispekli palačinke koje je dijete upravo tada poželjelo. Iako bi radije proveli pola sata u čitanju knjige, spremit će se i krenuti u šetnju sa svojom obitelji, zato što oni tako žele. Možda će čak prepustiti i svoj stan kolegi/ci s posla u svrhu »popodnevnog odmora«, iako poznaju njenog/njegovog muža i definitivno ne podupiru takve izlete izvan braka. Ljudi koji ne znaju reći »NE«, pripadaju svima, ali ne pripadaju sebi. U želji da nikog ne »iznevjere«, iznevjerili su sebe. U želji da svima ugode, zaboravili su na jednostavnu činjenicu, da moraju voljeti sebe. Podređeni tuđim željama i prohtjevima, čini im se da bi odbiti nečiju molbu značilo kraj svijeta. Ali, istina je posve drugačija. Katkada reći »NE« znači omogućiti nekome da se razvija u samostalnu ličnost, koja se oslanja prvenstveno na svoje snage, umjesto da slijepo ovisi o drugima. Reći »NE« kada je to umjesno, znači poštovati sebe barem toliko, da ne budemo ničiji sluge. Shvatiti da reći »NE« ne znači da smo loši ljudi je prvi korak u oporavku od te »neznamrećine bolesti«. Lijepo je pomagati kada to možemo i želimo. Ali, pomagati pod svaku cijenu, u svakom trenutku i na vlastitu štetu, znači odricati sebi pravo na normalni život i predstavlja atak na našu suverenost. Posuditi nekome novac ako mu je potreban je u redu. I svakako je moralno poželjno. Ali, posuditi nekome posljednjih dvadesetak kuna, da bi otišao u kino, dok nemamo za što kupiti kruh vlastitoj obitelji – jest suludo! Svaki put, kad protivno svojoj volji kažemo »DA« iako bi najradije rekli »NE«, činimo sebi veoma lošu uslugu. Povećavamo svoje frustracije i stres, a svakodnevnim ponavljanjem istog obrasca ponašanja, nataloženi stres pušta posljedice na našem tijelu i duhu. Na žalost, iako su nas naučili mnogim važnim stvarima u životu, često se događa da nas nisu naučili kako je posve u redu katkada reći »NE«, bez da se zbog toga grizemo i osjećamo loše. Naposlijetku, nije poanta u tome da kažemo »NE«, i nakon toga provedemo dugi niz neprospavanih noći zbog svojeg odbijanja. Bit je u tome, da naučimo reći »NE« onda kada tako doista mislimo i osjećamo, i da nakon toga nastavimo živjeti normalno, svjesni da time nismo učinili ništa loše. Svi imamo pravo odbiti nešto što ne želimo ili smatramo neprihvatljivim. Jedino tako je moguće sačuvati svoju cjelovitost i unutrašnji mir. |
16.02.2008., subota
Mašem na odlasku... :)
|
...dragi moji blogeri, odlazim na zasluženi odmor...posjetit ću vas opet kada se vratim...ostajte mi zdravi i veseli.:) |
14.02.2008., četvrtak
Razlog što trajemo zajedno
|
Ništa ti nije bilo teško učiniti za mene. Ništa mi nije bilo teško učiniti za tebe. Došao si i kada je kišilo kao za okladu, jer, što je malo kiše u odnosu na poljupce i zagrljaj tišine koji je slijedio bučnom odlasku iz utočišta tvog malog grada. Čekala sam te i nisu me brinule kapljice rasute po nevještim rukama spletenoj kosi ni mrlje od maskare pod mojim očima sve dok je pogled ispunjen sjajem, u gomili umornih putnika mogao prepoznati tvoj odlučan korak u sjeni zadnjeg vagona. Ništa ti nije bilo teško učiniti za mene. Ništa mi nije bilo teško učiniti za tebe. Došao si i kada je u bijelo odjeveni prosinac svojim smrznutim dahom ledio tvoje obraze, zabadajući nemilosrdno svoje oštre iglice ispod tvog iznošenog, »sretnog« kaputa, od kojeg se nipošto, čak ni u svojim snovima, niti za trenutak ledenih vjetova nisi odvajao. Čekala sam te u svojoj najdebljoj jakni umotana u neraspoznavne slojeve odjeće, ispod kojih su, unatoč svemu, ledeni prsti grlili moje tijelo hladnim, kristalnim zagrljajem. Ništa ti nije bilo teško učiniti za mene. Ništa mi nije bilo teško učiniti za tebe. Jer si znao da ćeš se vratiti. Jer sam znala da ćeš se vratiti. Došao si i tada kada sam stisnuta u kutu plakala pod kišom straha sred prodornog zvuka sirena, bojeći se da ću umjesto tebe na svom pragu vidjeti težak korak nepoznatog vjesnika s usnama oblikovanim u riječi koje uplašena poput drhtave srne u bijegu i u grudicu stisnutog srca, nisam željela čuti. Ništa ti nije bilo teško učiniti za mene. Ništa mi nije bilo teško učiniti za tebe. Hvala ti što jesi. *** Ne samo današnji dan, neka vam je svaki dan sretan i neka trajete zajedno. :) |
10.02.2008., nedjelja
Iskrice prošlosti - Vožnja biciklom
 Sjećam se da sam jedva naučila hodati, kada samo dobila svoj prvi bicikl. Bio je to mali, crveni bicikl sa tri kotača, stabilan i nadasve siguran zbog svog čvrstog priljeganja na cestu. Vozeći svoj prvi bicikl sam naučila kako je važno krenuti u novi poduhvat čvrstim i sigurnim korakom, bez straha da ćemo posrnuti i pasti prije nego li smo zapravo, krenuli. Na svoj četvrti rođendan sam dobila pravi bicikl, sa dva pomočna kotača. Bila sam jako ponosna na taj dar, jer je to u mojim djetinjim očima značilo da napredujem, rastem i razvijam se. Trajalo je nekoliko dana dok sam se privikla na svoj novi bicikl i savladala umijeće upravljanja tom novom napravom. Tada su mi skinuli jedan pomoćni kotačić i neko vrijeme sam vozila ponovo »bicikl sa tri kotača«. Naučila sam da je dobro krenuti postepeno, laganim korakom, jer su tako manje šanse da ćemo se saplesti i pasti prije nego li smo krenuli. Nakon nekoliko dana su odstranili i drugi pomoćni kotačić i odveli me na cestu, držeći me čvrsto za sjedalo i rekli: »Sad samo vozi.« I gledala sam ravno i vrtjela pedale, dok su me iza pridržavale čvrste ruke mog oca. Spoznala sam da je mnogo lakše koračati kroz život kada je pored nas netko tko nas pridržava da ne padnemo kada nam postane preteško. Nakon nekoliko dana smo ponovili našu vožnju. Ja sam gledala ravno i vrtjela pedale, dok su čvrsti dlanovi mog oca držali sjedalo iza mene. Ponovo mi je rekao: »Gledaj ravno i vozi.« I doista, gledala sam ravno ispred sebe i vrtjela pedale, i uopće nisam primjetila kada je stisak očevih ruku popustio i kada je konačno maknuo ruke s mog sjedala. Nakon nekih dvjestotinjak prevoženih metara sam se okrenula, želeći se, užarenih očiju, pohvaliti ocu kako vozim, i tada sam shvatila da sam sama i da moj otac stoji ispred naše ograde. U trenutku kada sam vidjela da sam prepuštena sama sebi, izgubila sam ravnotežu i tresnula na asfalt koliko sam bila teška. Naučila sam da uvijek treba gledati ravno i nikada se ne osvrtati za sobom. Naučila sam da je, doduše, lijepo imati nekog pored nas, ali da posve dobro možemo i sami. Naučila sam da iako ponekad izgleda da smo osamljeni do neba, ipak nismo sami. Uvijek je netko tu, pored nas i budno prati našee korake. Pa makar nas pratio pogledom iz nekih nama neshvatljivih daljina. Ali, naučila sam još nešto: nikada ne treba slijepo vjerovati nikome, pa čak ni onda kada su njegovi postupci prožeti najboljim namjerama. Naučila sam da možemo sve što želimo, samo ako dovoljno čvrsto vjerujemo u to. I naposlijetku: naučila sam da je život poput vožnje biciklom. Prije nego li se uputimo na vožnju, treba imati jasni cilj pred sobom, ako je to ikako moguće. Provjeriti imamo li pune gume i dovoljno vode u ruksaku. Biti pripravni na to da nam može ispasti lanac i tako usporiti naše putovanje. Biti pripravan da možda pored nas neće biti nikog da nam pomogne otkloniti kvar, i dovoljno vjerovati sebi, da to možemo učiniti posve sami, bez pomoći sa strane. Ako se netko zaustavi da nam pomogne – dobro, ali ako ipak ne ugledamo nikoga tko bi s nama ili zbog nas zaprljao ruke otklanjajući kvar, još uvijek nije smak svijeta. Mi to možemo i sami. I naposlijetku sam naučila jednostavnu istinu: ako smo jednom naučili voziti bicikl, to nikada ne zaboravljamo, pa makar ga ne vozili godinama. Naše su znanje i naša sposobnost uvijek tu, uz nas… Naučila sam da nam zajednička vožnja pruža zadovoljstvo i osjećaj voljenosti; ali sam isto tako spoznala, da prije ili kasnije, na svom putu ostanemo sami. I kada se to dogodi, treba nastaviti vožnju pogleda uprtog pred sebe, zahvalni za dio puta kojim smo prošli zajedno, ali ne ohromivši svoje snove, zbog kilometara koji su nepovratno ostali za nama. |
| < | veljača, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Copyright © Irnan - NPZ, 2006/07/08
STARIJI POSTOVI
Linkovi
Tutor.BlogBlog.hr
Uvod u html
Forum.hr
TIHOVANJE DUŠE
Misli i aforizmi
Kako vidim prirodu
Što radim kad ništa ne radim :)
TU RADO SVRATIM:
Reiki forum
Reiki blog
Reiki hara blog
Magicus.info
Vilinski simboli
M. Jeršek site
Amar nat
Angelspring site
Angelspring
APK
Atlantik
Budan blog
Clear flame
Čekam proljeće
Dijete u meni
Duboko modro more
Em
freestyler
Galadriel
Gradska pahuljica
Greentea
Guest01
Hannah2
H.A.N.N.A.H.
Inočka
Irida
Ishatai
Ishatai na blogeru
lipa mare
Lostinfantasy
Ljubav u malom
Marsi
Mriža zivota
nebulozemoje
Nevinasce
New life
obicnaklinka.blog.hr/
Odgoj s osmjehom
One love one life
Poezija na crno
Prijateljica svjetlosti
Prorok
Putnik promatrač
Reina
Rea
Safiris
Safiris 2
Sanja
Skywalker
Slonic
Srce na pauzi
Spirit
Suncokretić
Svijetmakrobiotike
Tai
Tinuviel
Too much&too little
Tražeći sebe
Trillian
U potrazi za istinom
Viktor
Začarana dolina
Zelenixsvijet
Zvonjava.blog
Žubor vode
Nihonkichigai I
Nihonkichigai II
Nihonkichiga III
Nihonkichigai IV
Nihonkichigai V
Životna načela reikia
Dr. Mikao Usui
1.Don't worry - just for today
2.Don't get angry- just for today
3.Be thankful for the many blessings
4.Earn your daily bread honestly
5.Try to be kind to allliving beings around you
1.Upravo danas, nemoj brinuti.
2.Upravo danas, nemoj se ljutiti
3.Budi zahvalan za mnoge blagoslove
4.Zarađuj pošteno svoj kruh
5.Budi ljubazan prema svim bićima
Danas su bili vrijedni: :)
Svratili su do mene:
TEKSTOVI KOJI SU ME SE DOTAKLI
DESIDERATA
Max Ehrmann
Kročite smireno kroz buku i strku
i ne poželite mir koji donosi vječna tišina.
Trudite se, ali bez potčinjavanja
da budete u dobrim odnosima sa svim ljudima.
Govorite svoju istinu tiho i jasno
i slušajte što vam drugi govore.
Jer čak i dosadni i neuki imaju svoju priču.
Izbjegavajte glasne i agresivne osobe -
one uznemiruju dušu.
Uspoređujući sebe sa drugima, možete postati sujetni i ogorčeni,
jer uvijek će biti gorih i boljih od vas.
Uživajte u svojim dostignućima, kao i u svojim planovima.
Vodite računa o svom zvanju, ma kako skromno bilo,
jer to je nešto što stvarno posjedujete u ovom nemirnom
i promjenjivom vremenu.
Budite svoji!
Posebno ne iziskujte lažnu naklonost, niti budite
cinični u ljubavi.
Unatoč svim prijevarama i razočaranjima,
ljubav uvijek ispočetka niče poput trave.
Brižljivo postupajte s iskustvom koje vam donose godine
i dostojanstveno im predajte mladost.
Razvijajte snagu duha da vas zaštiti od iznenadnih nedaća.
Ne budite sebe sumnjama i negativnim razmišljanjima,
previše je strahova rođeno u samoći i premorenosti životom.
Ispod zdrave discipline, budite nježni prema sebi.
Vi ste dijete Svemira, kao i stabla i zvijezde i vi imate
pravo biti ovdje.
I bez obzira da li je to vama jasno ili ne,
Svemir se razvija točno onako kako treba.
Zato budite u miru božjem, ma što on za vas bio
i ma kakvi bili vaši zadaci u ovoj ludnici,
sačuvajte mir u svojoj duši.
Sa svim svojim prijevarama, svojom iskrenošću i
promašenim snovima,
ovo je još uvijek predivan svijet.
Čuvajte sebe.
Uložite sve što imate i što jeste -
I BUDITE SRETNI!
@
NAUČIO SAM
Andy Rooney
Naučio sam...
da trebamo biti zahvalni
što nam Bog ne daje uvijek
ono što tražimo
Naučio sam...
da uvijek možeš za nekoga moliti,
kad nema snage da si može pomoći
na drugi način.
Naučio sam...
da ti je, bez obzira koliko ozbiljnosti
život zahtijeva od tebe,
uvijek potreban prijatelj
s kojim se možeš glupirati.
Naučio sam...
da je biti ljubazan važnije nego biti u pravu.
Naučio sam...
da ljubav, a ne vrijeme, liječi sve rane.
Naučio sam...
da svatko koga sretneš,
zaslužuje da ga pozdraviš s osmjehom.
Naučio sam...
da dobre prilike nikada nisu izgubljene;
netko će se uvijek poslužiti onima koje ti propustiš.
Naučio sam...
kada se naučiš živjeti u luci gorčine,
sreća će se uvijek sidriti negdje drugdje.
Naučio sam...
da treba dijeliti riječi koje su
nježne i mekane,
jer češ ih sutra možda morati pojesti.
Naučio sam...
da je osmjeh jedan jeftin način
da popraviš svoj izgled.
Naučio sam...
da ne mogu odabrati kako se osjećam,
ali da mogu odabrati
što ću napraviti u vezi toga.
Naučio sam...
da svi žele živjeti na planini,
ali da se sva sreća i rast
događaju dok se uspinješ.
Naučio sam...
da je dobro davati savjet
samo u dva slučaja:
kada ga netko traži
ili kada je pitanje života i smrti.
Naučio sam...
kada planiraš osvetiti se nekome,
time samo dozvoljavaš sebi
da te ta osoba nastavi vrijeđati.
Naučio sam...
što imam manje vremena,
više stvari mogu napraviti.
@
LAGANO UMIRANJE
Pablo Neruda
Lagano umire onaj koji ne putuje,
onaj koji ne čita,
onaj koji ne sluša glazbu,
onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u sebi.
Lagano umire onaj koji uništava vlastitu ljubav,
onaj koji ne prihvaća pomoć.
Lagano umire onaj koji se pretvara u roba navike,
postavljajući si svaki dan ista ograničenja,
onaj koji ne mijenja rutinu,
onaj koji se ne usuđuje odjenuti u novu boju,
i ne priča s onima koje ne poznaje.
Lagano umire onaj koji bježi od strasti
i njenog vrela emocija
od onih koje daju sjaj očima
i napuštenim srcima.
Lagano umire onaj koji ne mijenja život
kad nije zadovoljan svojim poslom ili svojom ljubavi,
onaj koji se ne želi odreći svoje sigurnosti
radi nesigurnosti i koji ne ide
za svojim snovima.
Onaj koji si neće dozvoliti
niti jednom u svom životu
da pobjegne os smislenih savjeta…
Živi danas! Riskiraj danas! Učini danas!
Ne dozvoli lagano umiranje!
Ne zaboravi biti sretan!
@
Khalil Gibran
Tvoja djeca nisu tvoja djeca.
Ona su sinovi i kćeri Života koji teži samome sebi.
Dođu kroz tebe, no ne iz tebe,
i iako su s tobom, ona ti ne pripadaju.
Možeš im dati svoju ljubav,
ali ne i svoje misli,
jer ona imaju svoje vlastite misli.
Možeš biti dom njihovim tijelima,
no ne i njihovim dušama,
zato što njihove duše prebivaju
u kući od sutra, koju ti
ne možeš posjetiti, čak ni
u svojim snovima.
Možeš se truditi da im budeš slična,
ali ne traži, da bi oni postali poput tebe.
@
AKO
Rudyard Kipling
Ako možeš ostati miran kad na tvom putu
Svi izgube glavu i prstom pokazuju na tebe...
Ako sačuvaš povjerenje kad svi ostali sumnjaju,
Ali ako im ne zamjeriš što nemaju povjerenja...
Ako ne lažeš kad čuješ laži,
Ili ako ne mrziš kad tebe mrze,
Ako se ne praviš suviše dobar,
Niti govoriš mudro...
Ako snivaš, ali ti snovi nisu sve;
Ako misliš; ali ti misli uvijek ostanu čiste...
Ako znaš primati pobjedu i poraz,
Primati jednako jedno i drugo...
Ako možeš podnijeti da tvoju istinu
Varalice iskrivljuju kako bi lakše prevarili budale...
Ako vidiš kako u komadiće razbijaju tvoj cilj
I ako se sagneš podignuti i pokupiti ostatke...
Ako možeš skupiti sva svoja dobra
I staviti ih na kocku, sve odjednom,
I ako si spreman ponovno krenuti kao na početku,
Ne izustivši ni riječi, izgubivši sve uz osmijeh...
Ako prisiliš svoje srce, svoje živce, svoje mišiće
Da služe tvojim ciljevima i kad su smalaksali,
I ako ustraješ kada sve zastane,
Izuzev volje koja naređuje: "Drži se dobro... "
Ako se usred gomile ne ponosiš
I ne smatraš se herojem ako se družiš s velikima,
Ako te prijatelj niti neprijatelj ne mogu pokvariti,
Ako svaki čovjek za tebe nešto znači, ali nijedan suviše...
Ako umiješ dobro ispuniti svaku minutu svog života,
I svakog trenutka ideš pravim putem -
Tvoja bit će zemlja i svo njezino blago,
Jer bit ćeš čovjek, sine moj!
@